Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/maithreya

Marketing

Dva puta...

Malo sam raspravljao s jednom curom.Pitate se kojom.No znate.
I odlučio(zaključio, shvatio) da ću to drugačije napraviti.
Mislim da je mojoj zamagljenoj slici došao kraj.Sad je clear.Barem nešto.
I da... Moj prijatelj Vinko i ja smo već jednom dogovorili jednu stvar. Nabavit ćemo kombi.Strpati opremu( el.gitaru i pojačalo, bubnjeve i ostale accesoriese za bend) i otići nekamo daleko gdje će razumjeti umjetnike.Jer tu ima premalo osoba koje bi kužile to ;) Uglavnom... Povratak u realnost mi sada teško pada jer se već vidim negdje daleko u svijetu glazbe... Ali malo je drugačije... moje školovanje nije završilo... mislim da prvo to ide... mislim... ali nisam siguran... Vrijeme me zaokupilo ostalim stvarima-i ne mislim samo na ljubav... Neke stvari su me zainteresirale koje me prije nisu baš... Ali sad me drže totalno...

Ide vrijeme koje ionako ide... iako vrijeme ne postoji ali neću komplicirati...
Uglavnom... sretan ja život vodim... Nije perfektan ali ne mogu se žaliti...
Oko mene sami super ljudi i učim od njih jako puno... i više nego bih možda trebao...
Neke od njih stvarno kužim jako dobro... našli smo se šta ćeš... ;)
Nekima pomažem... i uspijeva mi... a kod nekih pak doživljavam poraz... Ali nastavljam...
Ali što god čovjek radio, glavno je da se on osjeća dobro i da je to ono što misli da je ispravno...
U svemu što radimo, trebamo pratiti srce odnosno intelekt... Um i srce su dva različita pojma i svako od njih vodi u različitom smjeru...

Srce nas odvede u smjeru feelinga... Za srce su osjećaji najbitniji i zato nekad, kada slijedimo put srca, radimo stvari koje su nepojmljive umu. Ali... um pak... Um nam nekad ne dopušta da napravimo ono što mislimo, bolje reći osjećamo, da je ispravno. Um nas vodi do uspjeha skoro uvijek, ali on nas vodi po tom jednom hladnom putu. Hladnom putu bez imalo topline. Bezosjećajnom putu. Znam da neki od vas sada misle: "joj gledaj ovog osjećajnog tipa"... Ali svi vi bi se trebali složiti da čovjeku treba uvijek barem malo osjećaja... Da mu ne treba bio bi mrtav... zapravo nebi bio čovjek... više bi ličio nekom stroju ili tako nečemu...

I zaključak... Osjećaji su bitni u životu čovjeka...
Konzumirajte osjećaje ali naravno u zdravim količinama ;)
Pozdrav opet svima a spešli Matejči ;)

Post je objavljen 16.11.2006. u 20:00 sati.