Danas sam imala self care day - frizura, pedikura.
Čeka me još samo bojanje kose.
I pronašla:
. Djetelinu! Neka čuva moju sreću....
Dalmatino pjeva: "Ti si ka ditelina s četri lista
za te uvik ima mista
dobrodošla mi, moja srića, to si ti...":))))
A treba nešto i odraditi. Pekmezi spremni. Jagoda.
Čitam raspravu od koga treba učiti. Uči se uvijek od boljih. Uspoređuje se uvijek s boljima. Teži se uvijek boljem. Još mi je baka davnih dana rekla da se uspoređujem s onima, koji mi mogu biti uzor. Cijeli život to i radim, ne bi li i sama postala kvalitetnija i bolja!
i još: "Ne pitaj dvaput, idemo na put
rođen(a) sam spakovan(a):."
Spremam se na još jedno putovanje, ovoga puta me zovu moji prijatelji u Beograd i Novi Sad. Samo treba dogovoriti termin - možda već do kraja ovoga mjeseca, ili početkom lipnja....
Do sredine lipnja imam neke obaveze, zbog kojih bi trebala osatti u Zagrebu, pa ću vidjeti....Obavezno onaj vlak Beograd - Novi Sad...Pola sata vozi! Obaveznooo! :))))
Znam posložiti - pa eto uvijek se nešto dobro događa. I jako je važno u cijeloj priči da ja na svaki način, pa i financijski odgovaram samo sebi - i ne moram razmišljati da li sam nekoga za nešto uskratila. Nećak - njemu priuštim sve u okviru mogućnosti, a ima i dobro stojeće mamu i tatu - nema zima za njega! :))))))
Jedina odgovornost, i to uopće ne bezazlena koliko bi se iz prve činilo - imati kućnog ljubimca....Netko je negdje izračunao da je imati ljubimca, konkretno psa, financijski jednako kupnji jednog kvalitetnijeg automobila - mislim tu na njegov cijeli život, od početka do kraja....
Ovo je četristo i sedamdeseti post nakon povratka! Idem prema 500. postu! Juhuuu!