Matica hrvatska i nakladnička kuća Despot Infinitus danas su organizirali predstavljanje knjige: "Vlado Gotovac - prva politička biografija" autora dr. sc. Filipa Zoričića.
N apredstavljanju su govorili: Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske, Zvonimir Despot, direktor Despot Infinitusa, dr.sc. Vjeran Pavlaković, recenzent, Božo Kovačević, bliski suradnik Vlade Gotovca, Ana Gotovac Borić, kći Vlade Gotovca, dr. sc. Filip Zoričić, autor Predstavljanje je vodio Dragan Nikolić.
Vlado Gotovac - političar, pjesnik, filozof, esejist, urednik, govornik....Gotovac je bio jedan od predsjednika Matice hrvatske, pa je promocija održana u predivnom Matičinom prostoru.
Na promociju je došla i druga supruga Vlade Gotovca, Simona Šandrić Gotovac.
Divno je bilo vidjeti puno dvoranu Matice hrvatske, a to znači da Gotovac i njegoov djelo i razmišljanje nisu zaboravljeni.
Ana Gotovac je govorila što je za nju značilo odrastati uz takvog oca; rekavši da je ponosna na svoje roditelje i da se osjećala kao princeza u obitelji, doslovno upotrijebivši izraz: "celebrity"....Kaže da ni nju, kao ni njenog oca, nikada nisu pokolebali odlasci u zatvor - upravo suprotno, samo su raspirivala ideju da takvim putem treba nastaviti...
Božo Kovačević se sjeća kako je upoznao Gotovca; pomagao u recenziji njegovih prvih knjiga, pa sukoba sa dr. Tuđmanom oko Bosne i Hercegovine...Kako je HSLS postepeno gubio svoju snagu....Ali Gotovac nikada!
Autor knjige, Filip Zoričić, ispričao je kako je osam godina pripremao knjigu, prikupivši materijal i razgovarao sa obitelji i živućim akterima toga vremena, koji su surađivali sa Gotovcem. Zapravo je knjiga prerađeni doktorat, iz područja povijesnih znanosti.
Vlado Gotovac je bio poseban, vrlo nekonvencionalan sudionik hrvatske političke, povijesne, literarne i filozofske scene.
Po svjetonazoru je pripadao maom krugu intelektualaca s uporištem u vjeri, ali liberalnog opredjeljenja. Slušajući njegove govore, dolazi se do zaključka da nikada nije posustao i ljudima zaista davao nadu da može biti bolje i ljepše - pogotovo u Hrvatskoj. Kćerka Ana svjedoči da mu je puno teže bilo kada je u zatvoru završio već u toliko željenjoj Hrvatskoj, nego kada je u zatvoru bio za vrijeme Jugoslavije. Osjećao se izdan.
Zanimljivo je da ga se uspoređivalo s još jednim velikim intelektualcem toga remena, Vaclavom Havlom, koji je završio kao predsjednik Češke. Česi su znali prepoznati vrijednost jednog Havela, a kod Gotovca je bio problem ne samo što je razmišljao prije svoga vremena, anticipirao stvari koje su bile tek u začetku i što se negdje ostvaruje možda tek u nekim današnjim vremenima, ali također i podjela interesa u političkom smislu - i zato Gotovac nije uspio probiti svoje ideje i rad izvan granica zemlje.
Krugovaši, Hrvatsko proljeće - sve je to Vlado Gotovac. Gotovčeva riječ svakako je bila - sloboda - sloboda i za pojedinca i za narod. Slododa i nada - uvijek nada u bolje. Smatrao je svojom obavezom objašnjavati kako bi Hrvatska trebala izgledati i kakva biti, ne prestajući vjerovati u dobro.
Zbilja poseban doživljaj slušati Gotovčev govor u Matici, gledati ga na filmskom platnu, onako jasan i glasan - kakav je već i sam bio....
Malo fotografija:
Miro Gavran, sadašnji predsjednik Matice hrvatske
Simona Šandić Gotovac, druga suruga Vlade Gotovca
Predstavljači knjige....
Gotovčeve knjige: "Moj slučaj" (1989.), "Autsajderski fragmenti" (1995.), "Zvjezdana kuga: zatvorski zapisi 1972.-1973", "Isto" (1990:), "Čekati sjevernije", 1995. i još mnoge druge...
"Moj slučaj" je bio prerađen i za kazalište.
Jedna pjesma koja se meni jako sviđa:
Vlado Gotovac
Ušutkajte pjesnika
I bit će manje riječi među nama
Manje slučajnog sjaja
Manje tajanstvenog leta...
Sigurniji bit će trenutak,
A izgubljeno bit će doba.
Meni od jutra cirkus - već u sedam ujutro bila sam na hitnoj stomatološkoj, u Runjaninovoj. Boli zub, pa boli - cijelu noć nisam spavala....Pogledala doktorica zub, kaže vjerojatno upaljen živac i treba slikati - pa će se vidjeti što je ....U međuveremenu dobila antibiotik, pa je sada lakše - ne boli toliko....Zub kad boli - sve boli! :))))) Boli na toplo, boli na hladno, na dodir - ma, sve! :(((((
Hitan pregled - besplatan! Antibiotik - besplatan, jer je bio na recept....Tako da - nije sve tako loše.....Uvijek treba pronaći i nešto dobro....
Danas kao da se događa nastavak Psihozija! :))) A samo su Dani mentalnog zdravlja.mag. psych. Božidar Nikša Tarabić održao je odlično predavanje o nošenju sa stresom. Postavimo neko događanje koje je za nas bilo jako stresno. Pokušajmo osvijestiti, sloj po sloj, kakve emocije samo tada, u toj situaciji imali. I tako ćemo najbolje znati, kako ne ponoviti stres, bar ne u tom vidu u kojem nam se dogodio. Jer smo ga raslojili. Razumjeli. Ogulili kao luk. Isplakali se. I idemo dalje!!!!! Vrijedi pokušati...
Drugo predavanje nije bilo ništa manje zanimljivo. "Kognitivne strategije učenja, organizacija vremena", mag. paed. soc. Lucija Lamešić. Ovo mi je već blisko, i u teoriji i u praksi.:)))) Imali smo dva testa, da vidimo kojoj skupini pripadamo kada učimo. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet(ERF) vrši takvu procjenu i testiranje.
Mnogi odrasli, a ni djeca, nisu svjesni koji im tip učenja najviše odgovara. Postoje tri osnovna stila učenja:
1. vizualni - učenje gledanjem
2. auditivni - učenje slušanjem
3. kinestetički - (tjelesni) stil - podrazumijeva učenje pokretom, dodirom i aktivnošću
Mnogi imaju kombinirani stil učenja - mogu učiti podjednako dobro miješanjem nekoliko tehnika. Ipak, jedna je uvijek dominantna.
Karakteristike vizualnih tipova:
Moraju vidjeti da bi zapamtili.
Preferiraju čitanje napisanog, odlični su u pisanom bilježenju predavanja.
Organizirani su.
Brzo pričaju.
Uočavaju detalje.
Vole čitati.
Dobro pamte lica.
Materijali za učenje: dijagrami, grafikoni, nacrti, bilješke.
Karakteristike auditivnih tipova:
Moraju čuti da bi zapamtili.
Koriste izraze: čujem što mi govoriš i sl.
Buka im lako poremeti koncentraciju i pažnju.
Otvorene su i komunikativne osobe.
Preferiraju usmeno ispitivanje.
Pričljivi su i vole raspravu.
"Pričaju" sami sa sobom za vrijeme izvođenja aktivnosti.
Vole slušati objsšnjenja, i sami objašnjavati drugima.
Matererijali za učenje: čitanje naglas, usmena izlaganja, prepričavanje, glazba
Kinestetički tipovi:
Uče putem tjelesnih pokreta.
Važno im je vidjeti kako nešto funkcionira.
Rado uče pomoću računala.
Vole glumu i pokret.
Dobro se orijentiraju u prostoru.
Vrlo su otvorene osobe.
Dodiruju ljude da bi privukli njihovu pozornost.
Najčešće u školi imaju probleme, u učenju upravo učenici s ovim stilom učenja, jer tradicionalno predavanje se veže više za pprethodna dva stila učenja.
Materijali za učenje: makete, Lego, sažeci, slikovne bilješke, modeliranje
Baš me zanima, prema vašoj procjeni, koji je moj stil učenja...:))) Nije teško.
Fotke:
Kako je lijepo kad radiš i slušaš ono što voliš! Hvala na blogu tejdna, dala sam sve od sebe! Nadam se da sam opravdala povjerenje.
"Jutro poezije" je danas bila prava poslastica! Gostovala je književnica Anđelka Koručulanić, rođena 1956. godine u Splitu, a danas je predstavljala, uz izbor pjesama iz starih zbirki, i nove pjesme iz buduće nove zbrike pjesama.
Od 2004. godine Anđelka boravi u Hrvatskoj, Kanadi i na Bahamima. U tom periodu počela je pisati poeziju, kratke priče i pjesme za djecu. 2012. godine Anđelka izdaje svoju prvu zbriku poezije. Članica je Društva hrvatskih književnika.
Objavila je samostalne zbirke: "Stih u boji mora", Naklada Bošković, Split, 2012.
"Stope u pijesku vremena" , Hrvatsko književno društvo, Rijeka, 2014.
"Na vihoru ljubavi", Hrvatsko književno društvo Rijeka, 2015.
"Bit će Ti žao", Hrvatsko književno društvo Rijeka, 2017.
"Svjetlice", Kvaka, Velika Gorica 2020.
Također, vlasnica je i brojih nagrada za poeziju i kratke priče.
"Ako zanoćim uz more"
Pronašla sam zalaz sunca-
Lutala sam dugo i ne čudi se
ako zanoćim uz more.
More ima ljudsko srce
i kućice s tajnim vrtovima
i glas tišine u ojesmi sviline -
sedef za petrova uga,
fratre i ovčice na zelenim livadama.
Ako zanoćim uz more,
na vretenca namotat ću misli,
skriti se pred drhtuljom
i morskom mjesečinom,
snom prionuti
uz crne grozdove dagnji.
K o zrnce pijeska samo još jedna sitnica:
ne budi me ako zanoćim uz more,
sanjat ću biser
i biti kamenica.
Anđelka Korčulanić
Anđelka je pisala i na blogu, i kaže da sada jednostavno više ne stiže...Tko zna, možda se ipak predomisli i vrati nam se...
Malo fotografija:
Anđelka Korčulanić
Dvije krasne dame, također pjesnikinje, redovne su na "Jutru poezije"....
Vera Antolić, pjesnikinja i svestrana umjetnica...
Anđelka ponovo...
Bilo je i glazbe....koja u dušu dira.....
I nakon divnog "Jutra", još jedno predivno događanje. "Dvotočka". u samom centru grada, na Ilici 43. Što je "Dvotočka"?! Festival žanrova, uorganizaciji grupe nakladnika: Beletra, Fragmenti, Naklada Cranium i Innamorata.Najpopularniji hrvatski pisci pojedinih žanrova predsatvili su svoje novitete.
No, najprije hrana:
Jagode u čokoladi...
Divni senviči, prvorazredna vina...
Stigla sam na panel o pobublicistici.
Knjige čekaju....:)))
Ljubica Uvodić Vranić, Vedran Sorić, Dalibor Talajić, Lea Brezar i ulozi moderatorice i domaćna: Sandra Pocrnić Mlakar.
Što reći na ovu udarnu ekipu?! Sjajni svi! Ljubica Uvodić Vranić - rođena 1945., u Splitu. Psihologinja.Sve je počelo sa "Petkom u pet", gdje je sa zainteresiranima raspravljala o raznim temama iz svakodnevnog života, što je bio temelj za pisanje knjiga kao što su: "Kako se dobro posvađati", "Kako se pomiriti", "Avantura osobne promjene", "Prijatelju, kako si?", i još neke....Ljubica također slika na svili. Članica je Psihološke komore, i još uvijek aktivno pomaže ljudima.
Vedran Sorić - "Prodajni mindset". O prodajnim alatima i potrebama kupaca, ali i prodavatelja....Svi mi nešto prodajemo, pa ako nam se čini da mi to ne možemo - nije točno....:))) Knjiga je interaktivna, ima kodove putem kojih je moguće postaviti pitanja autoru i kontaktirati ga na društvenim mrežama. Najprodavanija knjiga iz ovoga područja zadnje vrijeme....
Dalibor Talajić - ilustrator, glazbenik i pisac. Rođen je 1972. u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, u obitelji operne umjetnice Ljiljane Molnar Talajić. Od 1975. živi u Zagrebu. U Zagrebu je završio Muzičku akademiju, te stekao diplomu profesora klarineta. Napisao je i dvije knjige, "La Molnar", u suradnji s Jagodom Martinčević, o životu i karijeri njegove majka Ljiljane Molnar Talajić, te "Most ponad burne rijeke", u kojoj se bavi problem autizma, koji je dijagnosticiran njegovom djetetu. Sprema novu knjigu, svojevrsni nastavak "Mosta...".
Lea Brezar, spisateljica i pjesnikinja, studentica psihologije, osnivačica osnovne i srednje škole po principima Waldorfske pedagogije...."Reci čega se bojiš i ostvari se" odlična je džepna knjiga, koju sam pročitala u dahu...Tu su još: "Godina štakora",
Ogledala, "Da, i?".... Jedan kišni dan pretvorio se u savršenstvo.
Sinoć sam bila baš umorna, pa sam ostala dužna prokomentirati naslov, koji sam dobila od "Frakture" (kako ja volim te ljude!!!!!). Patrick deWitt: "Pomoćni majordom Malković". Spoj je tcrne komedije, pustolovnog romana i bajke. Lucijan Malković, siromašni momak iz pitoresknog sela Bury, dobije posao pomoćnog majordoma u udaljem dvorcu Von Aux. Lucijan i ne sluti da ga čeka avantura, koja će ga dovesti na rub Jako velike rupe....
Sada čekam finale nogometne Lige prvaka: Liverpool - Real Madrid. Luka Modrić u lovu na peti naslov Lige prvaka - i zato navijam za Real Madrid. Idemo, Luka!!!! Čips i pivo i - idemo navijati! Kako bi sad Goldie vikala: wuf, wuf....:(((((
Danas sam uživala u dvije odlične kave s dragim ljudima. Svašta nešto dobila na poklon...Pa da vidimo! :))))
Prva kava: dobila sam knjigu. Uvijek prihvaćeno sa srećom i zadovoljstvom, bez obzira što in nemam doslovno gdje smjestiti..:((((
Kava dva:
Ovo su ukuhane jagode, i dobila sam upute da je najljepše pojesti ih uz sladoled od vanilije. Mljac!!!!
Pa jedan mali, zgodni novčanik....U kojem sam pronašla:
Jedna trajna maska, zlu ne trebalo...
Mali sapun i Bruno Banani - mirisna olovka, koja može poslužiti i umjesto parfema.
I na kraju dana, dobijem "Frakturin" poziv na promociju Tres Chic filma "Top Gun - Maverick", uz poklone sponzora....Pa stigla! :)))) Zgodni Tom se ne mijenja...:)))) I danas izgleda za peticu!
U torbi sponzora dočekala me "Frakturina" knjiga, dva pića i dezinficijens za ruke, maska za lice.....Hvala sponzorima na ovom malom bogatstvu.
A ovako ja, dok čekam početak filma u Kaptol Butique Cinema & Bar.
Danas - malo o biblioterapiji. Povod: Zagreb book festival i predstavljanje knjige Ivane Bašić: "Biblioterapija i poetska terapija". Moderatorica: Sanja Baković. U knjižaru "Ljevak" ušetao je i Lovro Škopljanac, doktor znanosti; sin Jadranke Kosor; vrlo uspješan u svojim istraživanjima, znanstvenik i naprosto - simpatičniji od mame :))))) Puno simpatičniji :))))))))
Dakle, bila je to važna tema i za njega, jer je želi primijeniti ia na fakultetu i u svojim istraživanjima.
Evo malo fotografija:
Ivana Bašić i Sanja Baković
Divna knjiga!
A sada ćete i čuti zašto. Netko, tko voli čitati - učlani se u književnu grupu. Obično je susret na mjesečnoj bazi, čita se jedna knjiga koju je npr. većina odabrala kao relevantnu. Znači, za sada sve jasno. Sada dodajte nešto, što inače književna grupa ne radi. U biblioterapiji se uzima jedna misao, ili dio nekoga djela - citira se, ali - bez imena i prezimena autora. Zamislite da na blogu čitate tekstove, ali nemate pojma čiji su. Što vam to daje?! Ne bazirate se na autora - nego neopterečeno čitate tekst i komentirate. Također, na samom početku i pri prvom susretu ljudi se u takvoj grupi predstavljaju odlomkom, ili knjigom koja za njih ima posebno značenje i najveći utjecaj u životu. Šest mjeseci - i znaju o sebi samo koliko su emotivni, što vole čitati i kako razumiju život. Ne znaju ni tko što radi u životu, kakva mu je obitelj, što ima ili nema ...Ništa!
Oduševila sam se konceptom, baš je prava terapautska metoda takva vrsta čitanja i iščitavanja značenja. Tu su još i zanimljive igre, poput iz različitih odlomaka složi novu priču, iz različitih djelova pjesme složi potpuno novu pjesmu....č
I nije to zatajivanje autora - a ne...To je samo maknut nepotreban balast podataka, koje o njemu/njoj znamo.....
Djeca odlično prihvaćaju takvu vrstu komunikacije s književnošću. Naravno, nije dovoljno samo poznavanje književnosti. Treba poznavanje psihologije, da bi mogao doći do nekih zaključaka i pomoći ljudima. Takva terapija se provodi i pod strogo kontroliranim, kliničkim uvjetima - ali, tada to radi isključivo psiholog i/ili psihijatar.
Nešto je drugo terapija pisanjem - ovo je terapija čitanjem....
U pogovoru ove knjige piše: "Riječ biblioterapija zvuči ozbiljno jer terapija to i jest....Druženje s ljudima blagotovorno je samo po sebi, a kad je druženje uz knjige onda bolje terapije - nema.---
I zato preporuka: odaberite svoju (biblio)terapiju, uzimajte je bez prekida - uspješnost je zajamčena, a nuspojava nema."
mr. sc. Alka Stropnik, knjižničarka savjetnica
Akademija diplomacije - iduće godine mene čekaju moji studenti...Juhuuuu!
I na kraju, trešnje najljepše.:)))))
u rano jutro sam za sina moje drage prijateljice, koja sada živi u Osijeku, organizirala zubaricu - jer ga je jako bolio zub - pa su mu rekli da mora kod svog zubara u Osijek...:((( No, uglavnom - problem zub riješen, uz plaćanje usluge najnormalnije. Živjela moja zubarica! :))))
Na Zagreb Book Festivalu danas se predstavila mlada autorica Mirna Brođanac, sa "Laninom školom". Lana je priča o sramežljivoj, pametnoj, znatiželjnoj djevojčici, koja se želi uklopiti i biti poput druge djece u nejzinu razredu.
Prvog dana škole Lana i njezine kolege iz razreda, uz pomoć strpljive i predane učiteljice nauče da razlike ne moraju biti prepreka pravom prijateljstvu. Autorica nam poručuje da pobjeda na d strahom donosi divne stvari u život.
Mirna Brođanac jedna je od šest sudionika koji su sudjelovali u "Programu razvoja talenata" u sklopu projekta "Every story matters" iliti "Svaka je priča važna" , čiji cilj je bio stvaranje prve inkluzivne knjige za djecu. Na predstavljanju se posebno istaknula Ivana Bodrožić, koja je pružila svu podršku Mirni. Mirna je upisala doktorski studiji; jako je vezana i za prof. Julijanu Matanović, koja joj također pomaže i bdije nam Mirnom. Mirna je jako emotivna, pa se vrlo brzo rasplače, jer je dirnu prijateljske i lijepe geste ljudi oko nje.
Bravo za Mirnu, koja ima još većih problema nego Andrea iz prošlog posta, jer su Mirni jako obuhvaćena pluća - dakle, proces disanja...:(((
Čestitke, draga Mirna!!!!!
Nakon toga sam bila na radionici internet novinarstva, jer mi nije teško i sa zadovoljstvom učim nove tehnologije, a teoriju već znam s terena, i iz iskustva. :)))) S obzirom da sam radila cijelo vrijeme sudija u časopisu "Vikend" i tako zarađivala za svoje knjige, hranu i kave :)))) - naučila sam sve o pisanom novinarstvu. Međutim, došlo je novo vrijeme i nove tehnologije, koje funkcioniraju malo drugačije. Nema više pravog istraživačkog novinarstva, sve je sada u brzini - ali opet - 5 W vrijedi i dalje! :))))
Evo mojih kolega i mene...:))))))
I na kraju:
Davor Ivo Stier kaže - "Rat u Ukrajini - sukob civilizacija"...Prije nekoliko postova pisala sam o sukobu civilizacija Samuela Huntingtona...:))))) Pišući o Ukrajini...
Odlično je moderirao i Boris Beck, prof. sa FPZG-a.
Meni je fotoaparat prestao raditi, upravo ga punim - ali uši nisu prestale slušati i mozak procesuirati.:)))))
Dakle, što kaže bivši ministar vanjskih poslova (2016. i 2017.). Rođen u Argentini, a tamo se i školovao. Kao ni Plenković, ni on mi ne spada pod HDZ-ovce, jer su naprasto drugačijeg razmišljanja i habitusa - nisu tipični...Imaju neke kodekse i principe...
No, dakle - Stier smatra da se radi o implementaciji koncepta ruskoga svijeta - stvaranje jedne sfere utjecaja koji nije isto što i ponovno stvaranje Sovjetskog Saveza, tako da niti jedna od bivših sovjetskih republika ne može ništa odlučiti, pogotovo u sigurnosnim pitanjima, bez dozvole iz Moskve. Također, Stier smatra da je Rusija pokušala posvađati Europu i Ameriku, ali joj nije uspjelo - jer su u ovom slučaju Europa i Amerika na istoj strani. Americi nikada nije bio cilj integrirati Rusiju u Europu, pogotvo ne sada u ovoj situaciji. No, upravo to izaziva Putinov bijes. On se želi vratiti na postavke Hladnoga rata i zadržati sfere utjecaja od prije, ukoliko već nije moguće još više ih proširiti.
Danas bih vam htjela ispričati nešto o mojoj dragoj prijateljici, ne našoj Zvjezdici, nego jednoj drugoj Andrei.
Kaže Andrea u "Vijencu", književnom listu za umjetnost, kulturu i znanost (pretplaćena sam, da ne moram razmišljati jesam li ga na kiosku zaboravila kupiti, i da ga nađem u sandučiću, čim izađe novi broj):
"Gdje je granica življenja i kukanja"
Andrea je urednica na mrežnom portalu Cro kultura, a najviše je zanima kazalište. Andrea je osoba s cerebralnom paralizom, kojoj su rekli da kako će pratiti kazalište, ako se ne može popeti na pozornicu...Ma zamisli! :(((((
Andrein tata je ubijen u Domovinskom ratu, i Andrea je imala pravo na njegovu mirovinu, koja nije mala - 12.000 kn. Andrea se zahvalila i rekla da bi ona radije - radila.
Pa Andrea kaže: "Imala sam sreću slušati kolegije kod profesorice Julijane Matanović, koja me povezala s kolegom joj književnikom Mirom Gavranom. Na pisanje osvrta o knjigama nadovezala se ljubav prema kazalištu....". Andrea svakom autoru i djelu pristupa s dužnom pozornošću, neopterećena ranijom biografijom ili podrazumijevanjem zacrtanih kanonskih istina. Nikada ne nastupa ad hominem. "Često zna biti problem pristup kulturnim institucijama. Npr. "Kerempuh" je jako nezgodan..."
"Postoje brojna djela koja se dotiču invaliditeta, bolesti iz spektra autizma...Spremno nabraja: Miro Gavran i njegov "Zaboravljeni sin", Marko Gregur i "Mogla bi se zvati Leda" , roman koji govori o nepolodnosti, Kristijan Novak i "Ciganin, ali najljepši", Branka Primorac i "Suze male Miljenke"....Važno je da društvo prestane povezivati drugačijost s intelektualnom potkapacitiranošću.
Imala sam zadovoljstvo gledati predstave s Andreom u kazalištu, i trebali ste samo čuti te komentare nakon predstave. Savršeno su pogađale bit predstave; također izvrsno komentira svaku pojedinu ulogu u predstavi i povezuje s prijašnjim predstavama dotičnog glumca/glumice....
Neka se hrpa knjiga na Andreinom stolu nikada ne smanji, jer baš nam takvi ljudi poput Andree trebaju! Čast mi je biti u njenom društvu i slušati mladu mudricu. Kao ono?! Družiti se s boljima? Uvijek to činim!
Sjedim u hotelskoj sobi u Cracowu. U sobi je veliko ogledalo. Starinsko, okruglo....Polako na police ormara slažem odjeću, i pomišljam na to kako će biti lijepo biti u Cracowu mjesec dana. Ipak, neka mala nelagoda javlja se to prvo veče - a znam da će već sutra biti bolje i da ću uživati....
Cracow je smješten na obali rijeke Visle u Poljskoj. To je drugi grad po veličini u zemlji i najposjećenije odredište turista. Jesam li ja turist ili sam došla na ljetnu školu već kao "domaća"?! Cracow me očarao već pri prvoj posjeti, a ja sam tu - ne mogu vjerovati - treći put! Ipak, ne treba zaboraviti da je Cracow nekada u povijesti bio glavni grad Poljske. I tome duguje svoju bogatu kulturnu baštinu.
Kraljevski dvorac Wawel je bilo mjesto, oko kojega sam prošli put rado šetala i uživala - usprkos gužvama i znatiželjnim turistima, i stranim i domaćim.
A legenda kaže da je nekada davno, davno postojao kraj po imenu Krak, koji je živio na brdu Wawel sa svojom kćerkom Wandom. Godinama je vladao mir i blagostanje, sve dok veliki dvoglavi zmaj nije odlučio učiniti pećinu ispod brda Wawel svojim domom. Njegova je prisutnost užasavala sve, jer je on lovio ljude, ovce, stoku. No, najdraže su mu bile djevice. Kad ne bi mogao pronaći ništa za jelo, u bjesu je rigao vartu iz usta. Kralj Krak nije želio da njegova kći postane plijen zmaja, pa je razglasio da traži hrabrok viteza za borbu sa zmajem. Kao nagradu je ponudio ruku svoje kćeri i pola kraljevstva. Javio se i vrijedni postolar po imenu Dratewka. Dratewka je nabavio ovčju kožu, napunio je sumporom . Sutradan je izgladnjeli zmaj pojeo tu ovčju kožu. Tijelo mu je počelo gorjeti iznutra. Kako bi ublažio opekline, zmaj je počeo gutati litre vode iz Visle. Pio je, sve dok se nije rasprsnuo u male komadiće, uz glasan prasak!
.
Da, da - prošli me tjedan prisjetio kako je lijepo učiti i upoznavati; koliko zadovoljstva i sreće....Mjesec dana je bio toliko ispunjen svake minute da se činilo da sam u Cracowu bar šest mjeseci...Takav je bio intenzitet!
Divno je sačuvati ovakve uspomene. Život je lijep i vrijedan življenja.
A kada sam po Cracowu tražila palačinke?! :)))) "Pancakes; palacinky" Samo sliježu ramenima....Tek kada sam prstom pokazala u jelovniku što bih rado, rekli su: "A nalesniki!" Naučila sam i zapamtila zauvijek, i u slast pojela nalesniki...:))))
No, dobro. Rado bih se teleportirala u Cracow, ali ostavit ću to za neke duge prilke...:)))))
Danas sam na poziv Dražena Katunarića otišla u Knjižnicu i čitaonicu "Bogdan Ogrizović", na predavanje Nathalie Heinich: "Što militantizam čini slobodi istraživanja". Nakon saznanja da znanost u Francuskoj ipak funkcionira malo bolje i da je cjenjenija nego kod nas, Uz glazbenu točku Tzo-Yuan Hsiao, nastavila se proslava časopisa "Europski glasnik, a glavni urednik je upravo Dražen Katunarić, obilježilo se 25 godina funkcioniranja časopisa, a zaslužnim suradnicima je bila dodijeljena grafika Dimitrija Popovića, rad pod nazivom "Otmica Europe"...Čaša vina za kraj....
Malo fotografija:
Originalan rad Dimitrija Popoviča: "Otmica Europe".
Nakon lijepog događanja, odlazim na još jedan književni susret. U "Ritmu grada", Gajeva 2, održava se Zagreb book festival. Danas je bilo otvorenje, a traje do 28. svibnja.
Razgovor s piscem. Rachida Lambrabet: "Reci to nekome", za koju je već dobila nekoliko nagrada. Rachida Lambrabet je belgijska književnica i pravnica rođena u Maroku. Tema njezine knjige je bprba protiv rasizma i tragičan kraj jednog života upravo radi rasizma. "Razgovor s piscem" vodila je Sanja Baković.
Danas je bio zadnji dan Psihozija! Do iduće godine, bilo mi je zadovolsjtvo! Organizacija za pet, divni mladi ljudi željni učenja i novih saznanja.
Prva tema radionice bila je: "Treniraj mentalno poput vrhunskih sportaša".; Dajana Čopec, mag. psych.
Pa kaže: MOPF
Misli (možemo mijenjati)
Osjećaji
Ponašanje
Fiziologija
Sve utječe na sve: misli na osjećaje, osjećaji na ponašanje, fiziologija na misli.....
Jako je zanimljivo bilo vidjeti razine stresa. Prva razina, zelena - na ovoj razini nema napratka, nema želje za borbom. Nakon nje, imamo zlatnu zonu, prikazanu žutom bojom. Svatko ima svoju zlatnu zonu, i način i vrijeme kada je doseže. Ovo je motivacijska zona, kada su intenzitet naših misli i htijenja, djeovanje i motivacija na najvišoj razini. Tada imamo intenzitet i fokus na ono što radimo. Narančasta zona je iznad žute - tu smo već na rubu, jer smo prešli vrhunac djelovanja, i i malo se od tog stupnja može bitno promijeniti. Zadnja zona je crvena - ona znači stres, gubitak kontrole.....
Sportaši rado u svojim mentralnim treninzima rado koristi mindfulness - usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak. Na mir.
Sportaši su često suočeni sa pritiskom i imaju visoku razinu stresa. Spuštanje intenziteta emocija pravilnim disanjem.
"Fake it till You make it."
Zadnje plenarno predavanje održala je dr.sc. Anja Wertag, sa Instituta "Ivo Pilar".
Vrlo zanimljivo je govorila o mračnoj trijadi. "20 godina Mračne trijade" - radi se o mračnim crtama ličnosti. Prije točno 20 godina Paulhus i Williams (2002) predložili su koncept Mračne trijade kako bi rasvijetlili nalaze istraživanja o osobama koje funkcioniraju, ali imaju određene probleme. Tri crte ličnosti pokazale su se najizraženijima: makijavelizam, narcizam i psihopatija. Tendencija je ljudi koje imaju ove crte ličnosti da su skloni manipulaciji, varanju, agresiji. 2009. godine prethodnim je crtama ličnosti donan još i sadizam.
Želja za povećanjem ugodnosti dovodi do smanjenja mračnih crta.
No, dobra vijest je da osim ovih mračnih crta, postoje i svijetle crte ličnosti.
Ovo sam predavanje najteže pratila, jer je bilo puno statistike, podataka, istraživanja - umjesto priče o samoj trijadi.
I na kraju - divan dan za odlazak na Zagreb Beer Fest, na livadi kod Dr. Franje Tuđmana. Masa ljudi, ali ugodno i zabavno. Glazba - ABBA....
Evo fotografija sa Beer Festa:
Predivno prisjećanje na ABBU - i stilski i glazbeno....
Moj izbor: krumpirići sa sirom i umakom. Prefinooo! I naravno, GRIF, 0,3.
Somersby su dijelile cure među publikom. Promocija, ali dobra.
Kod kuće oprala kosu - kako se znojim po ovim vrućinama, tako se znoji i kosa - i morala je biti oprana - jer sam se osjećala slijepljeno .... Tuširanje i evo me na blogu, sa vama...:))))
Jako volim sunčane i lijepe vikende, a ova subota je bila baš takva...Malo grmljavine od ponoći - ali ništa strašno....
Jutro je počelo odlaskom na Maksimir, bolje rečeno na Vidikovac, gdje se održao Festival zdravlja /traje još sutra.
Poslušala sam panel diskusiju, na kojoj su sudjelovali: Ida Prester kao voditeljica, mag.pharm. Dubravka Musa i Oliver Vasilj, dr. medicine, ginekolog, na temu: "Žensko zdravlje i dobre bakterije".
Gradsku pročelnicu za zdravlje, dr. sc. Romanu Galić predstavila je Nevena Rendeli.
Izvrsno, poučno i zanimljivo.
Od Croatia osiguranja, jednog od sponzora događanja, dobila sam:
Bočica za vodu, torba i na kraju kišna kabanica. (ona mali zamotuljak, za sada neotvoren).
Izložba u Maksimiru:
Kad sam se kretala prema Filozofskom fakultetu, u želji da odem na Psihozij - drugi dan po redu, naišla sam na veliku rasprodaju i kvartovski buvljak. Evo kako je bilo:
Plenarno predavanje je održala mr. sc. Nada Antić. Tema: "Novo doba, novi načini rada" . Govorila je o odnosu psihoterapeuta i klijenta. Važna su znanja i tehnike psihoterapeuta, a danas postoji dvjesto oblika psihoterapije u cijelom svijetu.
Važna tema je bila i provođenje psihoterapije u postpandemijskim vremenima. Neki se psihoterapeuti nisu se vratili na provođenje terapija uživo i dalje rade isključivo online. Neki klijenti su jako zadovoljni, dok drugi žele terapeutski rad sa psihoterapeutom - uživo....
Ručak.
Nakon ručka, predstavljanje udruga za pomoć - Plavi telefon i druge udruge.....
Radionica: "Dobri, bolji, sebi najgori - perfekcionizam iz psihodinamske perspektive", prof. Amela Gradac. Na radionici smo pokušali efinirati što razlikuje izvrsnost i perfekcionizam. Ljudi se pitaju što je loše u tome da je netko izvrstan. Zašto bi to bilo uzrok nečijih problema?! Nema depresije bez perfekcionizma.Strah od pogreške. Stav: ja sebe najviše tjeram; ja sam sebi najstroži kritičar. Kod izvrsnosti motivacija je uspjeh, a kod perfekcionizma - strah. Ne možemo kontrolirati sve, a i ne moramo.
I na kraju okrugli stol: "Djecu ipak ne donosi roda - važnost seksualne edukacije adolescenata",. Moderatorica: prof. de. sc. Gordana Keresteš. Sudionici: doc. dr. sc. Tanja Jurin, doc.dr. sc. Bruna Profaca, prof. dr. sc. Aleksandar Štulhofer i mr. sc. Maja Gabelica Šupljika. Tema je bila uloga obitelji, uloga medija, uloga odgojno - obrazovnog sustava u seksualnoj edukaciji adolescenata.
Nakon svih predavanja, uspjela sam otići i u Sax na druženje, slušanje glazbe i pivo.
Moje svjetleće narukvice iz Saxa...:))))
I naravno, malo pivo.
Jedino što nisam stigla danas - nisam stigla otići na Trnajsku cestu, gdje se održao Festival priča.....
Danas (petak) je počeo 8. kongers sudenata psihologije "Psihozij". Bijah i prošle godine, pa me radovalo da ću poslušati odlična predavanja i podružiti se sa studentima psihologije. Uvijek zanimljivi, uvijek posebni. Dobije se i potvrda o sudjelovanju, no to je za sudente - ja ne skupljam ECTS bodove :)))) Tečaj, pa trao on ne znam koliko dugo - ne može se izjednačiti sa pet godina studiranja. Ali, dolazim radi tema - ja sam svoje diplome odavno stekla.
Dakle, počelo je sa radionicama. Izabrala sam temu "Rad na sebi počinje radom na vlastitim mislima", a predavala je dr. sc. Ema Petričević.
Pa smo naučili što su to bazična vjerovanja i kako nastaju, također automatske misli koje nam se pojave prilikom nekog problema ili situacije.
Tako, na primjer, jedna djevojka koja je upoznala momka, a on joj nakon toga predložio da se preseli kod njega - samo zato jer je živjela u vrlo teškim uvjetima, pa je čovjek pomislio da bi joj mogao olakšati situaciju. No, ona je shvatila drugačije - da on s njom želi graditi zajednički život. Počela je unositi promjene u njegovu životnu rutinu, ali njemu baš nije bilo na pameti da je ženi....Pa su se razišli. Njena automatska misao bila je: "Kako sam samo nasjela." Ali, njegovo razmišljanje je bilo drugačije.
Dobra vijest je da određene loše misli možemo mijenjati, tražeći im primjerenu alternativu. Hoće reći: pozitivu. Npr. ovo neću uspjeti promijeniti u ovo je teško, ali već sam uspjela ranije u sličnim situacijama. Vrijedi pokušati.
Drugo predavanje je bilo: "Should I stay or should I go? Strategija izbora kratkoročnih i dugoročnih partnera".. Prof. dr. sc. Meri Tadinac.
Jako zanimljiva bila mi je Triverskova (1972.) teorija o roditeljskom ulaganju. Žene ulažu više (nošenje djeteta, odgoj i sl.), imaju kraći reproduktivni vijek od muškaraca i izbirljivije su pri odluci o partneru. Muškarci: ulažu znatno manje; ali imaju kompetitivniji pristup i žele financijski osogurati svoju obitelj.Samim time, žene i muškarci imaju i različitu strategiju osvajanja.
Nasmijali smo se svi kad je prof. napisala "Mother's baby -father's maybe.":)))))
Muškarcima je jako bitan fizički izgled, koji im govori o dobrim genima i prijenosu dobrih svojstava i na potpmstvo. Za razliku od toga, žene vrednuju i financijske resurse partnera (u mlađoj dobi gledaju potencijal partnera da u budućnosti pribavi financijske resurse), ali žene gledaju i inteligenciju i obrazovanje i ambiciju. Ipak, za žene su kratkoročne veze rizičnije, jer će ostati "obilježena" kao nepouzdana partnerica.
Muškarci će nakon kraćeg vremena pristati na spolni odnos, dok je kod žene potrebno da se osim spolne želje dogodi i zaljubljivanje (da su sigurne u partnera), pa tako muškarcima treba desetak dana da se odluče na spolni odnos sa ženom, no ženi treba puno duže - pa se dogovara kompromis.
Ženama više smeta emocionalni angažman muškarca oko neke druge žene, a muškarcima najteže pada seksualna nevjera.....
Eto, ajko puno zanimljivih informacija, od kojih sam mnoge znala - ali nisam ih na takav način interpretirala. Sada malo fotografija:
Organizatori, sponzori - odličniii!
Drage, mlade studentice dijelile su programe, vodu, karte za "Sax" sutra za ples i zabavu nakon predavanja.....Gle majice!!!!!
Dobili smo torbu.
Pa lijepa bilježnica u kojoj pišem bilješke s predavanja....
Slušalice, kemijska olovka, i loptica.
Prvi dan "Psihozija" lijepo je prošao. Naravno, to je trajlo - pa su nas i nahranili. Odlična toploteka - piletina na sto načina, krumpir, razne vrste salata, vode, sokovi...Tko je prijavio, imao je i veganski izbor.
I za kraj ovoga posta, danas je Svjetski dan pčela. Pčele u ekosustavu imaju jednu od najvažnijih uloga. Osim što proizvode med, one i oprašuju biljke. Bez oprašivanja biljaka ne bi bilo ni njihovog ploda, pa tako ni hrane za nas i životinjski svijet.
Razmišljam o tome kako su to Švedska i Finska naglo odlučili ući u NATO. Činilo mi se na početku da se ove dvije zemlje tjera zbog rata u Ukrajini da uđu u NATO savez. Međutim, nije baš tako. Švedska i Finska se doista boje za svoju sigurnost i doista zbog sebe žele ući u NATO. Liberalna demokracija protiv Putinovog konzervativnog nacionalizma. Ako idemo u prošlost, onda je Putinovu vladavinu moguće usporediti sa carističkim apsolutizmom, kojeg ohrabruje Pravoslavna crkva.
Sigurnosne službe tvrde, da kada je Putin objavio rat Ukrajini (on to naziva specijalnom vojnom operacijom), nalazio se na Uralu, u jednom mjestu posebno zaštićenom i u djelu koji je jako teško napasti.
Austrija, na primjer, nema nikakvu želju ući u NATO i želi biti neutralna. Poučena Drugim svjetskim ratom. Neutralne su još npr. Lichtenstein, Panama, Švicarska, Vatikan, Turkmenistan. Irska, Malta, i do sada su to bile Finska i Švedska. Sada je samo pitanje kojom brzinom Finska i Švedska mogu ratificirati svoju želju da uđu u NATO u svojim parlamentima, jer je to procedura koja traje.
No, smatram da bi u tom slučaju trebalo primiti najprije Ukrajinu, a to neće ići toliko lako i brzo. Švedska i Finska su zemlje, koje ispunjavaju sve uvjete za ulazak - čak i više od toga....
Zanima me da li bi dosita bio spas primiti sve tri zemlje u NATO i tako "zaokružiti" Rusiju....To bi Putinu bio ogroman problem i neželjeno susjedstvo....Ma, iskreno - zapravo se nadam da bi to moglo zaustaviti ratni sukob i vratiti ga u faze pregovaranja....
I za kraj, još malo pekmeza od jagoda, da se malo odmaknem od teških tema:
Danas je Hristina Telembij, studentica 4. godine KROATISTIKE u Lavovu, nakon noći u kojoj je okolica Lavova bila bombardirana, obranila godišnji rad na temu: Autobiografski elementi u "Zašto sam vam lagala" i "Dunavu". Čestitam. Čuvajte se. Hvala i profesorici Alli Tatarenko. Istina, raduje me izbor predložaka, ali daleko više me raduje činjenica da pronalazite snage i da imate volje čitati u ovom ružnom, suludom i nepravednom trenutku povijesti.
#allatatarenko - objava drage književnice Julijane Matanović na njenom Facebooku.
Prof. dr. sc. Alla Tatarenko, slavistica sa Sveučilišta "Ivan Franko" u Lavovu, prevoditeljica i književna kritičarka, mnoge je hrvatske autore prevela i promovirala u Ukrajini, a sada za vrijeme ratnih zbivanja opstaje i ostaje u Lavovu, gdje malde generacije, usprkos svemu, podučava o hrvatskoj književnosti i autorima. Svaka čast, i kao što sam već jednom rekla: živim za trenutak kada ću profesoricu Allu upoznati i uživo, na nekom predavanju o ukrajinskoj književnosti - ali uživo!
Danas je bila akcija presađivanja cvijeća, kako bi moj mjesni odbor zasjao na novi način.
I jedna pasja cura, mješanka vučjaka i belgijanera, došla je pomoći...:))))
Na kraju, za nagradu sam dobila prekrasnu narukvicu...Asocira me na srce...Prekrasna! I još sam jednu biljčicu dobila na dar!!!!
Danas još jedna divna i posebna promocija. Promocija nove knjige Jana Bolića. Peta knjiga po redu. Krimić "Štakori". Na promociji su sudjelovali: urednica knjige Sandra Pocrnić Mlakar, u ime domaćina "Hoću knjigu" Sanja Srdić Jungić, Monika Herceg u ime "Frakture", a za čitanje djelova romana bio je zadužen Asim Ugljen. Naravno, najvažniji u cijeloj priči, autor Jan Bolić. Sandra Pocrnić Mlakar je urednica biblioteke "Beletra", i bira domaće autore i njihove knjige. Kaže da je Jan najprodavaniji i najproduktivniji autor Beletre.
Janu su "Štakori" drugi roman, prije toga su bile knjige poezije i self help knjige. Koja je to motivacija doći Janu na promociju! Koje zadovolsjtvo! Život odmah postaje pjesma, jer kažeš sebi: ako može Jan, mogu i ja!
Evo malo fotografija:
Sponzori...
Tu je, uvijek uz njega, i Janova mama...
Želim Janu i svima nama još puno ovakvih divnih trenutaka i promocija knjiga.
Danas sam imala self care day - frizura, pedikura.
Čeka me još samo bojanje kose.
I pronašla:
. Djetelinu! Neka čuva moju sreću....
Dalmatino pjeva: "Ti si ka ditelina s četri lista
za te uvik ima mista
dobrodošla mi, moja srića, to si ti...":))))
A treba nešto i odraditi. Pekmezi spremni. Jagoda.
Čitam raspravu od koga treba učiti. Uči se uvijek od boljih. Uspoređuje se uvijek s boljima. Teži se uvijek boljem. Još mi je baka davnih dana rekla da se uspoređujem s onima, koji mi mogu biti uzor. Cijeli život to i radim, ne bi li i sama postala kvalitetnija i bolja!
i još: "Ne pitaj dvaput, idemo na put
rođen(a) sam spakovan(a):."
Spremam se na još jedno putovanje, ovoga puta me zovu moji prijatelji u Beograd i Novi Sad. Samo treba dogovoriti termin - možda već do kraja ovoga mjeseca, ili početkom lipnja....
Do sredine lipnja imam neke obaveze, zbog kojih bi trebala osatti u Zagrebu, pa ću vidjeti....Obavezno onaj vlak Beograd - Novi Sad...Pola sata vozi! Obaveznooo! :))))
Znam posložiti - pa eto uvijek se nešto dobro događa. I jako je važno u cijeloj priči da ja na svaki način, pa i financijski odgovaram samo sebi - i ne moram razmišljati da li sam nekoga za nešto uskratila. Nećak - njemu priuštim sve u okviru mogućnosti, a ima i dobro stojeće mamu i tatu - nema zima za njega! :))))))
Jedina odgovornost, i to uopće ne bezazlena koliko bi se iz prve činilo - imati kućnog ljubimca....Netko je negdje izračunao da je imati ljubimca, konkretno psa, financijski jednako kupnji jednog kvalitetnijeg automobila - mislim tu na njegov cijeli život, od početka do kraja....
Ovo je četristo i sedamdeseti post nakon povratka! Idem prema 500. postu! Juhuuu!
GDJE MI ŽIVIMO?
"Ovdje se abortus pokušava svrstat pod ubojstvo, a ubojstvo pod sinkopu.
Ovdje ćeš više najebat zbog četiri jointa u autu nego zbog četiri leša ispod auta.
Ovdje se iz prometa umjesto ubojica uklanjaju biciklisti bez kacige i
" vozili ste 63 a piše 60. "
Ovdje bakice koje su na pješačkom prešle na crveno bacaju na pod i privode, a tatine sinove koji na pješačkom poberu dvije 16-godišnjakinje bacaju na prvi avion za Švicarsku.
Ovdje inspekcije zatvaraju male trgovce zbog kune viška u kasi, a kase s milijunima manjka ne otvaraju.
Ovdje si sirotinja ako imaš parsto kuna duga, a s parsto milijuna duga si gospodin.
Ovdje se gladnim obiteljima kaže da kruh režu na tanje šnite.
Ovdje pokušavaju dogovorit da možda ipak nisi obitelj ako nemaš dijete.
Ovdje su svi djeca Božja, osim ako imaš Downov sindrom, onda te svećenik odbije pričestit jer Bog po novom uz pare broji i kromosome.
Ovdje je narod dovoljno pametan da glasa za ekipu koja im obeća soma eura za svako dijete.
I da glasa ponovno iako se to nije dogodilo.
Ovdje ti žele lupit porez na nekretninu na koju si već platio porez.
Ovdje je moguće da osoba umre pred zaključanim vratima Hitne pomoći.
Ovdje moraš platit telekom čak i ako ti nisu isporučili uslugu koju plaćaš.
Ovdje moraš platiti i državnu televiziju iako ju ne želiš gledati, a ona ti zauzvrat u subotu u 8 navečer prikazuje dokumentarac o žgaravici.
Ovdje te ta ista televizija te sve češće dezinformira i otpušta one koji te informiraju.
Ovdje se ta televizija usudi reć nešto protiv Gazde tek jučer navečer.
Ovdje ti lik koji je potrošio tvoju penziju na gaće iz Victoria’s secreta prodaje boce s porukom za bolje sutra, koje ćeš možda već sutra skupljat po kontejnerima.
Ovdje teta iz Zadra koja radi na odjelu salama dobije otkaz jer je pojela dvije fete pršuta i oštetila poslodavca za par kuna, a teta iz Siska koja je oštetila proračun za 10 milijuna nakon izlaska iz zatvora može aktivirati saborski mandat.
Ovdje blagajnica želi ići na more, ali ne može jer nema para. Možda i bolje, uz Tominu sinkopu je sigurnija na poslu.
Ovdje se rodilo ličko rukovanje.
Ovdje se objavljuje puno ime, prezime i fotografija čistačice za koju se sumnja da je Tariku Filipoviću ukrala nakit, a kad si bez sumnje pregazio ljude jer si prošao kroz crveno, onda si samo M.N., bez slike.
Ovdje je moja frendica morala platiti 1000 kuna kazne nakon što je pala sa skutera i iščašila vlastito rame. “Za ugrožavanje vlastite sigurnosti” ili nešto slično.
Ovdje te traže rodni list NE stariji od 6 mjeseci, za slučaj da si se u međuvremenu ponovno rodio negdje drugdje.
Ovdje smo imali Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa koji je bio nekoordiniran i neučinkovit, a plaća je svejedno bila 17 tisuća kuna.
Ovdje ti na carini otvore paket pa ti naplate otvaranje paketa.
Ovdje carina hvata dedice koji pokušavaju prodat par adventskih vijenaca uz cestu, a nitko ne hvata dedice koji prodaju naše ceste.
Ovdje poštar ne zvoni dvaput, samo ti ostavi ceduljicu na kojoj piše da nisi bio doma.
Ovdje ti zbog računa od 25 kuna koji su ti" zaboravili " poslat pošalju ovrhu na 700 kuna.
Ovdje na četiri milijuna stanovnika imamo 9.000 vijećnika. New York s osam milijuna stanovnika ima 49.
Ovdje udruge koje skupljaju novac za liječenje hrabre djece troše taj isti novac na vlastite dječje radosti i obeshrabruju sve buduće donacije.
Ovdje ti pokušavaju privatizirat jajnike i dogovorit da moraš rodit uvijek, čak i ako su te silovali.
Ovdje je silovanje ozbiljan zločin, osim ako je silovatelj zaređen a žrtva maloljetna, onda samo guliš krumpire i ideš u drugu župu.
Ovdje majci koja izgubi teško bolesno dijete s njegovim zadnjim dahom oduzimaju status njegovateljice ( i pomoć od 2500 kuna mjesečno ), a državna sisica ekipu u Saboru njeguje plaćom još godinu dana nakon prestanka mandata ( više od 2500 kuna mjesečno ).
Ovdje se ljudi i dalje svađaju tko je gdje bio ’91., dok djeca rođena ’91. sele u Irsku.
Ovdje se ( neka ) djeca rođena 2013. i dalje uče da mrze četnike, ali ne i da se ne piše ćetnik.
Ovdje ljudi u odijelima svake 4 godine obećavaju rast, a raste jedino konfekcijski broj njihovih odijela.
Ovdje sudac oslobodi frajera koji je silovao maloljetnicu jer nije vikala " NE ", a osudi PSA jer je lajao. Da je vikala
" ne ", možda bi i ona dobila kaznu za buku.
Ovdje se od uhićenja rade kazališne predstave, dok oni koji bi trebali bit u zatvoru gledaju predstave u Londonu.
Tu živimo, u državi punoj tumora koje nitko ne liječi."(kopirano)
i sada još malo o Euroviziji. Bila sam velika obožavateljica, gledala redovno uz tople sendviče ili kokice; bivale su to večeri za pamćenje....Sada - ekipa koja glazbeno iz godine u godinu propada; novitet - kojeg su poslasi naši susjedi nije primjeren ovakvoj manifestaciji - ali, koga biga, oni sretni - neće se morati boriti iduće godine za prolaz, jer su peti...Dobili su od nas dvanaest bodova! Netko je prokomentirao: na stogodišnjicu dr. Tuđmana Hrvatska daje glavove Srbiji. Pa ne znam kome drugome bi i mogla dati! :))))) Ukrajina - da, svakako - ali bilo je i boljih...Uglavnom, izgubljeno vrijeme odvojeno za gledanje.,..Na žalost...:(((( Rado bih pobnovno uživala u dobroj glazbi...Kao npr. ABBA...To je bila prava pjesma u pravo vrijeme i s pravim izvođačima!!!!! Ili ona mala Belgijanka koja je pjevala da voli život....ili...Talijanske predivne pjesme.....Hoće li se ikada vratiti ona "prava" Pjesma Eurovizije?! Napravljena u inat Amerikancima.:)))))
Hod za život. Život počinje erekcijom. Meni, kao ateistu, erekcija valjda dolazi uz sex. A njima je to život. Došla je gospođa Markić sa sedmoro djece . Vjerojatno i kombi imaju, a meni bi baš trebao ali....
Rita je živjela dva mjeseca i dvanaest dana i njima je to blagoslov. Meni je to užas.
I još sam previše fina i suzdržavam se...:(((( Biram riječi...
Jučer, petak 13. Ni najmanje nije bio loš! :)))) Dapače, predivan! Došla sam ranije u Varaždin, da bih imala vremena i prošetati malo. Išla sam ponovno Bla Bla Carom, već sam o tome pisala - i opet se pokazalo kao odlična opcija! Sa mnom je sa svojom skrbnicom putovala i jedna mala pesonjica, u svom transporteru. Cijelo putovanje ni pisnula nije! Prekrasna, umiljata.....
Šetnjom sam stigla i do pizzerie Angelus, jer je postao običaj da se mi, koji dolazimo iz Zagreba, najprije skupimo u pizzeriji, pojedemo i krećemo na koncert! Odlični su inače, topla preporuka - tjestenine i pizze savršene!!!!!
Nakon hrane, idemoooo! :))))
Kad te u na vratima dočeka gazda "Billikuma" s natpisom na svojoj majici: "Daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi" znaš da si s ekipom došao na pravo mjesto! :))))) Da nismo najluđi mi, koji smo stigli iz Zagreba, reći ću samo - došli su ljudi iz Međimurja, iz Beča, neki i iz Vojvodine - samo da bi poslušali koncert. Pjeva: Tomislav Čavlek. Kad zatvorim oči i slušam samo pjesmu, skoro da bih na trenutak i povjerovala da pjeva sam Đole.:((((( Prekrasna atmosfera, odličan lokal i divo veče, koje se produžilo do tri sata ujutrooooo!
Savršeno! No, da bih bila u Varaždinu, morala sam se "odreći" promocije knjiga umjetničke organizacije "Lađa od vode", koju vodi draga profesorica i književnica i zannstvenica i mama i žena - sve u jednoj osobi - Julijana Matanović. Promocija je, naime, bila također u petak 13, u Zagrebu, knjižnica i čitaonica "Bogdan Ogrizović". Tako to biva - nečega se moraš toga trenutka odreći, da bi imao nešto drugo...Nema tu - život postavlja prioritete, pa Ti odluči...
S obzirom da je veče u Varaždinu bilo obilježavanje Đoletovog rođendana - izabrala sam ipak Varaždin.
Evo fotografija, da vidite atmosferu: (moram napomenuti da se majice odnose na pjevača Tomislava Čavleka!) :))) Vidjet ćete na slikama o čemu govorim:
Zlatko i ja - najodaniji Đole fanovi! :))))
Koja ekipa! :)))
Tomislav, pjevač i Zlatko...
Evo i mene na jednoj, kad sam već cijelo vrijeme slikala - neka i ja imam neke uspomene...:))))) Zapravo, ove mi uspomene nitko neče moći oduzeti dok živim! U meni su. Fotkao nas je gazda lokala... Muškići su bili "luđi" od žena....:)))) Jače pjevali, jače se emotivno angažirali...:))))) Žene - više plakale, nego pjevale..:)))) Tipično! Samo, ovo na slikama su sve "realizirane" žene, s obitelji, djecom, psima...Da se razumijemo! :))))) Jedino ja nema djecu - jel - pa valjda nisam "realizirana" :))))))))m Pas siže uskoro! :)))))
Čak i mali, bijeli zec sluša koncert! :))))
Otišla kod prijateljice prespavati, Tomislav me vozio do odredišta. Prekrasno! Nezaboravno, u memoriji spremljeno zauvijek!
Do popodneva sam ostala u Varaždinu, lijepo vrijeme, šetnja, ručak....I natrag za Zagreb!
Jutros sam zvala mamu - jako sam se uplašila, jer je kašljala, ali je onda objasnila da je to alergijska reakija na cvjetanje i da je guši...:((((( Iskreno se nadam da će brzo proći...:((((( Kad nju boli - i mene boli...:(((
Kada sam došla u Zagreb, Hod za život je srećom bio gotov. Da za život! Prije bih rekla - protiv života, ali dobro..:(((((
Svaka majka zna kako je to kad život ne uzima po redu, nego najprije djecu, pa roditelje ...:(((( Moj brat je umro sa dvije godine od tumora na mozgu, tako da prestanite pričati kako i što bi trebalo, ne abortus - aiko je u ovom slučaju spas za sve!!!! Znam samo da se moja mama htjela dati pokopati s bratom...:((((( Jako boli. I to što je danas bolesna - vuče posljedice iz tih vremena....Tada je sve počelo. Tko nije osjetio - ne zna koliko boli....:((((
Dobro, da ipak završim pozitivno:
Napravila sam si shake od jagoda i šlag na vrh...:))))) Kad je bal, nek je maskenbal...:))))
Po Draženovom receptu (nisam vagala, sve stavila odokativno, kako sam mislila da treba). Piletina narezana na male komade, šparoge, tjestenina (prethodno skuhati), sve staviti u wok.... Na kraju, dodati jedno malo vrhnje za kuhanje i soya umak. Za čas gotovo, a prefino! Hvala Dražene!
Oduševljena sma prosvejdom, a zbog reakcije medija, koji su istaknuli ovu životnu priču ili bolje rečeno tragediju - država će čak snositi troškove prekida trudnoće u Sloveniji. Tako i treba biti, ako već ženu vozate od nemila do nedraga i imate svakojake prigovore - savjesti ili bolje - nesavjeti. Bravo Mirela! "Čavajdu odbili u Petrovoj, ide na pobačaj u Sloveniju Javio se Beroš...." Beroš se javio samo u vezi troškova, ali i to je vrlo važna stavka. (izvor. index.hr). Mirela ima za koga živjeti - za sina, kojeg već ima i supruga i sve svoje najbliže. Tumor kod nerođenog djeteta rapidno raste, potvrđuju liječnici i moglo bi se dogoditi i ono najgore - da se umjesto jednog, izgube dva ljudska života.....Čim prije odlazak u Sloveniju i mir Mireli i njenoj obitelji.
Sutra naveče sam u Varaždinu, Bla Bla Car :)))) - i slušanje koncerta Tomislava Čavleka, koji povodom Đoletovog rođendana koji je bio 11.05., pjeva isključivo Balaševićeve pjesme. Kafe bar "Bilikum" Varaždin, od 20.30, sutra - petak navečer. Zagrebačka ekipa sva dolazi! :)))))))))
Kažu retrogradni Merkur, no meni je sretan dan. Danas sam bila na razgovoru na jednom privatnom Institutu, na kojem će se od jeseni predavati i međunarodni politički odnosi. Jedva čekam! Razgovor je odlično prošao, a ja ću imati radno ljeto kako bi sve teme uspjela spremiti! Ajmeeeee!
Tim povodom, nakon dobro odrađenog posla (razgovora), otišla sam u "Pivanu" i počastila se....
Grif - točeni....
Balaševiću, sretan Ti rođendan!!!!! Sviraj na nebu s najboljim orkestrom, kako samo Ti znaš.
Svibanjski gost "Poezije u drugom filmu" bio je pjesnik s otoka Visa Senko Karuza (1957., Split) do sada poznatiji kao pisac kratkih priča. Za vrijeme Corone pisac proze se upisao u pjesničku radionicu, što ga je motiviralo da kasnije pretvori neke svoje već ranije napisane pjesme u dvije zbrike poezije. U protekle dvije godine Senko Karuza objavio je čak dvije zbirke poezije: "Nestajanje" (MeandarMedia, 2020) i "Otimanje" (MeandarMedia, 2022).
Voditeljica "Poezije u drugom filmu" je odlična Sanja Baković, također i sama divna pjesnikinja.
Kakva je vesela atmosfera bila na promociji u "Kinoteka Baru", svjedoči i posveta u zbirci "Otimanja" : "Luki sa osmjehom".
Izabrala sam po jednu pjesmu iz svake zbirke. "Jedan prosječan dan" je pjesma iz zbirke "Nestajanje", koja je bila i prva razgrabljena (usprkos činjenici da je i snižena cijena na promociji ostala prilično visoka):
"Jedan prosječan dan"
Moja žena i ja baš smo se svađali i razbijali
po kući.
Bila je to jedna klasična situacija.
Djeca su plakala i čekala da to prođe.
Trajalo je malo duže, jer mi se činilo da ću joj
ovaj put objasniti neke stvari.
U tom trenutku ušao je svemirac.
Mahnuo sam mu rukom da čeka dok ne završim
svoju priču.
Stvorio se kod moje žene i počeo je istezati
van.
Bili su na vratima i bilo je očito da je želi
ugurati u svoj brod.
Odlamio sam ga šakom u glavu i izgulio mu
antenu.
Samo je izdahnuo i prolio se po podu,
trebali ste to vidjeti.
Ubojico, vikala je moja žena, ubio si čovjeka.
Iščupala mi je antenu iz ruku i pokušala je
negdje vratiti -
Ali to čudo više nije imalo glave.
Eto, takav si kaže ona u suzama.
Uništiš sve što dotakneš.
Iz druge, nove zbirke "Otimanja", koja je svjetlo dana ugledala ove godine, izabrala sam:
"Podstanar"
Jesu li stvari drugačije nego što ih opisujem, lažem li o svojim osjećajima, osjećam li ih? Najteže mi je slušati kad netko opisuje moj život kao da je negovo vlasništvo, divi se i čezne sa takvom snagom i moćima koje vidi u njemu. A meni se moj cijeli čini kao jedna prekrasna ogrlica neuspjeha.
Gulaš se kuha. Mladi Werther i njegovi jadi
nastanjeni u mom starom tijelu. Koke čekaju.
Kupus i raštika odlično rastu, dali su sve od sebe.
Mlade višnje posađene. Vinograd nabubrio,
spreman. Masline već žive svoj život.
I bob osjeća topli dah proljeća.
Otvaram prozor da pozdravim sunce.
Studen se smije, nastanila se u meni.
Malo fotografija:
Nije bio običan dan - nego poseban i lijep. Zabavan.
Meni je ovaj dan, 09. svibanj, važan još po nekim događanjima. 9. svibanj je i Dan pobjede nad fašizmom. Pitam se: da li je u ljudskom društvu taj fašizam zaista pobijeđen?! Razmislimo....Bojim se da, iako je prošlo puno vremena od Drugog svjetskog rata - još uvijek nije potpuno i zauvijek poražen....No, to je tema za neke druge postove. 09. svibnja je i Dan Europe. Društvo u koje smo ušli, nakon puno uvjeta, dogovora, pregovora....Jesmo li sretniji?! Je li ta Europa ispunila očekivanja?! Da li smo financijski profitirali?! Mnoga pitanja, o kojima bi se moglo dugo pričati.
09. svibnja ja pamtim po, za mene najvažnijem datumu: to je datum rođenja moje najdraže bake s mamine strane. Moje slovačke bake.
Evo moje najdraže bake i mene ispred Filozofskog fakulteta, kada sam u ruke primila svoju prvu fakultetsku diplomu. Moja baka, profesorica povijesti i zemljopisa, žena puna ljubavi i znanja. Ućila me kako učiti! Učila me svemu pozitivnom, što je i do danas u meni. Blaga, pametna žena, koja je znala procijeniti ljude i nepogrešivo me upozoriti ako je uočila da se oko mene mota neki mučak....Jako sam zahvalna na svemu, što sam s njom proživjela i na svemu što je za mene činila. Moj uzor. Moje divljenje. Spas kad je najteže. Riječi utjehe kada osjeti da mi trebaju. Samo mi je žao da moja sestra nije imala priliku doživjeti jednu takvu baku, jer je baka već bila starija i nije lako mijenjala svoje prioritete i svoje ljubavi.....
Na moj rođendan zvala je rano ujutro, u 5 i petnaest (kad sam i rođena) s obrazloženjem da mi ona prva želi čestitati...:))))) Moja baka!
Čija sam sada?! :))))))) Svi koji su poznavali moju baku, govore da fizički jako sličim na nju.....
Svim mamama ovoga svijeta želim sretan Majčin dan. Dok imaš mamu - nečiji si....To je tako. Draga mama, draga sestro - divne ste mame, koje ste dale i dajete sve za svoju djecu. U želji da im bude dobro i da su sretne. Uspjele ste u naumu! Hvala neizmjerno, draga mama, na svemu što si mi podarila u životu; hvala Ti što sam na ovom svijetu zbog Tebe i za Tebe!
Mama. Imenica. Osoba koja radi sve za svakoga i nikada ne traži pomoć.
Ljubim!
Moja mama i ja....U neka neopterećenija vremena. Ljubim!
Dužna sam od jučer ove činke!:))) I jagodice!:)))) Danas: Jutro poezije. Divan gost doputovao na susret. Vladica Radojević. Čovjek s gitarom, koju je donio sa sobom - kao i svoju prekrasnu glazbu i poeziju. Pita me pjesnik: čitate li ćirilicu?!:))) Ja sam generacija koja je imala ćirilične diktate! :))) A moja mama je u bivšoj Čehoslovačkoj cijelo školovanje morala učiti ruski. Prema tome, ni njoj ćirilica nije problem. I na kraju moj djed je bio Rus. Zbirka poezije:
y Čovek na kiši.
Pjesnik Vladica Radojević.
Izdavač je Solaris, Novi Sad.
"Slika"
Gleda me svakodnevno
i vodi u svet
nepovratno izgubljen.
"Tamo gde te nema"
U svakom tvom tragu je strah.
Ono što te krije
Gomila je stakla
Na drumu u vrlo hladnoj noći.
Tvoja kazna je da saznaš
Ono što se ne sme saznati,
A spas tamo gde te nema:
Danas - dva divna događanja. Moja Zorka Jekić, pjesnikinja, profesorica i vlasnica naklade "Biakova", u kojoj je izašla i moja knjiga.
Danas je Zorka predstavila svoju zbirku poezije u caffe baru "Kolding", tribina: "Poezija", a voditelj tribine je Kemal Mujičić.
Vladimira Spindler (kćer Sanje Pilić) i ja prije početka promocije....:))))
U knjizi "Sanjar" Zorka poetizira egzistencijalističke teme, pitanje slobode, status poezije u ovim, teškim vremenima. Okrenuta je filozofskim i sociološkim temama. Ispreplitanje stvarnosti i sna.....Koliko je to opasno?! Znamo li na kraju razlučiti što je što i gdje su te granice?!
Pjesništvo Zorke Jekić je tiho i nježno. Bosonogo hoda i sanja. Kada bi smo Zorkine pjesme stavili na platno, prevladavale bi plava, bijela i ružičasta boja , da se u njima oslikaju rađanja blaženih zora ponovo i ponovo, svaki put...
Npr. "Tajni jezik lastavice pretvara muk mraka u cvrkutajuće svjetlo."
Gdje su pjesnici
Vremena su teška-
Gdje su pjesnici?
Zamrla gordost govora
tajni jezik svemira...
Vjetrovi šapuću
uzalud.
Glasovi ne stižu do nas.
Gdje su pjesnici?
Vremena su teška...
Planirani kaos
Jutro nije obećavajuće,
a ljeto se ipak smiješi.
Svijet do jučer tako siguran,
poznat, obećavajući...
pretvoren u nepoznati vrtlog,
stran i prijeteći.
Više život nije stvaran,
sve je samo planirani kaos.
Drugo predstavljanje je u Knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović". Predstavljanje romana Dražena Katunarića "Zbogom, pustinjo", u izdanju "Sandorfa". sudjelovali su: Žarko Paić, Ingrid Šafranek, Zdravko Zima i naravno - autor Dražen Katunarić.
Žarko Paić, Ingrid Šafranek, Dražen Katunarić, i Zdravko Zima.
Predstavljanje je bilo maestralno, a nikakvo čudo kada se na okupu našla jedna takva ekipa. "Zbogom, pustinjo" je zapravo roman u kojem je jedan dio posvećen stihovima junakinje romana, koja je na jedan način piščev alter ego ili kao što je Ingrid Šafranek istaknula - Dražen je napisao ovaj roman ženskim pismom. Emotivno, poetski....Iako se Dražen uz smješak ogradio od ove tvrdnje, sve mi se čini da Ingrid ipak ima pravo. Žarko Paić je napravio jedan potpuno filozofski osvrt na roman, u kojem zapravo vidi jednu piramidu moći u malome, koja se širi u sve ostale, pa i u političke djelove života. Ljudi na jednom malom prostoru funkcioniraju kao i u svakoj drugoj piramidi moći - radnici su na dnu, imaju loše uvjete, sredina piramide predstavlja srednji sloj i administraciju i na vrhu - direktori i upravljači....Zanimljivo je da je radnja bazirana na stvarnim događanjima, ali sva radnja i likovi su distopijski. Autor vjerojatno nije ni znao da će se neki elementi tako brzo pojaviti u budućnosti - rat (Ukrajina - Rusija) i sl.
U blizini gradića Tamesguidea u Alžiru, islamski su teroristi 1993. odrubili glavu dvanaestorici radnika Hidroelektre. Godinama poslije, pojavljuju se iskazi dvojice preživjelih radnika o ovom pokolju. Svjestan da bi dokumentarisitčko prepričavanje radničkih zbivanja na gradilištu odvelo u socrealizam, Katunarić ukida konvencionalnu naraciju i uvodi višeglasje. U muškom svijetu gradilišta, jedna je žena, Klaudija, predstavnica slobodne ljubavi. Krhkost ljudskih sudbina, sudar civilizacija ("Sukob civilizacija" - Samuel P. Huntington!!!!!!).pokazuje slojevitost psihološki dinamične zbilje.
Svijet u malome preslikava se u "veliki svijet".
Moj primjerak. Knjiga ima petstotinjak stranica, izazov za čitanje i razmišljanje.....Najprije rat na našim prostorima, pa sada ovaj rat - koji također proživljavamo....Piramida moći ostaje ista.
Jedna od Klaudinjih pjesama:
"Nijedno zrnce pijeska nije ovdje otjerano
niti vjetar gubi na snazi raznoseć zrnce
u daljinu
igra, njiše ses njime gore i dolje,
taloži brdo, dinu, ravan i sunce.
Ne smeta mi što zrnaca pijeska odveć ima
pa ništa ne raste, ni travka ni list
a propada ono što mora se rodit.
Strijelac sam tamo gdje nema ništa."
Divna posveta:"Za nove susrete, nove knjige i nova prijateljstva.".
Prepuna utisaka, ljubavi i ispunjenosti. Kakav dan! Ljubim vas!
Večeras sam otišla na 16. VoxFeminae Festival, u prostorima bivšeg kina "Urania" u Zagrebu. Na dodjelu nagrade Strašna žena godine, koju su dobili i pojedinci i udruge. Oni koji su zaista najzaslužniji da ovaj naš svijet postane bolje mjesto. Jedna od nagrađenih bila je i jedna predivna žena, Ivana Crnoja. To je žena koja je od Azila Osijek - Udruga "Pobjede" napravila jedan od najuređenijih, najljepših i najboljih azila za životinje u Hrvatskoj (a vjerujem i puno šire). To je žena koja piše najemotivnije objave na Faceu, ne bi li udomila svoje štićenike - ali, ne samo udomila - nego im pronašla najbolji mogući dom! Na čije objave obavezno plačem....toliko su emotivne! Često citira i Balaševića, još jedan aspekt u kojem se razumijemo...:)))))
Zavidim pomalo Osijeku što ima takvu borkinju!
Osim Ivane Crnoje, istaknula bih i riječko sveučilište, koje je došlo u brojno jakom sastavu, koje se bori za ravnopravnost spolova, kako u Sveučilištu, tako i u znanosti....
Pa jedna divna ginekologinja, dr. sc. Jasenka Grujić.....
Prekrasna ekipa, ali mene je osječka delegacija ipak najviše fascinirala. Ispisati tolike sretne priče za šapice, napraviti svake godine toliko poseban kalendar....Divota! Oduševljena!
Ova nagrada samo pokazuje da se uz borbu za prava ljudi dopisuje i borba za prava životinja, koja nikako i nikada ne bi smjela zavisiti od politike, vlasti ili inih opredjeljenja.
I malo fotografija s događanja:
Evo nasmijane i sretne Ivane Crnoje....
Nagrada je otišla u prave ruke!
Dragi Riječani....Pokazuju da se i u okviru institucija i te kako moguće izboriti za neke stavove....
U svakom danu postoji sedam čuda: ljepota, zanimljivost, nešto novo, humor, iznenađenje, vrijednost i prilika za zahvalnost.
Ljepota: Što mi je bilo divno u današnjem danu?! Jedna telefonski poziv s dobrim vijestima.
Zanimljivost: što mi je bilo zanimljivo u današnjem danu?! Potraga za "Wine and more" :)))) Skretanje u pogrešnu ulicu. Povratak na pravi put. Pronalazak!!!!
Nešto novo: novi proizvodi, koje sam ispobala. Novi cijeđeni sok u Norris caffeu. (jabuka, naranča, đumbir, mrkva)
Humor: traženje adrese.
Iznenađenje: dobri i susretljivi ljudi. Nema ih puno.
Vrijednost: nove spoznaje.
Zahvalnost: zahvalna na svemu; od buđenja do pisanja ovoga teksta.
Danas sam bila pozvana u restoran "Oxbo", koji se nalazi u sklopu "DubleTree by Hilton" na dan posebnih burgera. Naime, svaki ponedjeljak (počevši od današnjeg ponedjeljka) imati će posebnog gosta kuhara - koji će spremati svoje najbolje varijante burgera - svaki ponedjeljak netko drugi.
Dvije fotografije istoga. Danas je kao poseban burger bio predstavljen Black Angus Beef Burger. I pivce uz to, naravno.
Osoblje savršeno, plesalo je doslovno oko svih nas - i zaista je bio jedan poseban doživljaj.
Hvala mome dragome društvu, baš su me razveselili.
Nego, ja ne bi bila ja :)))) da nisam otkrila gdje mogu kupiti ono prefino vino, koje sam pila na koncertu Danijele Martinović - dakle, pronašla sam u "Vine and More", koji se nalaze u Oreškovićevoj (kao da se ide busom prema Velikoj Gorici). Radi se o žutom muškatu, vinarije Brič, iz 2017. Predivno, slatko, mirišljavo! Sutra idem po bocu! :))))
Nebo se od jutra nešto malo ljutilo, ali to me nije spriječilo da odem do Maksimira, na tradicionalni grah. Srela sam i neke ljude, koje odavno nisam vidjela (ništa čudno, pandemija je učinila svoje) i baš se dobro zabavila. Pjevali su i okrnjeni "Novi fosili" - jako volim onu "Za dobra stara vremena" ... "Kako je dobro vidjeti Te opet, staviti ruke na Tvoja ramena..." :))))))
Bilo je i puno wufova, što mene odmah podsjeti na moju malenu. Pričala sam vam jučer da je bila neumorna kod "Merida" Sinoć nisam mogla naći fotografiju, ali danas sam uspjela....
Nas dvije...
Malo atmosfere...
Ove dvije krasne gospođe su iz Sindikata odgoja i obrazovanja Hrvatske, i pitaju vas: ako radite, jeste li upoznati sa svojim pravima?!
Za sebe sam odabrala:
Maksimir, grah:
I novina: štrukle. Valjda je nekoga trebalo malo pogurati :))))) Mislim, platiti mu za te štrukle - a platit će grad Zagreb, odnosno mi, njegovi stanovnici.:)))))))
Dakle, ne tvrdim da grah nije bio dobar. Ali, Bandićev je bio ne dobar - nego senzacionalan! Bolje začinjen, veće porcije, i sa više kobasica. U današnjem grahu se u tragovima nalazilo malo slaninice. I to je to! :))))) Nema veze. Bitno je druženje, uživanje u šetnji.....Atmosfera nekako tiha, nema više one vike i cike, one nekakve radosti koja je prije bila osjetna....Sada - u tragovima...Ljudi u svojim brigama :((((
S obzirom da mi ovaj grah nije bio baš nešto, otišla sam - tražeći pravi prvosvibanjski okus graha - na grah broj dva. Taj grah su pripremili - bajkeri! :)))
"Bikers Beer Factory" na Savskoj.....
Ovaj je bio punooo bolji! :))))
Sretan vam svima Praznik rada; 1. svibnja!!!!!!!
Iako nisam otišla u Novi Sad, vidjeti kakva je to gužva u ulici Jovana Cvijića, Olja je našla načina obradovati me.... Ne pitaj dvaput, idemo na put - rođen sam spakovan....
Čestitala sam Oliveri njen rođendan, uz najgljuplju moguću rimu koja mi je pala na pamet..."Olja je najbolja" :((((( Jadna Ti sam, ona - koja je dobivala stihove od majstora stiha...:(((( A ona će meni: Luki je najbolja, i bez rime! :)))))
I na kraju, želim svim vjernicima islamske vjeroispovjesti čestitati ramazanski bajram.