Grube kapljice kiše udaraju u moj prozor. Gledam na ulici lokve koje su sve veće. Tako je bilo i jučer u isto vrijeme. Samo bez kiše. Nakon jakog udarca sve se zabljesnulo. Kao da mi se u podsvijesti vratila slika od jučer. Opet jedan od onih krvavih trenutaka. Možda zato jer nisam obavio ono što sam trebao, pa su to učinili neki drugi. Možda mali osjećaj krivnje. Kiša će oprati sve. Ali još uvijek… kao da neka muzika još uvijek svira u mom uhu. Ah, možda još jedno od sjećanja. U zadnje vrijeme mi samo takve slike iz prošlosti dolaze. Kiša ne jenjava. Učinilo mi se da u jednoj od lokvi vidim nešto crveno. Mislim da je krv…
Tiho dodirujem prozor. Evo ide još jedna…


Želio sam vas, široku publiku, zapitati za vaše mišljenje o ovome.Već sam pitao jednu stručnjakinju ali ajde dajte svi da čujem... Ovo je samo malo dio toga ali nisam siguran da objavim sve... Ima nekih kako bih rekao to... hm... "bolesnih" dijelova... ne previše bolesnih ali malo iznad normale... :)
Zahvaljujem unaprijed...

p.s.- Posebne zahvale mojoj prije spomenutoj stručnjakinji...