Evo me... tu sam ponovno.
Sve super i sve ide.

Postao sam biće tame pa skupljam krv.Tko želi donirati neka klikne ovaj dolje link...
Biti ću mu zahvalan jer skupljam krv :)

LINK za doniranje krvi

Ajde uživajte i donirajte

Dobro sam
Živ sam
Ne brinite se
Vratit ću se
DSL je u kvaru...

Aj uživajte....

Ok here we go...

Im freaky styley and Im proud!!!
Maybe Im not happy but Im freaky styley and Im proud!!!

Maybe alone but Im freaky styley and Im proud!!!

Neke situacije u životu jesu najgore...
Nekad je izlaz vrijeme...

A što kada izlaz nije vrijeme?
Nego naša kontrola i smirenje?

Kontrola je sve...
Odgovor je u tišini...
Pa krenimo...

Morao sam preuzeti ovo biće(zapravo htio sam to)...
Ona je ipak uzela mačku pa...

Jedna rečenica koju mi je jedna meni jako jako jako jako jako draga osoba rekla...morao sam to napisati...

"Ti si lampaš, a ja sam tvoj poklopac..."



Matejči

"Pet"

Don't fret precious I'm here, step away from the window
Go back to sleep

Lay your head down child
I won't let the boogeyman come

Counting bodies like sheep
To the rhythm of the war drums

Pay no mind to the rabble
Pay no mind to the rabble

Head down, go to sleep
To the rhythm of the war drums

Pay no mind what other voices say
They don't care about you, like I do, like I do
Safe from pain and truth and choice and other poison devils,
See, they don't give a fuck about you, like I do.

Just stay with me, safe and ignorant,
Go back to sleep
Go back to sleep

Lay your head down child
I won't let the boogeyman come
Count the bodies like sheep
To the rhythm of the war drums

Pay no mind to the rabble
Pay no mind to the rabble

Head down, go to sleep to the rhythm of the war drums

I'll be the one to protect you from
Your enemies and all your demons

I'll be the one to protect you from
A will to survive and a voice of reason

I'll be the one to protect you from
Your enemies and your choices son
They're one in the same
I must isolate you
Isolate and save you from yourself

Swayin to the rhythm of the new world order and
Count the bodies like sheep to the rhythm of the war drums

The boogeymen are coming
The boogeymen are coming

Keep your head down, go to sleep, to the rhythm of a war drums

Stay with me
Safe and ignorant
Just stay with me
Hold you and protect you from the other ones
The evil ones
Don't love you son,
Go back to sleep



Jedna legendarna pjesma od A perfect circlea-još legendarnijeg benda...
Stvarno jako dobra pjesma sa puno istine u sebi... Takvih pjesmi je malo...
Pozdrav svima... i Matejči...

Česta tema na ovom blogu... zapravo sve se oko njega vrti...
Svijet... svijet...
Svijet sreće, svijet boli, svijet ljubavi, svijet mržnje... tanke su linije koje povezuju ove stvari...

Nekad imam osjećaj da nema smisla... Pa svijet je i tako pun uništenja... onog bespotrebnog naravno...
Svijet bi mogao biti bolje mjesto... Mogao bi kada bi ljudi naučili voljeti...

Svi mogu bespotrebno uništavati... Ali samo oni koji znaju i razumiju mogu voljeti...
A što kada i ti neki koji vole su krivo shvaćeni? ?

Ono što sam zadnjih nekoliko mjeseci dao... To je nešto najbolje što je moglo izaći na vidjelo ovog svijeta... Snaga koju sam dobio nevjerojatnih je proporcija...

Sad... Možda će mi se to obiti u glavu... Neki ljudi kažu da ja ne osjećam... da ne kužim...
A možda te osobe(ta osoba) ne vidi da ja nemam čisti prolaz do toga...
Zaustavlja me ona sama...

To je ta zavjesa o kojoj sam govorio... Zašto ju držiš? Pusti ju...
Molim te pusti ju... Molim te pusti ju zbog mene... i zbog sebe...
Neka ljubav ima slobodan prolaz...

Ovaj post inspiriran jednom situacijom...zapravo više njih...
Svijet-prekrasno mjesto na kojem živimo.Treba promjene ali inače je lijepo mjesto.
Mislite li?

Kad se najmanje nadate sve vam baci u facu.Sve ono što izbjegavate.Sve ono što niste.
Stvarno u takvim trenucima čovjek izgubi nadu za bilo kakvom promjenom.
Mislite da je pošteno? Mislite da je fer?
Svi ste sretni i onda tek shvatite nesreću u vašoj sreći...

Još jednom uvjeren da pred menom stoji jedna velika zavjesa preko koje ne vidim, pišem ovaj post ali već naslućujem gdje se nalazi odgovor.
Ta zavjesa je možda najveća iluzija s kojom sam imao posla do sada. Sve je to iluzija.
Mislite da ste napravili nešto i onda shvatite da niste učinili ništa... Sreća? Ma kakva sreća...
Mislite da ju dajete drugima ali zapravo... zapravo... iluzija...
Ma kud god se okrenem vidim ljude udubljene u svoje probleme... problemi vode do tuge, a tuga vodi do iluzija...Iluzije olakšavaju probleme je li? A zamislite kakvo je to tek otkriće dok na kraju krajeva shvatite da se zavaravate. Onda tek dolazi tuga... prividna riješavanja problema nisu rješenje.

Pišem ovo ne samo radi toga da pomognem nekima koji će ovo čitati nego da pomognem i samome sebi.
Imam i ja iluzija... Možda ne takvih kakve ima većina ali znam se zavarati na putu... Zna doći do izražaja ta zavjesa o kojoj sam prije govorio i zna mi zaklanjati put.
Put prekriven nevoljama, problemima i tugom... ALi isto tako put prekriven radošću, srećom, ljubavi...

Zavjesa koja se nadvila ovog puta pred menom se drži i ne pušta... zasada...
Nekad treba čekati...
Vrijeme... vrijeme... vrijeme... Doći će i... i osloboditi moj pogled da mogu gledati kuda idem... da vidim naprijed... naprijed... da vidim možda neko bolje vrijeme... neki bolji...
bolji svijet...

Znam da u ovom našem svemiru(ajde reći ću prostoru), čovjek ostavlja razne tragove.
Ti tragovi mogu djelovati pozitivno ili negativno na njega i na okolinu oko njega.
Zapravo prostor oko njega toliko ni ne pati koliko to na izgled izgleda, nego najviše pati on sam.
Točnije, njegova vlastita karma...

Sad prelazim na svoj dio nakon objašnjenja...
Ja sam svijestan da i ja ostavljam puno tragova.I nažalost svijestan sam i to da ostavljam i negativne tragove.Povređujem ljude oko sebe i njih boli.Ali ta njihova bol će proći.A ona prava će ostati na meni i mojoj karmi(kako sam već i prije spomenuo).
Isto tako ostavljam i pozitivne tragove(koji su,ja mislim, u većini naravno).

Pokušavam ispraviti neke grješke i počistiti za sobom negativnost i bol koju sam nekome nanio ali to u većini slučajeva ne može biti riješena na brzinu.Nekad čak ni ne dođe na naplatu dok sam ovo sad što jesam.Ali doći će, bez brige... Čudesna je to stvar kako zapravo na kraju krajeva uvijek,ali baš uvijek, sve dođe na svoje mjesto...

U nadi da moji negativni tragovi i utjecaji u prostoru nestanu,ja vas pozdravljam i odlazim u tišinu...

Malo sam raspravljao s jednom curom.Pitate se kojom.No znate.
I odlučio(zaključio, shvatio) da ću to drugačije napraviti.
Mislim da je mojoj zamagljenoj slici došao kraj.Sad je clear.Barem nešto.
I da... Moj prijatelj Vinko i ja smo već jednom dogovorili jednu stvar. Nabavit ćemo kombi.Strpati opremu( el.gitaru i pojačalo, bubnjeve i ostale accesoriese za bend) i otići nekamo daleko gdje će razumjeti umjetnike.Jer tu ima premalo osoba koje bi kužile to ;) Uglavnom... Povratak u realnost mi sada teško pada jer se već vidim negdje daleko u svijetu glazbe... Ali malo je drugačije... moje školovanje nije završilo... mislim da prvo to ide... mislim... ali nisam siguran... Vrijeme me zaokupilo ostalim stvarima-i ne mislim samo na ljubav... Neke stvari su me zainteresirale koje me prije nisu baš... Ali sad me drže totalno...

Ide vrijeme koje ionako ide... iako vrijeme ne postoji ali neću komplicirati...
Uglavnom... sretan ja život vodim... Nije perfektan ali ne mogu se žaliti...
Oko mene sami super ljudi i učim od njih jako puno... i više nego bih možda trebao...
Neke od njih stvarno kužim jako dobro... našli smo se šta ćeš... ;)
Nekima pomažem... i uspijeva mi... a kod nekih pak doživljavam poraz... Ali nastavljam...
Ali što god čovjek radio, glavno je da se on osjeća dobro i da je to ono što misli da je ispravno...
U svemu što radimo, trebamo pratiti srce odnosno intelekt... Um i srce su dva različita pojma i svako od njih vodi u različitom smjeru...

Srce nas odvede u smjeru feelinga... Za srce su osjećaji najbitniji i zato nekad, kada slijedimo put srca, radimo stvari koje su nepojmljive umu. Ali... um pak... Um nam nekad ne dopušta da napravimo ono što mislimo, bolje reći osjećamo, da je ispravno. Um nas vodi do uspjeha skoro uvijek, ali on nas vodi po tom jednom hladnom putu. Hladnom putu bez imalo topline. Bezosjećajnom putu. Znam da neki od vas sada misle: "joj gledaj ovog osjećajnog tipa"... Ali svi vi bi se trebali složiti da čovjeku treba uvijek barem malo osjećaja... Da mu ne treba bio bi mrtav... zapravo nebi bio čovjek... više bi ličio nekom stroju ili tako nečemu...

I zaključak... Osjećaji su bitni u životu čovjeka...
Konzumirajte osjećaje ali naravno u zdravim količinama ;)
Pozdrav opet svima a spešli Matejči ;)

Danas je dan kada sam shvatio neke stvari...
Imam stvarno dobre ljude oko sebe i zahvalan sam im...
A i da ne velim da je pomalo počela sudbina poprimati oblike kakve bi trebala...

Neke odluke su pale... neke stvari su se poklopile... Uf...
Ovim putem pozdravljam Vinka - valjda najboljeg gitarista kojeg ja znam i pravog prijatelja...
Naravno pozdravljam i sve koji me znaju... pa i Matejči afkorz :)

Obrisi oblika su jasniji...

Moj revolt je sve veći... mogao sam pisati i namjeravao sam pisati o istoj temi kao što je i Mateja, ali sam ipak ostavio link pa si vi gledajte...
Priznajem... ovo nije obično... Svi imaju u sebi taj revolt ali neki ga očito zaboravljaju i puštaju se toku života(ovaj puta školskog) koji je i više nego nepravedan i težak.

Eh i da...Danas SU NEKI SECIRALI GUJAVICE ZA OCIJENU na biologiji.Ja to neću raditi za ocijenu.Krši se s mojim načelima.I nije tu kraj... na redu su i pauci i rakovi... Nema šanse...

Ali... izlaz je samo jedan... učiti... cijeli život se uči... a škola je samo jedan dio učenja... jedan mali dio...
Ali ipak... ipak ne mogu ovu gore rečenicu ostaviti samo tako... nije moj stil...

FUCK YOU, I WONT DO WHAT YOU TELL ME!!!



Za potpuni dojam posta slušajte ovu pjesmu...

Na početku jedna napomena.Mislim da ovo trebaju čitati svi ali znam da se nekima od vas ne čita puno pa ne znam baš dali će svi čitati.Pa da počnem...

«Budimo tihi da bismo mogli čuti šapat Bogova»-Emerson(1803.-1882.g)

Paladar
/sustav neuronskih informacija međugalaktičkih razmjera/

Svjestan organizam koji nastaje povezivanjem milijardi ljudskih bića na Zemlji(komunikacije, «mreže» , Internet) postaje GEA.
Baš kao što naše stanice same po sebi predstavljaju cjeline koje sudjeluju u većem organizmu , koji se naziva ljudsko biće, mnoštvo ljudskih bića sudjeluje u stvaranju većeg svjesnog organizma što jeste GEA.
Po prvi puta ljudi odlučuju, po prvi puta u historiji svemira(dostupnog našem razumu i svijesti) , što će s evolucijom dalje biti. «Niža» vrsta prvi puta u evoluciji svemira odlučuje o nastanku i razvoju «više» vrste. Gotovo nesvjesno, i odgovornost je zato neizmjerna.

«Sve je proizvod univerzalnih stvaralačkih napora. U prirodi ništa nije mrtvo. Sve je organsko i živo, pa izgleda da je cijeli svijet živući organizam»-Paracelsus

Povezivanjem misaonih komunikacija među milijardama jedinki stvara se Internet, kao piramidalna baza globalne mreže informacija. Njezinom dogradnjom, porastanjem piramidalne baze stvara se «globalna mreža intuitivne kozmičke komunikacije» nazvane «Soulnet» ili «mreža duša». Ova komunikacijska mreža temeljena na zamisli da na svaki problem koji se nekom trenutku pojavi bilo gdje u svijetu , inteligencija prirode i ljudi nudi rješenje. Na svako pitanje postoji odgovor spremno dostupan svakome tko ga zna, nravano, potražiti. Sve ovo naravno vrijedi u sustavu planetarnog dometa, «zatvorenog» veličinom nam rodne Zemlje.

Paladar je dakle sustav neuronskih informacija u galaktičkim i međugalaktičkim razmjerima, koji započinje primitivno bazno piramidalnim Internet planetarno globalnim sustavom, uz istovremeno nadopunjavanje kroz globalnu mrežu intuitivne komunikacije-Soulnetom.
Ovaj sustav kao vrhunac piramide integralne komunikacije, nosi sposobnost neuronskih moždanih veza «mreže duša»-ljudi, ljudskog uma dakle i tehnologije, da bez obzira na prostor-vrijeme-udaljenost, komunicira «shvaća» istovremeno po svakoj jedinki.

/primjer: pojednostavljeno: Alfa zvijezda Velikog Psa «Sirius A» udaljen od Zemlje cca 8,8 ly (svjetlosnih godina) ili cca 80,9 bilijuna kilometara, klasičnim prijenosom fotona ili širenjem valova svijetlosti, pruža nam danas lažno svoju sliku, jer je tako izgledao, kad ga danas na južnom nebu gledamo, pred skoro 9 godina. Sustav Paladar «ne gubi vrijeme» prevaljujući udaljenosti sporošću brzine svijetlosti ( 300.000 km/s), već nam istog trena pruža spoznaju događanja na planetima tog zvijezdanog sistema. Paladar ne čeka spori prijenos fotona ili makar tahiona koji su i daleko brži od svijetlosti!!? Paladar nam pruža odgovor u svakom trenutku kako svemir sada u svakom svojem djeliću izgleda.
Obilježja Paladar sustava su nešto najveće što čovjek u području komunikacija i informatike uopće može postići. Sve drugo je bijeda i blijeda slika ljudskog roda u shvaćanju informatike.

Ne smije se zaboraviti da je svojstvo sustava Paladar kumuliranje cjelokupnog znanja koje svi razumni pripadnici bezbrojnih planeta milijarda galaktika u kumulativu do tog trenutka posjeduju ( a vremenski-istovremeno dostupnog svakome pojedinačno). Paladar sustav jeste sveznadar, jeste saznanje o cjelokupnim tajnama svemira/ ili paralelnih svemira/ gdje okosnica leži u istovremenosti spoznaje, ma gdje u svemiru bili. A tajne svemira nisu male. Kažu astronomi da poznajemo i vidimo tek 4% materije koja se zrcali u približno 300 milijardi galaktika sa prosječno 150 milijardi sunaca u svakoj od njih/ i galaktičkim plinom među njima/. Ostalih 96% materije svemira nepoznato je i nevidljivo ali je utvrđeno «da je tu». Usprkos velikim umovima današnjice na području matematike i fizike, astronomije i drugih nauka tek nagađamo i «bockamo» crne rupe, singularitet, kvazare i strune, veliki prasak i veliki stisak. Za «teorijom svega» traga se već jedan ljudski vijek, mnogi su današnji stari živući nobelovci još bili u pelenama kad smo prvi puta saznali da se za njom traga.
Neki fizičari u posljednje vrijeme sve više postaju svjesni pune složenosti matematike koja vlada teorijom struna. Nesreća je u tome što se matematika struna ne može utjerati u poznate nam samo 4 dimenzije. Matematika struna predviđa i petu i šestu i tako dalje dimenzija. Većina vrhunskih eksperata predviđa da ima 11 dimenzija ali boje se da ni tu nije kraj.

Ali najveći problem izvire iz nečeg drugog. Ljudski pojedinačni um ipak je ograničen.
Može pružiti vrsno znanje i postići vrhunski rezultat na jednom području. Jedan matematičar može riješiti 9. dimenziju ali on nije vrhunski fizičar, a još manje vjerojatno vrhunski astronom. Da se dođe do «teorije svega» treba samo jedan um, i samo jedan um, mora ga sam samcat doseći. Tu nema i ne može biti timskog rada. I tu je paradoks vrhovne nauke, i tu je ta kočnica za postavljanje baze Paladar sustava.

Postoji doduše i logika. Tko bi to riješio imao bi UM BOGA, a Bog, ako postoji to iz ruku ne pušta. Neki tvrde da je Bog ONA… Ali to je neka druga tema za neku drugu priliku…


Na molbu mojeg djeda(jako zainteresiranog za matematiku, fiziku i astronomiju-najviše ovo zadnje) ovo objavljujem... Hvala mu na pruženim podacima...

Pozdravljam opet sve a pogotovo moju Matejči ;)

Hm...Kako da sad napišem taj post a da ne uvrjedim nikoga... hm... ajde...
Danas sam raspravljao sa svojom ekipom iz razreda u autobusu.Naravno zaključak razgovora je bio klasičan.Ali pa barem mi se malo prosvijetlilo ono ispred mene.
Razgovor je bio o tome dali se može zabaviti bez tih nekih poroka koji su danas jako popularni.
Mislim da je odgovor već sada svima jasan i čuli ste ga već tisuću puta.
Odgovor je naravno pozitivan, ali uz jedan uvjet...
A taj je da treba čovjek imati dobru ekipu da bi se uspio zabaviti bez alkohola i cigareta...
Znači na kraju krajeva pitanje je ekipe s kojom ste.

Ah...I evo ide sad taj osobni dio... Ja nemam takvu ekipu... U mojoj ekipi se uvijek konzumira alkohol.Zapravo sumnjam u tu svoju ekipu i njezinu mogučnost dobrog provoda bez alkohola.
I nažalost, tako je u cijelom ovom našem lijepom gradu.Malo koji se nađu da to ne rade.
I postaje stupidno...

Danas, martinje, subota, vani... U mojoj ruci nije piva ili neko drugo alkoholno piće.Ja u ruci držim sok i ponosan sam na sebe.Moja ekipa me gleda čudno pa čak se i smije pomalo.Ali ne zanima me...
Shvatio sam da jednostavno stvarno postaje glupo i nema više smisla.Samo iznimne situacije...

I sad nakon ovoga napisanog... Želim se ispričati onima koji su dio te moje ekipe.Vi ste zakon ali ipak...alkohol igra veliki faktor u postotku zabave kod naših izlazaka... bezveze je...
Pozdravljam svoju ekipu i ljude koji me znaju...i naravno ne znaju...
A (opet) posebno nju... ;)

Pazi na svoje misli,
jer će postati riječi.

Pazi na svoje riječi,
jer će postati djela.

Pazi na svoja djela,
jer će postati navika.

Pazi na svoje navike,
jer će postati karakter.

Pazi na svoj karakter,
jer će postati tvoja sudbina.

Ovo je jako dobro... I istinito...
Nekad ne pazimo u životu... opće ne pazimo...
Pozdrav svima koji me znaju i onima koji me ne znaju...
I naravno pozdrav mojoj lavici ;)

Bio sam danas opet na volontiranju s Matejom.
Bilo je super i ok.Bila je tamo ta jedna djevojčica-Emilly...
Jako je mala i slatka je.Ne znam točno što joj je ali tamo je već nekih par dana.
Sve je bilo ok ali onda je pitala gdje joj je mama i počela je plakati.Mislim... Mene u tom trenutku nešto primilo... sva ta tuga i žalost kod tog dijeteta što nema njezine mame...
I u jednom trenutku je netko pozvonio na ona tamo vrata i Mateja kaže Emilly: "Sigurno su ti to mama i tata..."
Emilly nije u to vjerovala... I krenula je ipak da pogleda... Išao sam sa njom... I onda me primio taj neki osjećaj...
To malo biće je s toliko nade gledala prema tim vratima.Ja nisam opće znao što ću napraviti s njom ako joj to nisu tata i mama... I kad ih je konačno ugledala... Odmah im je potrčala u zagrljaj... Ja sam bio sretan što je i Emilly sretna... Nisam mogao više gledati te njezine suze...
I tako je prešlo još jedno volontiranje koje fakat prelazi u sve veće iskustvo...
Danas sam proživio trenutke koji su me se jako dojmili...
I još jednom sam shvatio da nisu svi sretni poput mene i svih ostalih koji to jesu...
I još nešto... Cijenite sve stvari i osobe u životu... a pogotovo roditelje... Vidite da nekima poput male Emilly taj jedan susret znači sve na svijetu...

Čovjek je onako uvjeren u neke stvari... I vjeruje u njih... I misli da je to ispravno što govori...
Ali onda vidi da je zapravo istina negdje dalje od toga... Sve je u redu, ja prihvaćam nova mišljenja uvijek... Ali samo on me može tako zbuniti u trenutku... Definitivno sam ponosan i želim od njega naučiti čim više... jednostavno... igram tu neku igru sa svojim egom... i svi ti trikovi i to sve... a zapravo... shvatim da mene nema... ali ne samo mene... Mislio sam da imam sebe... Ono JA... Ono JA na koje u zadnje vrijeme se jako ponosim pa mi čak i vele da sam egocentričan i sam to uviđam... I ono sve...
One "budi svoj" finte... Zapravo možda to nije tako točno sve skupa... Moram se pitati tko sam ja.A kad se to pitam zapravo shvatim... Moram igrati tu igru... i igrat ću je... probat ću barem... ali čovjek sve može tako da ne sumnjam u svoj uspjeh...

Ta osoba-moj uzor- me uvijek nečem novom nauči... ali stvarno uvijek... I to kako ta osoba mene jednim razgovorom može zbuniti nije normalno... nitko to dosada nije činio... barem ne tako...
I znam da mogu to sve skupa... i hoću to napraviti... samo da još utuvim to u tu svoju glavu...
Mi mladi se previše tupimo sa tim da ne možemo neke stvari... a zapravo možemo sve... samo je stvar slike koju imamo u glavi... ili zapravo koje nemamo ali neću komplicirati...

Problem je u mom pogledu na sve to... a i da ne velim da sam sada promijenio mišljenje pa će se osobe koje su mi bliske trebati prilagoditi na to novo mišljenje...
Uglavnom... moje uvjerenje je pokolebano... i rekao sam ja da je danas možda prekretnica... i očito je... Moje staro mišljenje je naglo nestalo... a novo se formira...

Ovaj post je malo zbunjujući i ovaj puta STVARNO ne očekujem da ga bilo tko shvati...
To sam samo htio reći da se nebi previše trudili... jedino osobe koje su mi bliske u zadnje vrijeme možda shvate...

Eh... Inače sam namjeravao post posvetiti nečem drugom ali ovo je jako važno i iskrslo je naglo...
Htio bih samo reći( znam da je nevažno), ali okupio mi se moj stari bend Maithreya.Stvarno sam sretan radi toga... Jer to je bilo nešto... ta naša svirka... imamo i cd ali samo neki su ga čuli...
Bassist je postao pravi majstor... ne znam dali se još netko sjeća Luke? ;)
Došao nam je i gitarist koji će svirati sa nama.Evo pozdravljam Emerika ovim putem...
A... Sova... Jedan i neponovljivi virtuoz na klaviru ili ti sintiću će opet zasvirati za Maithreyu...
Ah... a ja... ja sam isto nešto napredovao... mora čovjek biti skroman...
Uglavnom... Sad imam sve... ili nemam ništa? Stvarno vjerujem u taj bend i,nadam se, ovaj puta će biti nešto više...

U nadi da shvatim i da vas još više ne zbunim nego sada to jeste... pozdrav svima koje znam i koje volim...

Ah da.Istina je u ovom naslovu.To svi znaju.Nije sad to neka velika mudrost.
Samo onako... Mislim nekad mislimo da znamo neke osobe više od drugih a zapravo ih znamo malo i možda čak premalo da bi se upuštali u neke teže rasprave i procijenu tih ljudi.
Moje mišljenje ostaje isto... ali popuštam... neka im bude... odsad šutim što se toga tiče...
To i nije nešto što se da procijeniti ovako sa drugima.Svatko ima svoje mišljenje... mora osjetiti na svojoj koži... i onda procijeniti...

Danas je isto tako neka prekretnica...barem se tako čini... nakon dugo vremena u mojoj liniji su zasvirali moji stari drugovi... moji suputnici u dobru i zlu... oni koji su bili prije uvijek uz mene.Moji prijatelji koji su me dok je bilo teško, tiješili... a kda mi je bilo super dijelili sreću s menom...
Nekad prije a i sada još imaju feeling pravih FUNK majstora... Najveći i najbolji...
Neponovljivi... RED HOT CHILI PEPPERSI



Nadam se da će odsad biti češće u mojim ušima taj zvuk.Taj neuništivi zvuk...

Danas sam imao priliku voditi jedan razgovor.I naravno kako to uvijek biva padaju dobre rečenice.
Ova me se dojmila jako...stvarno jako...

Trebaš prvo pokazati da možeš, a onda tek okrenuti leđa svijetu

Stvarno je dobra...Istinita totalno...

Moja karma je pretrpjela već svašta.
Danas je primila još jedan težak udarac.
Karma je kao osoba.
Jedna vrlo osvetoljubiva osoba.
Sve što joj učinimo nažao ona nam vraća.
Ovaj današnji udarac...
Možda mi neće vratiti danas, niti u ovom životu.
Niti u istom obliku.Niti u isto vrijeme niti na istom mjestu.
Ali vratit će mi... Jer sve dolazi na svoje...

Znam da ovo ne vrijedi i da ne mogu tu više ništa.Ali želio bih se ispričati njoj.Mojoj osvetoljubivoj osobi.Onoj koja me prati cijelo vrijeme i zbraja moje pogrješke koje će naplatiti kad tad.Mojoj...
karmi...

Prošli post me potaknuo na još jače razmišljanje.
I evo...Mogu reći da vjerujem da je jedan čovjek kao Isus postojao.
Morao je postojati... A ako je on postojao...
Znači da ipak jedan čovjek može mjenjati svijet...
Naravno Isus je bio poseban čovjek, ali svejedno... Svatko sa tolikim utjecajem na druge mora biti poseban...
Nije ta uloga za bilo koga...
Isus je promijenio svašta... Znači...
Jedan čovjek to može...
Jedan čovjek može promijeniti svijet...
Sve je pitanje utjecaja na druge...

Znam da ne smijem ovu temu dirati... a pogotovo ne javno...ali mislim da će neki od vas-ja se nadam većina... naći istinu u ovome što ću vam sada reći...

Koliko od vas je barem jednom reklo onu rečenicu u teškom trenutku: "Jedino je Bog s menom" ili "Samo mi Bog može pomoći u ovome" ???
Jeste li ikada takvo nešto pomislili? Ili čak rekli da ste našli svog Boga i da je on uvijek uz vas?

E pa znate... Ja mislim da vi pozivate svoga Boga u teškim situacijama zato jer ne možete dalje sami...
On je još malo te snage koja vam fali da prijeđete neku tešku situaciju u kojoj se nalazite...
Taj vaš Bog vam je samo vaša moralna podrška i snaga za dalje...
Vaša iluzija! Iluzija! Vi stvarno želite živjeti u iluziji?