Nakon par dana normale, ako to ikako mogu tako nazvati, opet se dogodila ista stvar.
Ovaj puta možda vizija sa najviše zla. Što je najgore, ni ovaj puta nisam shvatio poantu toga svega. Nisam bio siguran dali ja to umišljam ili je možda to budućnost? A možda je to sve bila neka loša prošlost koju je moje vrijeme izbjeglo. Vizije i snovi o bodežima sa puno krvi i magije. Kao da sam ja bio jedini kojega je normalni život zaobišao. U nekoj drugoj situaciji bih možda bio sretan ali nisam shvaćao svrhu toga svega. Ali nosio sam se s time prilično dobro.
Bio sam u svome naslonjaču kada mi se počelo drijemati. Tiho sam tonuo u san i mislim da me ništa nije moglo zaustaviti da ne zaspim. Nisam siguran kad sam točno izgubio svjesnost. Samo je počelo…

Bio je mrak. Okrenuo sam se oko sebe i vidio mnogo zelenila. Shvatio sam da se nalazim u nekom grmlju. Nije mi dopuštalo da vidim gdje se točno nalazim. Moj strah je narastao dok sam shvatio da nisam sam. Ispred mene su se nalazila trojica muškaraca obučena u crno. Mislio sam, možda su to samo čuvari nečega. Prošli su pokraj grmlja u kojem sam se ja nalazio i nisu me hvala bogu primijetili. Krenuo sam za njima i pratio ih u sjenama. Nisam baš shvaćao što rade jer su prije dolaska na odredište napravili jedan krug oko cijelog kompleksa. Bilo mi je sve mutno ali sam ipak uspio shvatiti gdje se nalazim. Strah je naglo bujao u meni. Bili smo na groblju koje i nije baš ugodnog izgleda po noći. Približili su se jednom od grobova i izmijenili par riječi u tišini. Dvojica su se približila grobu i počela podizati pokrovni kamen na grobu. Grob je bio nekim čudom odškrinut…


Današnji dan je posebno obilježen navalom inspiracije.Nekad mi je žao radi jedne stvari ali dobro,sve će biti u redu.Danas sam imao manji konflikt sa osobom koju volim.Na kraju, shvatio sam da je ona u pravu.Nije moj posao...ali mogla si barem pročitati prije... ;) peace ljudi i držite se...