Who ever said LOVE isn't great???

LOVE is everything...

I love LOVE...

Peace

…ili pljuje po nama ljudima jer zna kakvi smo.

Ništa ne svira… Mir oko mene i u mojoj duši…
Išao sam kući i kiša me zahvatila… Već otprije znam kakvu snagu i inspiraciju kiša može donijeti u umu pjesnika. U tom trenutku počeo sam jako razmišljati i izmislio sam jednu pjesmicu iako ja to više nazivam poemom :)

...

Dali ovom svijetu nije bilo dosta plača?
I dali sam svih ovih godina uzalud jeo drača?
Nadam se da se sve u ovom svijetu plaća,
Onome komu je oduzeto sve se vraća!

Moje srce za mirom u svijetu žudi,
Zar su moji snovi stvarno tako ludi?
Ali još uvijek nešto u meni nadu budi,
To je svijet koji nam još uvijek šansu nudi!

Sada nakon par minuta, kiša je već prestala i sunce je opet provirilo iza sivih oblaka.
Mislim da to sunce simbolizira nadu koju nam svijet još uvijek nudi kako bi se promijenili iznutra što bi pozitivno djelovalo na vanjski svijet…
Nemojmo bacati ni jednu šansu… nikad ne znamo kada nam je posljednja…

Uživajte ljudi i peace…

Svira Circle od Slipknota...

Eh čitam baš ovo da je netko hackao na blog.hr i baš razmišljam...
Nije to oke što taj netko radi ali zanimljive su ove poruke koje je ostavio...
Definitivno pametno iako ovaj zadnji dio nije jasan ali nema veze...
Tako nešto slično bih i ja napisao...

Dani prolaze i sve je bliže kraj škole i nema obaveza...
Ne znam kako će biti... možda će biti dosadno ali ću se potruditi da neće...
Moj bend i prijatelji i ljubav će me zabaviti nadam se ;) ;) ;)

Odlučio sam da neću samo gorilu nego bih htio i jednu ljamu...
I htio bih posjetiti Bajkalsko jezero... po mogućnosti sa Transsibirskom željeznicom... :)

Ali moje avanturističke želje moram potisnuti zasad...Imam na umu svijet,a ne sebe trenutno...
Danas sam ćuo da je sve na svijetu iskorištavanje na neki način pa čak i ljubav...
Ne znam... Don't believe in that... Ljubav je nešto najbolje što postoji na ovom svijetu...
You just need to believe in it...

All of my questions are answers to my sins
And all of my endings are waiting to begin...


From Circle-Slipknot...

Kao prvo hvala Soviću koji uvijek složi moj bicikl kad god je nekakva nevolja :)
Kao drugo svaka čast Stanci koji je fakat dobro danas vozio bike :)
Kao treće svaka čast Anji koja nas je sve pratila i silila nas da se kartamo... :)

Natrag je na cesti i spremna za nove akcije... skupa sa mnom...
Eh kako ja obožavam taj bicikl...

Svira... Pulse of the Maggots od Slipknota...

Baš sam čitao u jednom časopisu koji su dijelili besplatno danas u mojoj školi o jednoj zanimljivoj temi...
Naime radi se o oduzetosti zbog tehnologije i svega... mislim može se to reći kao da je i neka bolest ali ne mislim se ovdje na tu oduzetost...

Ukratko: naime, svi znamo da je čovjek strogo društveno biće...
Ovih dana je tehnologija već na takvom nivou da neke stvari koje ste prije trebali učiniti družeći se s ostalim ljudima, više ne trebate.Naime razvijena tehnologija komunikacije vam dopušta da se čak i zaljubite preko interneta... A i dolazi do toga da neki više ne izlaze iz svojih kuća radi igrica ili interneta ili TV-a(specijalno je spomenuta satelitska u tom časopisu ali to nije sada ni tolikno bitno).(pišem ovo ukratko pa neću sve nabrojiti).

Uglavnom... tehnologija može kod čovjeka oduzeti mu onaj njegov "društveni" dio...
A i istina je da ima onih koji su ovisni o alkoholu i o cigaretama ali bogme ima i onih koji su ovisni o internetu...
Ne znam ali mislim da to uopće nije dobro... Ne znam... not good...

Osobno imam jednog takvog svog prijatelja koji uopće ne izlazi iz kuće radi neke igrice(neću sada imena navoditi ovdje...)... Ne znam... nisam ga već vidio dosta dugo... Ne znam kako je... ne znam što je... ne znam zašto je... uglavnom... on u mom svijetu više ne postoji i žao mi je zbog toga... :(

Just look through the window my friend...don't you see?

Svira: Slipknot-The blister exists...

Idem ja kući sa velikom željom da sviram... odmah sam otišao u svoj podrum...
Zasvirao par ritmova i odmah se osjećao lakše :)

Osjećam se baš dobro ovih dana iako postaje sve više vruće i sve više nepodnošljivije u školi...
Globalno zatopljenje će napraviti svoje uskoro...već i radi ali to se zasad u manjim količinama ili bolje rečeno u podnošljivim količinama osjeća...

Pročitao sam u jednom zanimljivom časopisu(neću reklamirati iako bih najradije i to učinio jer je časopis stvarno nadprosječan) da su istraživanja u Americi pokazala da bi bilo moguće izgraditi na istočnoj obali Amerike jedan veliki zid vjetrenjača ili obalu vjetrenjača kako to oni zovu.
Moguće bi bilo između Cape Coda i Cape Hatterasa postaviti 166.700 vjetrenjača koje bi definitivno povećale zalihe energije SAD-a.Statistike su pokazale da bi vjetrenjače premašile ukupnu potrebu za energijom devet istočnih saveznih država od Massachusettsa do Sjeverne Karoline.Ovaj "energetski zid" kako bih ga ja sam nazvao, nebi samo povećao zalihe energije nego bi i smanjio emisije CO2 za 68, a stakleničkih plinova za 57%.

Definitivno isplativa investicija ali...
Uvijek postoji ali...Kada smo išli moj prijatelj Luka i ja u školu danas u jutro baš smo pričali o tome i zaključili odnosno Luka je rekao:
"Bushu je bitnije da on ima pare nego daje za neke vjetrenjače..."
Tužno ali istinito...

Kad bih barem bio utjecajan kao predsjednik Bush...

I tako opet prolaze dani...
Postalo je dosta vruće vani i zapravo ljeto nam dolazi so soon...
Jedva čekam da se malo kupam u moru i to sve skupa...
Ljeto je meni najdraže godišnje doba...Možda zato jer sam onda rođen a možda zato jer konačno možeš u onim kratkim turističko-otkačenim hlačicama po vani hodati a da te ljudi nebi čudno gledali...

Isto tako dolazi vrijeme velikih fešta... Najbolje fešte se naime dogašđaju baš u ljetu-čudno ha? :D

U podrumu mi još smrdi po skurenom i mislim da se miris neće još dosta vremena povući...
Nisam ništa palio ako to mislite... Mala nezgoda s pojačalom ali sad je to sređeno...
Došao sam iz škole i odmah se spustio u podrum da si malo odsviram... Neku funky ritam za stara vremena jer u zadnje vrijeme sviramo samo neke žestoke stvari(ne bunim se jer obožavam dok se uzdrma pola kvarta :D ).
Učinilo mi se da vidim nekoga pokraj sebe na trenutak ali to mi je kosa visjela preko lica pa nisam zapravo dobro vidio... hm... nadam se da nitko nije tamo dolje... ma zapravo ako je i bio oke je :D

Uglavnom sad opet svira spit it out od slipknota i baš malo razmišljam o nekim stvarima...
Neki ljudi baš ne vole slipknot ali nije mi jasno zašto... svi koji se malo bolje razumiju u glazbu shvatiti će kakvi su to zapravo umjetnici...

Eh nadam se da će ovi radni dan konačno doći kraju... i to podhitno :)
Peace i uživajte :)

Opet... kao i uvijek... razmišljam o nekim stvarima...
Upravo sam svirao sa svojim prijateljem Vinkom...(skurili smo pojačalo...)
Izvan sebe sam još uvijek i stvarno sam sretan :)

Nema sretnijeg nego ja za bubnjevima... To je stvarno jedan poseban osjećaj...

Razmišljam ponovno... Kada dovedeš nešto novo ponekad izgubiš ono staro( ne kažem da se to uvijek događa ali ponekad...) ili stvari izmaknu kontroli pa ne možeš više kontrolirati to sve ili pak su neke druge činjenice aktualne...

Ne znam više što da kažem jer neću ulaziti u detalje...
Mislim da neću povrijediti neke ljude oko sebe... a kad se tako čini...
...neizbježno...

Peace i uživajte...

Danas sam čuo neke stvari koje se sukobljavaju sa nekima koje sam čuo već prije...
Zbunjen sam ali prihvaćam nove stvari...

Jednostavno očaran sam onime što sam čuo i odlučio sam vjerovati u to jer ima smisla što se trenutno moje ljubavne situacije tiče... Ja jesam sretan... :)

Isto tako... iako samo nada i samo ono što ja vjerujem... Ja mislim ako su ljudi dobri i ako pomažu drugima da jednostavno tako i dobivaju natrag... dobra karma...

Danas je baš sretan dan i drago mi je da sam ga proživio...Poučan nadasve...

Mudrac u totalno čudnom obličju mi se obratio...Mislim da ću ga slušati...

Nije bitno od koga pokupljamo mudrosti...Bitno je to da ih pokupimo na kraju krajeva...

I nisam bezveze rekao: "Vidimo se..."-i to dva puta...

My mission to help some people is about to begin...

Pitam se baš dali ti svi ljudi koji kažu da su ovih dana nesretni...
Pitam se dali su oni zapravo nesretni... Mislim da nisu...
Osjećam da je sve to u njihovim riječima jedna velika iluzija koja se već tako ukopala da ju je teško izbaciti van...Ali naravno...onaj tko se potrudi može sve napraviti..što god želi...

Ljudi nisu nesretni... oni su samo zaboravili biti sretni... ništa više...

Nesreća je poput parazita...naseli se pa neće otići i crpi našu životnu energiju...Moramo ju sasjeći pri korijenu!

p.s-još nešto... znam da je nemoguće ali ja bih htio posvojiti malu gorilu...

Peace...

Baš kada sam išao iz škole počela je malo jače padati kiša...
Malo sam pokisao ali nema veze...

Kiša(kao i neke ostale stvari) znaju u nama probuditi nekakve misli...
Baš sam razmišljao o ovom svijetu(opet o njemu)...
Ne znam... podsjetilo me to sve na jednu knjigu koju sad čitam a kritizira svijet a pogotovo odnos prema životinjama... Ljudi previše zanemaruju svoje prijatelje koji su isto tako bića koja hodaju ovom planetu... Moramo znati da je svijet lijep i radi njih... nismo jedini koji ivdje žive...
Iako su ljudi bića koja crpe resurse i onda kad ih iscrpe, sele se dalje tražeći još resursa... I tako u vječnost...

Moramo naučiti živjeti i dijeliti našu planetu sa našim prijateljima jer oni ovdje nisu bezveze... oni su ovdje da nas nauče mnogim stvarima...

Volim kad pada kiša na svježi beton pa se onako sve lijepo reflektira... Još jednom sam se zapitao dali je taj svijet koji gledam kako se reflektira... dali je on isti ovom našem? Možda ima nekih razlika... Baš me zanima...

Peace...

Ljudi previše živi za budučnost...
Ili se previše obaziru na prošlost...

Ljudi koji žive za trenutak i u njemu su najsretniji...
Oni ostali se previše zamaraju s onim što će biti ili što je bilo...

Kad si vani, razmišljaš o tome kako ćeš doći doma...
Kad dođeš doma, razmišljaš o tome kako ćeš svirati...
Kad sviraš, razmišljaš kako ćeš čitati...
Sve u svemu... propuštaš trenutak...
Oni koji žive u trenutku... najbrže se duhovno razvijaju...

"Prošlost je izgubljena...A budučnost je samo sunce na obzoru naše mašte...

Drže ga na mračnom i tamnom mjestu.Moram doći do njega a dalek put me dijeli od moga cilja...
Tama obuzima moju dušu kad se sve više približavam vratima koja stoje čvrsto ispred mene.U kamen su urezana i izgledaju kao da će stajati još mnogo stoljeća,baš kao što su do sada stajala...
Moj mač je svijetlio u mraku kao neka krijesnica.Kada sam gubio nadu i trebao snagu za dalje,gledao sam ga kako svijetli...Tužan i jadan bi bio moj kraj da se desi na ovom mjestu...
Čuo sam samo šum svojih koraka u tom neprohodnom hodniku koji je mirisao na smrt...
Koraci su postali teški u tom trenutku... Nadao sam se da sam ja jedini koji luta tim zapuštenim tunelima... Strah je jedini osjećaj koji se budio u meni... Imao sam osjećaj da ću uskoro morati pokazati moje moći i spretnost sa mačem koji je nažalost imao samo jednu svrhu...
Svrhu tamniju od same tame koja se prožimala hodnikom... Svrhu koja ne može donijeti ni malo svijetla...
Svrhu da... ubije...

«Stajao sam ponosno na vjetru. Razmišljao sam o vremenima koja su prošla i ona koja će tek doći da me udare ponovno. Bol prošlosti je ostavila duboke ožiljke na meni i na mojem srcu… Sada nakon toga, čekam novi udarac. Čekam nove rane i čekam ono neizbježno. Ono što će me opet dotući… Uništiti i najmanju nadu koja je u meni. Razmišljao sam malo kako će to izgledati ovaj puta. Možda će mi opet zabiti par noževa u leđa i onda me mrcvariti dok ću ležati na podu u krvi. A možda neću ni pasti… Možda ću ostati stajati… Onako ponosan i samouvjeren. Gotovo božanske moći… Moć volje je oduvijek bila moja jača strana… Što sam zamislio, to sam i ostvario… Moj najveći životni san je postao prioritet i gotovo ništa drugo nije bilo toliko važno… Ali uvijek su postojali oni koji su me pokušavali zaustaviti…
Ovaj put sam odlučio da to neću dopustiti… A ako me i ponovno sruše…
Znam da ono što padne mora se dići kad-tad… «

Those who are lost,will get found eventually...Those who fall will stand up and fight again!

Idem kući...opet pada kiša...Ne znam,možda je ovo već neka rutina...
A svi znamo da se iz rutine teško izlazi...točnije,izlazi se ako 21 dan ne ponavljamo nešto što radimo svaki dan...

Gledao sam film 300 koji igra u našim kinima trenutno...
Mislim da je film jako dobro napravljen(iako nije za one koji ne vole mnogo krvi).Svakako ga preporučam onim fanatičnim obožavateljima(među kojima sam i sam) stare Grčke.Jednostavno obožavam takve filmove i obožavam povijest... :) :) :)



Film ima jednu jaku pouku koja može utjecati na sve nas(naravno na one koji shvate vrijednost nekih stvari).
Za stvari u koje vjerujemo i koje poštujemo cijelim našim bićem se vrijedno boriti pa makar i radi toga umrli ili izgubili mnogo toga.Nikad ne smijemo od tih stvari odustati i moramo uvijek biti ustrajni do kraja...
Vrijednost takvih stvari uvidimo onda kada trebamo nešto žrtvovati za ostvarenje naših ciljeva ili za vjernost našim načelima...
(kao što su Spartanci pod vodstvom svog legendarnog kralja Leonide ostali "pravi Spartanci" i nisu se povukli ni kada su znali da je bitka izgubljena i kada su znali da je njihov život izgubljen ako se ne povuku...).


Kralj Leonida i kralj Kserkso...

Isto tako, mislim da su Spartanci jedan od najboljih primjera kako čvrsta disciplina i odlučnost može čovjeka dovesti do uspijeha...Oni su možda živjeli da budu ratnici i živjeli su da ubiju,ali imali su zavidnu moć volje koja im je mnogo pomogla...



Spartan King Leonidas: "The world will know that freemen stood against a tyrant, that few stood against many, and that before this battle is done, that even a god king can bleed. "


Mislim da svatko od nas ima Spartanca u sebi i samo ako smo dovoljno snažni možemo to iskoristiti za svoju stranu...jer...

Moć volje i ustrajnost su moćna oružja...

Konačno je padala kiša pa mogu s ponosom reći da ima vode u mlakama(jer inače nebi bile mlake) na ulici kraj moje kuće i svugdje okolo :)

Već prije sam htio napisati da sam jednom imao viziju da postoji neki svijet zarobljen u tim kapljicama odnosno svijet paralelan s našim samo što nam malo izgleda "obrnuto"(jer kad gledamo u mlake vode onda nam je sve obrnuto :D ).

"Da,bassist je poludio, sve me strah! :D ma i gitarist... Priznajem i ja sam...Žuljevi na mojoj ruci dokazuju da previše vježbe ipak škodi nježnim rukama :D Gitarist je lud od prvoga dana ali sve će to biti u redu... Jednog dana ću se (nadam se) smijati svim tim bubnjarima koji sviraju a o profesionalnosti i nema baš previše riječi... :) Kad se zapitam što mi slijedi... vidim samo pitanje i ništa više... :D :D :D Nejasna je slika koju donosi budučnosti prilika... Jadno je ono što mislim da će biti, a zapravo ono najbolje će se zbiti... Sam sam bio i razmišljao, kad tada - dođe svijetlo koje mi osvijetli put... mislim da više nikad neću pustiti suzu jer našao sam novu sebi muzu... I sad pitam se jel li to kraj... pusti budučnosti na ruku ajde, daj! Peace "

Hamletova izjava je zapravo najtočnija moguća...

Previše razmišljanja nas čini kukavicama...

I think Im thinking too much...(čak i sad razmišljam o tome kako razmišljam previše...)
Kako to utječe na sve što se može događati oko nas... Gubimo svakakve šanse i mogučnosti...
Možda i one koje su prave...

U strahu da se ne nasukam ponovno na površnosti ovog svijeta, odlazim daleko u dubine svojim razmišljanjima i zapravo odlazim tako daleko na pučinu gdje nema nikoga...

Only because of one knife in our back,we are affraid to take another one.Only because one person we protect ourselves and wear an armor of coldness which cannot be broken...Cold as ice I wear it and every day I feel no warmth because of it...Please...help me take it off...somebody out there...

Danas sam došao iz škole i odlučio malo odspavati...
Nije bilo namjerno,jednostavno me umor svladao do te razine da su mi knjige padale iz ruku dok sam ih čitao(pokušavao čitati) i oči počele sklapati...

Zavalio sam se u svoj kauč i zaspao nakon nekoliko minuta(nisam naravno siguran koliko je prošlo ali zaspao sam relativno brzo).

Inače kad je čovjek premoren i premalo spava,u pravilu je da ljudi nemaju snove odnosno imaju ali ih se ne sjećaju radi te silne umorenosti... Nažalost ovih dana ljudi tako najčešće spavaju pa propuštaju svakakva iskustva tijekom spavanja ali većinu ni ne zanima pa dobro,neka im bude. :)

Sanjao sam neki čudan san u kojem sam vidio svakakve ljudi i to stvarno puno njih... Većinom poznatih... Prolazio sam kroz neki podhodnik koji je bio jako uski(možda sam to sanjao zbog previše izlazaka blizu groblja :D , zezam se naravno..). Uglavnom opet mi se činilo kao stvarnost...
Sve je bilo realno... ništa što bih mogao posumnjati da ne postoji... Pretty good ilusion...
Obožavam te snove e...

U stvarnosti nema ništa osim što još moramo malo izdržati u školi i onda nakon toga vrijeme zabave...
But until then, we gotta hold on!

Peace ljudi...

Bilo je dobro u divljini...
Stančić,Rožmarić i ja smo otvorili sezonu kupajući se u Dravi...
Sad je sve spremno za ljetne radosti :D

Šteta što nisam mogao biti na dva mjesta... a htio sam biti još negdje...

Uglavnom...

Ako vas zanima nešto više imate slike na mom myspaceu kojeg imate tu sa strane u linkovima... hvala :)

Peace