Na početku jedna napomena.Mislim da ovo trebaju čitati svi ali znam da se nekima od vas ne čita puno pa ne znam baš dali će svi čitati.Pa da počnem...

«Budimo tihi da bismo mogli čuti šapat Bogova»-Emerson(1803.-1882.g)

Paladar
/sustav neuronskih informacija međugalaktičkih razmjera/

Svjestan organizam koji nastaje povezivanjem milijardi ljudskih bića na Zemlji(komunikacije, «mreže» , Internet) postaje GEA.
Baš kao što naše stanice same po sebi predstavljaju cjeline koje sudjeluju u većem organizmu , koji se naziva ljudsko biće, mnoštvo ljudskih bića sudjeluje u stvaranju većeg svjesnog organizma što jeste GEA.
Po prvi puta ljudi odlučuju, po prvi puta u historiji svemira(dostupnog našem razumu i svijesti) , što će s evolucijom dalje biti. «Niža» vrsta prvi puta u evoluciji svemira odlučuje o nastanku i razvoju «više» vrste. Gotovo nesvjesno, i odgovornost je zato neizmjerna.

«Sve je proizvod univerzalnih stvaralačkih napora. U prirodi ništa nije mrtvo. Sve je organsko i živo, pa izgleda da je cijeli svijet živući organizam»-Paracelsus

Povezivanjem misaonih komunikacija među milijardama jedinki stvara se Internet, kao piramidalna baza globalne mreže informacija. Njezinom dogradnjom, porastanjem piramidalne baze stvara se «globalna mreža intuitivne kozmičke komunikacije» nazvane «Soulnet» ili «mreža duša». Ova komunikacijska mreža temeljena na zamisli da na svaki problem koji se nekom trenutku pojavi bilo gdje u svijetu , inteligencija prirode i ljudi nudi rješenje. Na svako pitanje postoji odgovor spremno dostupan svakome tko ga zna, nravano, potražiti. Sve ovo naravno vrijedi u sustavu planetarnog dometa, «zatvorenog» veličinom nam rodne Zemlje.

Paladar je dakle sustav neuronskih informacija u galaktičkim i međugalaktičkim razmjerima, koji započinje primitivno bazno piramidalnim Internet planetarno globalnim sustavom, uz istovremeno nadopunjavanje kroz globalnu mrežu intuitivne komunikacije-Soulnetom.
Ovaj sustav kao vrhunac piramide integralne komunikacije, nosi sposobnost neuronskih moždanih veza «mreže duša»-ljudi, ljudskog uma dakle i tehnologije, da bez obzira na prostor-vrijeme-udaljenost, komunicira «shvaća» istovremeno po svakoj jedinki.

/primjer: pojednostavljeno: Alfa zvijezda Velikog Psa «Sirius A» udaljen od Zemlje cca 8,8 ly (svjetlosnih godina) ili cca 80,9 bilijuna kilometara, klasičnim prijenosom fotona ili širenjem valova svijetlosti, pruža nam danas lažno svoju sliku, jer je tako izgledao, kad ga danas na južnom nebu gledamo, pred skoro 9 godina. Sustav Paladar «ne gubi vrijeme» prevaljujući udaljenosti sporošću brzine svijetlosti ( 300.000 km/s), već nam istog trena pruža spoznaju događanja na planetima tog zvijezdanog sistema. Paladar ne čeka spori prijenos fotona ili makar tahiona koji su i daleko brži od svijetlosti!!? Paladar nam pruža odgovor u svakom trenutku kako svemir sada u svakom svojem djeliću izgleda.
Obilježja Paladar sustava su nešto najveće što čovjek u području komunikacija i informatike uopće može postići. Sve drugo je bijeda i blijeda slika ljudskog roda u shvaćanju informatike.

Ne smije se zaboraviti da je svojstvo sustava Paladar kumuliranje cjelokupnog znanja koje svi razumni pripadnici bezbrojnih planeta milijarda galaktika u kumulativu do tog trenutka posjeduju ( a vremenski-istovremeno dostupnog svakome pojedinačno). Paladar sustav jeste sveznadar, jeste saznanje o cjelokupnim tajnama svemira/ ili paralelnih svemira/ gdje okosnica leži u istovremenosti spoznaje, ma gdje u svemiru bili. A tajne svemira nisu male. Kažu astronomi da poznajemo i vidimo tek 4% materije koja se zrcali u približno 300 milijardi galaktika sa prosječno 150 milijardi sunaca u svakoj od njih/ i galaktičkim plinom među njima/. Ostalih 96% materije svemira nepoznato je i nevidljivo ali je utvrđeno «da je tu». Usprkos velikim umovima današnjice na području matematike i fizike, astronomije i drugih nauka tek nagađamo i «bockamo» crne rupe, singularitet, kvazare i strune, veliki prasak i veliki stisak. Za «teorijom svega» traga se već jedan ljudski vijek, mnogi su današnji stari živući nobelovci još bili u pelenama kad smo prvi puta saznali da se za njom traga.
Neki fizičari u posljednje vrijeme sve više postaju svjesni pune složenosti matematike koja vlada teorijom struna. Nesreća je u tome što se matematika struna ne može utjerati u poznate nam samo 4 dimenzije. Matematika struna predviđa i petu i šestu i tako dalje dimenzija. Većina vrhunskih eksperata predviđa da ima 11 dimenzija ali boje se da ni tu nije kraj.

Ali najveći problem izvire iz nečeg drugog. Ljudski pojedinačni um ipak je ograničen.
Može pružiti vrsno znanje i postići vrhunski rezultat na jednom području. Jedan matematičar može riješiti 9. dimenziju ali on nije vrhunski fizičar, a još manje vjerojatno vrhunski astronom. Da se dođe do «teorije svega» treba samo jedan um, i samo jedan um, mora ga sam samcat doseći. Tu nema i ne može biti timskog rada. I tu je paradoks vrhovne nauke, i tu je ta kočnica za postavljanje baze Paladar sustava.

Postoji doduše i logika. Tko bi to riješio imao bi UM BOGA, a Bog, ako postoji to iz ruku ne pušta. Neki tvrde da je Bog ONA… Ali to je neka druga tema za neku drugu priliku…


Na molbu mojeg djeda(jako zainteresiranog za matematiku, fiziku i astronomiju-najviše ovo zadnje) ovo objavljujem... Hvala mu na pruženim podacima...

Pozdravljam opet sve a pogotovo moju Matejči ;)