Prije uvijek jako puni riječi izlazilo je iz tvojih usta...
Danas... stvari su malo drugačije...
Tišina vlada u zraku kada prolaziš...samo hladan pozdrav padne tu i tamo...
Jedva da i on zazuji zrakom...
Najgore je to što nitko ne mari za to... ni jedna strana..ni jedan pijun...
Jedino možda ja,ali tko sam ja? Jadan koji ovo pišem...

Sve je to tako samo zbog jedne pogreške(ili više njih)...
Ljudi griješe u mnogim stvarima...
Ili su loši prema prijateljima ili su loši prema ljubavnim partnerima ili pak zakažu u svojoj vlastitoj obitelji...
Kada se takve stvari događaju znam da nije lako... ali jednostavno... moramo imati na umu da svatko uvijek plati za svoja dijela... sama ta pogreška je svojvrsna kazna... samo mi je žao onih nevinih koji ni krivi ni dužni pate zbog drugih koji tu grešku rade...

Ne znam što bih više napisao ali znam jedno...

Ja hoću da svi oko mene budu sretni... moji prijatelji, moja rodbina... pa čak i moja buduća žena... a pogotovo moja djeca!

Peace