Treći čovjek ih je samo gledao kako otvaraju grob. Na jakoj mjesečini se mogao vidjeti samo bolesno odsjaj u očima čovjeka koji je ovo sve promatrao. Zašto su otvarali taj grob?
Izvukli su lijes i postavili ga na sredinu prolaza. Uzeo je iz džepa nekakav ključ i položio ga na nekakvu bravu na lijesu. Hm, zašto su imali brave na lijesovima? Da mrtvaci ne pobjegnu? Ili da se zaštite od ovakvih uzurpatora? Mislim ipak da je ovo potonje.
Nešto im je naredio treći čovjek, očito vođa, i oni su se odmaknuli. Lijes je bio sada otvoren i tamni vođa se nagnuo nad njega. Opet je progovorio par riječi ali ovaj put glasnije. Mislim da je bilo nešto po latinskom. Odlučio sam se približiti. Sjene kao da su se stopile skupa sa mnom i nisu davale priliku da me slučajno vide. Počeo sam osjećati znatiželju. Približio se još malo…

Vođa je već vadio leš iz lijesa. Izvadio je nekakav oštri predmet i počeo cijepati tijelo na komade. Tijelo je zaudaralo i nije bilo ugodno gledati to a kamoli komadati. Očito su trebali to tijelo za nešto. Nisam bio siguran. Počeli su se razbacivati sa dijelovima tijela. Odjednom u meni bijes. Ustao sam iz sjene i izvadio bodež. Dogodilo se u trenutku. Napao sam jednog od trojice i zabio mu nož duboko u vrat. Vođa i još jedan pomagač su se naglo okrenuli i nasrnuli na mene. Pomagač je bio prvi ali izbjegao sam ga i naletio je na moj bodež. Krv se prolila još jednom. Vođa me gledao u oči i stajao nasuprot mene. Izvadio svoj bodež i bacio ga u mene. Izmaknuo sam i ovaj udarac i primio vođu oko vrata. Osjetio sam kako moj bodež prolazi točno kroz njegovo srce i kako ono prestaje kucati…Došao samo do leša( barem do onog što je ostalo od njega) i pogledao u prestrašeno lice…

Probudio sam se s čudnom glavoboljom i pogledao kroz prozor. Zazvonio mi je mobitel. Nisam ga mogao naći pa sam pretpostavio da mi je u jakni. Otišao sam do vješalice i uzeo mobitel iz džepa. Kada sam ga uzeo već je prestao zvoniti. Htio sam provjeriti dali sam nešto ostavio u drugom džepu. Pogurnuo sam ruku u džep ali nakon nekoliko trenutaka bolno sam ju izvadio. Bila je krvava. Ovaj puta sam opreznije pogledao i izvadio onaj bodež…
Zasušena krv je bila svugdje po oštrici. San je postao stvarnost…


Ovaj dan je posebno obilježen velikom inspiracijom... E takve dane posebno jako volim! ;)
I da, ovaj post ima zanimljiv naziv. Podsjećam vas da razlučite granicu stvarnosti i mašte( poput ove priče...). Stay in touch with the reality...