Svibanjski gost "Poezije u drugom filmu" bio je pjesnik s otoka Visa Senko Karuza (1957., Split) do sada poznatiji kao pisac kratkih priča. Za vrijeme Corone pisac proze se upisao u pjesničku radionicu, što ga je motiviralo da kasnije pretvori neke svoje već ranije napisane pjesme u dvije zbrike poezije. U protekle dvije godine Senko Karuza objavio je čak dvije zbirke poezije: "Nestajanje" (MeandarMedia, 2020) i "Otimanje" (MeandarMedia, 2022).
Voditeljica "Poezije u drugom filmu" je odlična Sanja Baković, također i sama divna pjesnikinja.
Kakva je vesela atmosfera bila na promociji u "Kinoteka Baru", svjedoči i posveta u zbirci "Otimanja" : "Luki sa osmjehom".
Izabrala sam po jednu pjesmu iz svake zbirke. "Jedan prosječan dan" je pjesma iz zbirke "Nestajanje", koja je bila i prva razgrabljena (usprkos činjenici da je i snižena cijena na promociji ostala prilično visoka):
"Jedan prosječan dan"
Moja žena i ja baš smo se svađali i razbijali
po kući.
Bila je to jedna klasična situacija.
Djeca su plakala i čekala da to prođe.
Trajalo je malo duže, jer mi se činilo da ću joj
ovaj put objasniti neke stvari.
U tom trenutku ušao je svemirac.
Mahnuo sam mu rukom da čeka dok ne završim
svoju priču.
Stvorio se kod moje žene i počeo je istezati
van.
Bili su na vratima i bilo je očito da je želi
ugurati u svoj brod.
Odlamio sam ga šakom u glavu i izgulio mu
antenu.
Samo je izdahnuo i prolio se po podu,
trebali ste to vidjeti.
Ubojico, vikala je moja žena, ubio si čovjeka.
Iščupala mi je antenu iz ruku i pokušala je
negdje vratiti -
Ali to čudo više nije imalo glave.
Eto, takav si kaže ona u suzama.
Uništiš sve što dotakneš.
Iz druge, nove zbirke "Otimanja", koja je svjetlo dana ugledala ove godine, izabrala sam:
"Podstanar"
Jesu li stvari drugačije nego što ih opisujem, lažem li o svojim osjećajima, osjećam li ih? Najteže mi je slušati kad netko opisuje moj život kao da je negovo vlasništvo, divi se i čezne sa takvom snagom i moćima koje vidi u njemu. A meni se moj cijeli čini kao jedna prekrasna ogrlica neuspjeha.
Gulaš se kuha. Mladi Werther i njegovi jadi
nastanjeni u mom starom tijelu. Koke čekaju.
Kupus i raštika odlično rastu, dali su sve od sebe.
Mlade višnje posađene. Vinograd nabubrio,
spreman. Masline već žive svoj život.
I bob osjeća topli dah proljeća.
Otvaram prozor da pozdravim sunce.
Studen se smije, nastanila se u meni.
Malo fotografija: