Svi mi živimo u jednom svijetu kojega svi skupa dijelimo. Ali, u tom svijetu, svaki od nas ima (ajmo tako reći) svoje podsvijetove. Svaki čovjek, ako ništa drugo, zamišlja neki svoj svijet i pokušava ga prenijeti na ovaj naš svima vidljiv. Na izgled moj svijet sadrži jako mnogo ljudi, ali moram vas razočarati, stvoren samo za mene. Nazovite me egoistom i sve to ali ipak, koji od nas nije glavna zvijezda svojega filma? Znam, i to jako dobro, postoje izuzetci. Mogu reći da je moj svijet bio za jednu osobu tako dugo dok se nije jedna osoba pojavila. Odjednom, egoist u meni je nestao i ona je ušla kao jutarnje svijetlo u moju sobu i probudila me. Mogu reći da mi je pomogla i još uvijek mi pomaže da shvatim neke jako važne stvari. Kad malo bolje promislim, gdje bih bio bez nje? Naravno, moj svijet sadrži i ostale osobe koje su pomogle da se on uopće stvori( moji mama i tata prvenstveno kojima sam jako zahvalan što su me ovakvoga stvorili…). Čudno zapravo kako čovjek kada upozna neku takvu osobu, spreman je napraviti mjesta za još jednu osobu u svom svijetu u kojem je on na prijestolju i nitko ga s njega ne može svrgnuti. U tom jednom trenutku spreman je podijeliti svoj tron sa njom. Ali nemojte se zavarati, on i dalje ostaje isti-samo malo drugačiji.
Malčice izmijenjen ali na neki način isti… Možda je prava riječ…

…postaje bolji…

Pozvan sam bio na jedan koncert u glazbenoj školi. Pjevao je zbor od mojih prijateljica Nele, Kike i Maje. Koncert je bio dobar i nije bilo razloga smijehu kako sam na početku obećavao :)
Da kažem odmah, bio sam u ugodnom društvu sa svoje dvije frendice Luče i Patuljčicom. Posebno smo se radovali imenima pjesama koje su se izvodile. Haha-Patuljčica ti si zakon ;)
Sve u svemu ocjena je odličan i možete proći :) I Maja u štiklama (haha Maja).

Htio sam pisati post o svojem svijetu ali morao sam posvetiti post ovom koncertu jer… sam bio prisiljen…
Uglavnom… Uživajte svi i budite zdravi i dobri u ovo doba kada nam dolazi velika prekretnica u životima svih nas…

Vjeruj mi onako kako ja vjerujem tebi...

Vjeruj jer te volim...

Moja ljubav prema tebi je bezuvjetna*...


*-Znam da bi nekoga bezuvjetno voljeli trebamo biti extremno zreli...Ja mislim da jesam...Moja ljubav je bezuvjetna...

Odustajem od toga svega anti-Božić stuffa...

Istina je da je Božić komercijaliziran do bola ovih dana.Ali postoji nešto čarobno u tome.
Neki ne slave Božić samo radi darova(iako priznam(o) da je to jedan od glavnih faktora u tom našem veselju i isčekivanju Božića).Ima tu još nešto u tom Božiću...A to ostavljam vama da otkrijete ;)

Tako da nakon svega ovog mojeg revolta i spike: "prespavat ću Božić" i "mrzim to sve..." ipak odustajem i čestitam vam svima sretan Božić i da dobite puno poklona.I da ne uživate samo u svojim poklonima koje ste dobili nego i u onima koje ste poklonili te tako izmamili osmijehe na lica i sreću svojih bližnjih.(evo priznajem) Svakako jedan od najljepših blagdana koji postoji a i da ne velim da je to jedan od pravih izvornih... Ali neću sada zavlačiti stvari...

(još jednom) Sretan Božić svima!!!

Teturam se u polusnu do svoje kuće. Idem kroz neko polje koje mi inače tako ne izgleda. Valjda je mrak utjecao na izgled okoliša pa ga više ne prepoznajem. Ili me možda već san uhvatio pa sanjam. Dolazim do svoje kuće i otvaram vrata. Pas mi već dolazi u susret i maše s repom(kojega zapravo i nema). Odlazim do svoje sobe jako umoran i bacam se u krevet. Ah, konačno mogu utonuti u taj toliko željeni san. * * *

Sanjao sam par snova ove noći i baš sam se uživio u jedan kad me neki zvuk probudi iznenada. Shvatio sam da sam već budan i slušam ja malo muziku. Ja ne mogu vjerovati!!! NEEEEEEEEEEEEEEEEEEE… Shit!!! Zašto ja??? U dvd-u u dnevnoj sobi se vrti neka božićna pjesma. NEEEEEEEEEEEEEEEEE!!! Uf… Odmah se dižem iz kreveta i palim svoj kompjutor.
Brzo kopam po CD-ima ( koji su btw jako razbacani po mom stolu) i tražim CD od TOOL-a… Ah tu je… Brzo ga stavljam u svoj DVD drive i palim liniju. I tako sada nakon što sam se smirio, svira mi Lateralis od Tool-a. Meni možda jedna od najboljih pjesmi od Tool-a. Tipkam ovaj post i pomalo mi već nadolaze neke misli o ovome Božiću i tim svim blagdanima… * * *

Sada sa 312 % sigurnosti mogu reći da ću opet ovoga Božića biti mrzovoljan. Najradije bih ga prespavao i probudio se…hm…pa za par dana.
Mislim i zaključujem da me iz ovoga može samo viša sila spasiti. Ali…
Pa to je tek početak. Tek je Badnjak. Ovo je tek početak onoga što slijedi…

Ok. Ovo je prevršilo neke mjere normale poznate današnjem mladom čovjeku koji inače ne pokazuje svoj bijes.
Nije mi jasno( čak ni to mi nije jasno, zašto nikad ništa ne može biti jasno. Sve mora biti u nekim glupim zavrzlamama koje nemaju na kraju krajeva smisla.
Svi su vam prijatelji dok ne dođe neko vrijeme da bi se takvima pokazali. Vele da vas vole da ste im kul ali svejedno vam zabiju set noževa u leđa kada vi ne gledate! Nije bitno dali je to set kuhinjskih ili mesarskih ili bilo kakvih gadnih noževa, glavno da vam ih zabiju.
I nije to kraj, na kraju krajeva vi izgubite živce i pokažete im zube. Konačno, mora se i to jednom desiti kada ste dosada skrivali to negdje u sebi. Vaš bijes dolazi do izražaja i dira tanku opnu površine vidljive svakom malo inteligentnijem biću.
A kad probije van, vi pokazujete vašu lošu stranu i ispadate manijak koji ne može kontrolirati čak ni sebe.
Ah, taj primarni osjećaj… Taj bijes koji toliko prija kada ga ispustite na svijetlo dana. Nažalost poslije vam je žao ali ipak…
Nakon nekog vremena opet ćete ga pustiti samo zato da se na trenutak osjetite bolje. A onda dolazi onaj teži dio u kojem se svima kojima ste nanijeli štetu u svom bijesnom stanju morate ispričavati. Neki vam oproste a neki ne. Neki vas zapamte kao majmuna a neki odmahnu rukom. Ali svi učine isto, opet vam zabiju taj isti nož koji vam je već bio duboko u vašim leđima…

I onda ja sebe pitam…hm… zašto ja ne bih svoj bijes i dalje nekad znao iskaliti…vaša negativna strana nije pravi put ali je definitivno alternativa ili bolje rečeno neki odmor od vašeg primarnog puta koji je, ja se nadam, popraćen svijetlom…

Uživajte dok možete… pazite se niskih lopti koje vam lete ravno u vaša jaja i noževa koji jedva čekaju da vam budu zabijeni u leđa…

Nekad poželim da bolnica ima više katova...

Škola je praktički pri kraju i vrijeme je za slavlje.Mislim i znam i nadam se :) da ćete svi super proslaviti kraj polugodišta.Malo konačno odmora na praznicima i konačno budem mogao čitati po cijele dane.Yes!

Moj (svima poznati) prijatelj Vinko mi je danas ispričao o jednom njegovom sistemu koji me stvarno oduševio... Zapravo to je više nešto slično stanju svijesti. Kada vam netko kaže nešto loše što bi vas moglo pogoditi ili "zbedirati" kako to danas kažemo, vi samo mahnete glavom ili opće ne mahnete nego sam prihvatite sve činjenice bez ikakve reakcije.
Izgleda kao da ste ne ranjivi ali naravno kao i svaki sistem, i ovaj ima jednu manu.
Ljudi mogu tako jedno vrijeme sve to prihvaćati i skupljati u sebi ali... nažalost jednom će puknuti i tada će se zapravo sva staloženost i mirnoća maknuti i doći će kaos.Kako to Vinko kaže: "Nešto ćete potrti!!!"
Kad se to dogodi mogli biste napraviti neke stvari koje zapravo nećete.

Nije jasno kako uporabiti taj sistem tako da vam nažalost ne mogu pružiti tu informaciju.Staloženost i smirenost nam treba da bi prihvatili neke stvari koje nam nudi svakodnevni život.Nekad su te stvari stvarno loše,tužne ili poražavajuće.Pokušajmo im ići u susret spremni.reagirati blago a ne "puknuti".

*-Ovaj sistem je naravno izmišljen kroz šalu pa nemojte sve shvaćati ozbiljno... :) (iako...kada bolje razmislim...Vinko bi mogao tako nešto koristiti...hm...)

Pozdrav svima i uživajte...

Zar je sve što radim tako jadno i zlo?
Nekad ljudi očekuju da budete nekakav heroj i da shvatite sve što biste trebali...
A što kada ne shvatite???

Nisam ni ja svemoguć, dapače , pun sam grešaka...

Nažalost nekad mislim da se ljudi igraju sa mnom...vrtlozi iluzije...

Treći čovjek ih je samo gledao kako otvaraju grob. Na jakoj mjesečini se mogao vidjeti samo bolesno odsjaj u očima čovjeka koji je ovo sve promatrao. Zašto su otvarali taj grob?
Izvukli su lijes i postavili ga na sredinu prolaza. Uzeo je iz džepa nekakav ključ i položio ga na nekakvu bravu na lijesu. Hm, zašto su imali brave na lijesovima? Da mrtvaci ne pobjegnu? Ili da se zaštite od ovakvih uzurpatora? Mislim ipak da je ovo potonje.
Nešto im je naredio treći čovjek, očito vođa, i oni su se odmaknuli. Lijes je bio sada otvoren i tamni vođa se nagnuo nad njega. Opet je progovorio par riječi ali ovaj put glasnije. Mislim da je bilo nešto po latinskom. Odlučio sam se približiti. Sjene kao da su se stopile skupa sa mnom i nisu davale priliku da me slučajno vide. Počeo sam osjećati znatiželju. Približio se još malo…

Vođa je već vadio leš iz lijesa. Izvadio je nekakav oštri predmet i počeo cijepati tijelo na komade. Tijelo je zaudaralo i nije bilo ugodno gledati to a kamoli komadati. Očito su trebali to tijelo za nešto. Nisam bio siguran. Počeli su se razbacivati sa dijelovima tijela. Odjednom u meni bijes. Ustao sam iz sjene i izvadio bodež. Dogodilo se u trenutku. Napao sam jednog od trojice i zabio mu nož duboko u vrat. Vođa i još jedan pomagač su se naglo okrenuli i nasrnuli na mene. Pomagač je bio prvi ali izbjegao sam ga i naletio je na moj bodež. Krv se prolila još jednom. Vođa me gledao u oči i stajao nasuprot mene. Izvadio svoj bodež i bacio ga u mene. Izmaknuo sam i ovaj udarac i primio vođu oko vrata. Osjetio sam kako moj bodež prolazi točno kroz njegovo srce i kako ono prestaje kucati…Došao samo do leša( barem do onog što je ostalo od njega) i pogledao u prestrašeno lice…

Probudio sam se s čudnom glavoboljom i pogledao kroz prozor. Zazvonio mi je mobitel. Nisam ga mogao naći pa sam pretpostavio da mi je u jakni. Otišao sam do vješalice i uzeo mobitel iz džepa. Kada sam ga uzeo već je prestao zvoniti. Htio sam provjeriti dali sam nešto ostavio u drugom džepu. Pogurnuo sam ruku u džep ali nakon nekoliko trenutaka bolno sam ju izvadio. Bila je krvava. Ovaj puta sam opreznije pogledao i izvadio onaj bodež…
Zasušena krv je bila svugdje po oštrici. San je postao stvarnost…


Ovaj dan je posebno obilježen velikom inspiracijom... E takve dane posebno jako volim! ;)
I da, ovaj post ima zanimljiv naziv. Podsjećam vas da razlučite granicu stvarnosti i mašte( poput ove priče...). Stay in touch with the reality...

Bio sam u gimnetu.Bilo je...pa tako...ok.

Čovjek nekad misli da je našao konačno ono pravo i da se ne može prevariti.Ali ipak na kraju pogrješi...
Da se odmah zahvalim svom dragom "prijatelju" koji nije mogao odmah reći nego je potrošio jako puno mog vremena.I na tome sam ti zahvalan.Barem ću ubuduće znati da ne učinim istu pogrješku.
Nažalost svi ti odlasci povuku još odlazaka i na kraju krajeva vam ostaje samo ritam.Ali jedan čvrsti ritam koji neće posustati.Barem ga takvi glupi odlasci neće zaustaviti.
Udarci dolaze sa svih strana...Neki ljudi previše brinu.Neki ne shvaćaju.
Ali zato jedna shvaća sve...jedna te zna bolje od svih...and you love her...
Mislim da ću ipak iskoristiti ona dva broja koja sam dobio...Trebam probati...

Nakon par dana normale, ako to ikako mogu tako nazvati, opet se dogodila ista stvar.
Ovaj puta možda vizija sa najviše zla. Što je najgore, ni ovaj puta nisam shvatio poantu toga svega. Nisam bio siguran dali ja to umišljam ili je možda to budućnost? A možda je to sve bila neka loša prošlost koju je moje vrijeme izbjeglo. Vizije i snovi o bodežima sa puno krvi i magije. Kao da sam ja bio jedini kojega je normalni život zaobišao. U nekoj drugoj situaciji bih možda bio sretan ali nisam shvaćao svrhu toga svega. Ali nosio sam se s time prilično dobro.
Bio sam u svome naslonjaču kada mi se počelo drijemati. Tiho sam tonuo u san i mislim da me ništa nije moglo zaustaviti da ne zaspim. Nisam siguran kad sam točno izgubio svjesnost. Samo je počelo…

Bio je mrak. Okrenuo sam se oko sebe i vidio mnogo zelenila. Shvatio sam da se nalazim u nekom grmlju. Nije mi dopuštalo da vidim gdje se točno nalazim. Moj strah je narastao dok sam shvatio da nisam sam. Ispred mene su se nalazila trojica muškaraca obučena u crno. Mislio sam, možda su to samo čuvari nečega. Prošli su pokraj grmlja u kojem sam se ja nalazio i nisu me hvala bogu primijetili. Krenuo sam za njima i pratio ih u sjenama. Nisam baš shvaćao što rade jer su prije dolaska na odredište napravili jedan krug oko cijelog kompleksa. Bilo mi je sve mutno ali sam ipak uspio shvatiti gdje se nalazim. Strah je naglo bujao u meni. Bili smo na groblju koje i nije baš ugodnog izgleda po noći. Približili su se jednom od grobova i izmijenili par riječi u tišini. Dvojica su se približila grobu i počela podizati pokrovni kamen na grobu. Grob je bio nekim čudom odškrinut…


Današnji dan je posebno obilježen navalom inspiracije.Nekad mi je žao radi jedne stvari ali dobro,sve će biti u redu.Danas sam imao manji konflikt sa osobom koju volim.Na kraju, shvatio sam da je ona u pravu.Nije moj posao...ali mogla si barem pročitati prije... ;) peace ljudi i držite se...

Vidim tamu oko sebe. Mislim da se nalazim u nekom drugom tijelu. To nisam ja. Osjećam užasnu glad. Pokraj mene hodaju još dva čovjeka. U njihovim očima se osjeća sličan osjećaj gladi. Možda nešto više od gladi. Osjećam bijes. Gledam okolo. Ovo je poznato. Pa…
Došli su niotkuda ali su očito imali neki cilj. Pratili su neku ženu koja je hodala brzog koraka ispred njih. Jedan od njih je izvadio bodež koji se svijetlio na svijetlu ulične rasvjete. Nešto je kazao ostaloj dvojici i oni su krenuli brže za ženom. Kada su već bili blizu uhvatili su je ispod ruku a žena je počela vikati. Osjetio sam gromoglasan udarac. Žena se odupirala ali nije uspjela protiv dvojice većih i jačih od nje same. Okrenuli su je prema čovjeku s bodežom. Opet sam osjećao glad. Žena je vrištala a bodež joj je završio u srcu. Čuo se samo jedan krik.
Opće mi se gadi što sam vidio nakon toga. Oni su… počeli su piti njezinu krv… brzo je ostala sva blijeda na svijetlu i bacili su ju u obližnju lokvu. Još krvavi oko usta, čovjek s bodežom je naredio ostaloj dvojici da se povuku u sjenu.

Moja ruka se brzo povukla s stakla. Osjetio sam kako mi curi znoj niz lice. Ovo nije bila jedina takva vizija. Ali što ona znači? Mislim da nisam shvatio poruku ove vizije.
Kiša je polako prestala i sunce je izašlo. Oblaci su se počeli povlačiti i moja tmina skupa sa njima. Osjetio sam potrebu da napustim ovu prokletu kuću.


p.s.-danas se osjećala neka čudna energija u školi... I wonder what it is...

Grube kapljice kiše udaraju u moj prozor. Gledam na ulici lokve koje su sve veće. Tako je bilo i jučer u isto vrijeme. Samo bez kiše. Nakon jakog udarca sve se zabljesnulo. Kao da mi se u podsvijesti vratila slika od jučer. Opet jedan od onih krvavih trenutaka. Možda zato jer nisam obavio ono što sam trebao, pa su to učinili neki drugi. Možda mali osjećaj krivnje. Kiša će oprati sve. Ali još uvijek… kao da neka muzika još uvijek svira u mom uhu. Ah, možda još jedno od sjećanja. U zadnje vrijeme mi samo takve slike iz prošlosti dolaze. Kiša ne jenjava. Učinilo mi se da u jednoj od lokvi vidim nešto crveno. Mislim da je krv…
Tiho dodirujem prozor. Evo ide još jedna…


Želio sam vas, široku publiku, zapitati za vaše mišljenje o ovome.Već sam pitao jednu stručnjakinju ali ajde dajte svi da čujem... Ovo je samo malo dio toga ali nisam siguran da objavim sve... Ima nekih kako bih rekao to... hm... "bolesnih" dijelova... ne previše bolesnih ali malo iznad normale... :)
Zahvaljujem unaprijed...

p.s.- Posebne zahvale mojoj prije spomenutoj stručnjakinji...

Prošao i taj predzadnji ponedjeljak... stvarno ne mogu vjerovati da je tako brzo vrijeme prošlo...
Još ovaj tjedan moram zapeti i onda imamo barem malo mira i mogu konačno punim žarom pročitati neku knjigu... ili malo više svirati... ah da... ovi praznici budu uglavnom odmaranje... nekad sam znao provoditi praznike onako ludnica i sve ali mislim da će glavna okupacija ovih praznika biti čitanje knjiga...
Uglavnom čitanje knjiga... Namjeravam i s Vinkom malo više svirati i mogao bi nabaciti neki bend konačno... Ah... pokušat ću pa šta bude, neka bude...

Nego javljaju mi se svakim danom nekakve ideje koje bi mogao baciti na papir ali nekim čudom sad moram još kako već rekoh potegnuti zadnji tjedan i onda se bacam na ostvarivanje ideja...
Pun sam inspiracije... i ove i one... hahaha... mah ona će znati o kojoj se inspiraciji radi... ;)
Mislim da uskoro dolazi vrijeme kada će ta moja inspiracija iskočiti van... i to jako uskoro...
Uglavnom pozdravljam sve koji me znaju i koji me ne znaju...

p.s.- trebam nove palice... ;)

Prvo probude čudovište u tebi,
a onda ga odbace...

Žele te takvoga...
a onda se ljute...

Čitam jednu knjigu u kojoj sam pronašao sličnost između jednih izmišljenih likova( iako ja u njih vjerujem, većina ne pa ću napisati "izmišljenih" likova...) i onih koji postoje uistinu...
Isto tako... iako su ovi iz knjige uglavnom gonjeni za osvetom osoba koje vole, pravedni su i žude za promjenom kao i mi...

To je sve što se tiče toga...nego...
Volim tvoju kosu,
tvoje male ruke,
tvoj nježan glas kad slušam,
riješava me svake buke...

Svi tvoji pokreti,
i osjećaji tvoji,
odjednom postaju i moji...

Kada sam s tobom,
najviše sam sretan,
Tvoj dodir,
zapisan je u vječnost...

U tom trenutku shvatim...
Kada smo zajedno...
... nepobjedivi smo...

For my love...

Is it possible that Im the one?



Šanse su male... but... Im the one... ;)

Ok ljudi, danas je bilo volontiranje i dosad mogu priznati,najbolje.
Jako dobro smo se zabavili ;) (pogotovo s ljepilom ;)... )

Sve super opet kao i inače i mislim da sam našao svoju partnericu za vježbanje govorenja engleskog jezika... ;) Tako da ako hoćeš vježbati speakati samo mi se javi ;)

Nadam se da bude još takvih dana poput ovoga... ostao sam bez jedne od palica opet today... To je kad tako jako nabijam da sve puca čovječe ;)

Eh i da... tijekom današnjeg jednog (inspirativnog) razgovora zaključio sam nešto...
Riječi poduprijete jakim osjećajima često nemaju ono značenje koje bi inače imali.
Nekad su zapravo i ironični ;) Tako vi svi dečki out there, ako vam cura celi da ste kreten-oprostite joj jer je zapravo luda za vama ;)

Uživajte...

U ovom današnjem svijetu sve više je onih koji sve rade na školski način...
U životu ako želimo poučavati moramo to raditi po feelingu(jer je feeling ono jedino što nam može pomoći da doprijemo do čovjeka na najbrži i najučinkovitiji način)...

Sve više ljudi uzimaju neki štreberski stil... govore možda mudre riječi ali to tako slabo zvuči da uopće nije vrijedno spominjanja... Premalo je snage u tim riječima... puno premalo... premalo da bi se nas dojmilo... opće došlo do nas...

Molim vas... prenesite svoje poruke svijetu na pravi način... slabašno ne prolazi, a pogotovo ne u ovom svijetu...

Ah da... Ide ovo polugodište sve više kraju...
Još sad stišćemo koliko ide(neki tek sad rade ono što nisu dosad,malo kasno su se sjetili...)

Sve je inače ovako super i sve je ok, jedino što sve u životu donosi neke posljedice pa tako i to.
Mogu priznati da jesam malo iscrpljen... Inače pun životne energije,čak i ja sam malo umoren od svega toga...

Al ionako te drže neke lijepe stvari na svijesnosti i ne posustaješ unatoč umoru... neke zaista lijepe stvari ;)

Trenutno razmišljam i odmaram um... ovo će biti radna noć očito...
Škola je pri kraju i malo treba stisnuti... pa evo... radim...

Ovih baš dana, nekako mi je sve krenulo... Mislim ovo ono...
Sretan sam trenutno jako... ;)

Jedna pjesma od H.I.M-a... isto preporuka od iste osobe koja me zarazila sa Siddhartom...

Da.Čitam jednu knjigu koju nisam još uspio pročitati radi nekih stvari(škola).
Knjiga možda malo vuče na vjerski sadržaj ali nije to tako jako da sad nebi mogao podnijeti.

Autor je možda malo veći kršćanin ali to me nije omelo...
Uglavnom knjiga govori o tome kako su u povijesti ( pa i danas se događa ) da opojna pića naprave iz čovjeka ono što zapravo on nije...

U toj knjizi kaže da su čak i najveći vjernici napravili nešto protiv svoje vjere.Tako da ako želite napraviti nešto što ne želite, uzmite si litru vodke i pijte.

Npr. jeste li znali da se Noa nakon njegovog preživljavanja potopa napio i osramotio pred svojom obitelji?
Ili da je pošteni Lot zbog vina napravio incest?
Ili da je Babilonsko carstvo propalo radi pijanke?
Ili da je nekad veliki vladar Aleksandar Veliki svoje zadnje dane proveo u nesreći zbog opijanja?

Mislim da opojna pića možemo konzumirati ali samo u određenim količinama.Ovo današnje pretjerivanje nikud ne vodi... Alkohol nam daje to neko samopouzdanje i sigurnost a zapravo nas vodi u samo jednom smjeru...

Zamislite si pijanoga papu? Mislite da bi govorio ono što govori sada? hahaha... ma da... imao bi on jebačinu u palači svojoj...

No ovaj primjer je onako ali svejedno...

Alkohol izmjenjuje našu osobnost na trenutak... postajemo ono što nismo...
Da li to želimo?

Prvo zahvaljujem se danas na primljenoj dobroj muzici.Hvala za dobar cd ;)

A drugo, spremam se za opet jedan post u svom stilu i mislim da će biti u redu ali nisam još siguran.

Opet je u mom stilu pa bi se neki pripadnici kršćanske vjere mogli pobuniti... nije tako strašno ali još razmišljam...

Ok evo vam jedne dobre pjesme od Nine inch nailsa...
Stvarno je ok.Ajde ljudi držite se... Peace



Hey god, why are you doing this to me?
Am I not living up to what Im supposed to be?
Why am I seething with this animosity?
Hey god, I think you owe me a great big apology

Terrible lie
Terrible lie
Terrible lie
Terrible lie

Hey god, I really dont know what you mean.
Seems like salvation comes only in our dreams.
I feel my hatred grow all the more extreme.
Hey god, can this world really be as sad as it seems

Terrible lie
Terrible lie
Terrible lie
Terrible lie

Dont take it away from me.
I need someone to hold on to.
Dont take it away from me.
I need someone to hold on to

Hey god, theres nothing left for me to hide.
I lost my ignorance, security and pride.
Im all alone in a world you must despise.
Hey god, I believed that promises, your promises and lies

Terrible lie
Terrible lie
Terrible lie
Terrible lie

You made me throw it all away.
My morals left to decay.
How many you betray.
Youve taken everything
Terrible lie
Terrible lie
Terrible lie
Terrible lie

My head is filled with disease.
My skin is begging you please.
Im on my hands and knees
I want so much to believe.

Dont take it away from me.
I need someone to hold on to.
Dont take it away from me.
I need someone to hold on to

I give you everything.
My sweet everything
Hey god, I really dont know who I am.
In this world of piss