Linkovi
Mail
luki69@net.hr

luki2.blog.hr

utorak, 10.05.2022.

Jedan prosječan dan

Svibanjski gost "Poezije u drugom filmu" bio je pjesnik s otoka Visa Senko Karuza (1957., Split) do sada poznatiji kao pisac kratkih priča. Za vrijeme Corone pisac proze se upisao u pjesničku radionicu, što ga je motiviralo da kasnije pretvori neke svoje već ranije napisane pjesme u dvije zbrike poezije. U protekle dvije godine Senko Karuza objavio je čak dvije zbirke poezije: "Nestajanje" (MeandarMedia, 2020) i "Otimanje" (MeandarMedia, 2022).
Voditeljica "Poezije u drugom filmu" je odlična Sanja Baković, također i sama divna pjesnikinja.

Kakva je vesela atmosfera bila na promociji u "Kinoteka Baru", svjedoči i posveta u zbirci "Otimanja" : "Luki sa osmjehom".

Izabrala sam po jednu pjesmu iz svake zbirke. "Jedan prosječan dan" je pjesma iz zbirke "Nestajanje", koja je bila i prva razgrabljena (usprkos činjenici da je i snižena cijena na promociji ostala prilično visoka):

"Jedan prosječan dan"

Moja žena i ja baš smo se svađali i razbijali
po kući.

Bila je to jedna klasična situacija.

Djeca su plakala i čekala da to prođe.

Trajalo je malo duže, jer mi se činilo da ću joj
ovaj put objasniti neke stvari.

U tom trenutku ušao je svemirac.

Mahnuo sam mu rukom da čeka dok ne završim
svoju priču.

Stvorio se kod moje žene i počeo je istezati
van.

Bili su na vratima i bilo je očito da je želi
ugurati u svoj brod.

Odlamio sam ga šakom u glavu i izgulio mu
antenu.

Samo je izdahnuo i prolio se po podu,
trebali ste to vidjeti.

Ubojico, vikala je moja žena, ubio si čovjeka.

Iščupala mi je antenu iz ruku i pokušala je
negdje vratiti -

Ali to čudo više nije imalo glave.

Eto, takav si kaže ona u suzama.

Uništiš sve što dotakneš.


Iz druge, nove zbirke "Otimanja", koja je svjetlo dana ugledala ove godine, izabrala sam:

"Podstanar"

Jesu li stvari drugačije nego što ih opisujem, lažem li o svojim osjećajima, osjećam li ih? Najteže mi je slušati kad netko opisuje moj život kao da je negovo vlasništvo, divi se i čezne sa takvom snagom i moćima koje vidi u njemu. A meni se moj cijeli čini kao jedna prekrasna ogrlica neuspjeha.

Gulaš se kuha. Mladi Werther i njegovi jadi

nastanjeni u mom starom tijelu. Koke čekaju.

Kupus i raštika odlično rastu, dali su sve od sebe.

Mlade višnje posađene. Vinograd nabubrio,

spreman. Masline već žive svoj život.

I bob osjeća topli dah proljeća.

Otvaram prozor da pozdravim sunce.

Studen se smije, nastanila se u meni.


Malo fotografija:







Nije bio običan dan - nego poseban i lijep. Zabavan.

Meni je ovaj dan, 09. svibanj, važan još po nekim događanjima. 9. svibanj je i Dan pobjede nad fašizmom. Pitam se: da li je u ljudskom društvu taj fašizam zaista pobijeđen?! Razmislimo....Bojim se da, iako je prošlo puno vremena od Drugog svjetskog rata - još uvijek nije potpuno i zauvijek poražen....No, to je tema za neke druge postove. 09. svibnja je i Dan Europe. Društvo u koje smo ušli, nakon puno uvjeta, dogovora, pregovora....Jesmo li sretniji?! Je li ta Europa ispunila očekivanja?! Da li smo financijski profitirali?! Mnoga pitanja, o kojima bi se moglo dugo pričati.
09. svibnja ja pamtim po, za mene najvažnijem datumu: to je datum rođenja moje najdraže bake s mamine strane. Moje slovačke bake.



Evo moje najdraže bake i mene ispred Filozofskog fakulteta, kada sam u ruke primila svoju prvu fakultetsku diplomu. Moja baka, profesorica povijesti i zemljopisa, žena puna ljubavi i znanja. Ućila me kako učiti! Učila me svemu pozitivnom, što je i do danas u meni. Blaga, pametna žena, koja je znala procijeniti ljude i nepogrešivo me upozoriti ako je uočila da se oko mene mota neki mučak....Jako sam zahvalna na svemu, što sam s njom proživjela i na svemu što je za mene činila. Moj uzor. Moje divljenje. Spas kad je najteže. Riječi utjehe kada osjeti da mi trebaju. Samo mi je žao da moja sestra nije imala priliku doživjeti jednu takvu baku, jer je baka već bila starija i nije lako mijenjala svoje prioritete i svoje ljubavi.....
Na moj rođendan zvala je rano ujutro, u 5 i petnaest (kad sam i rođena) s obrazloženjem da mi ona prva želi čestitati...:))))) Moja baka!
Čija sam sada?! :))))))) Svi koji su poznavali moju baku, govore da fizički jako sličim na nju.....

Volim vas! Ljub!

- 00:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2022 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2024 (22)
Veljača 2024 (18)
Siječanj 2024 (20)
Prosinac 2023 (25)
Studeni 2023 (26)
Listopad 2023 (28)
Rujan 2023 (16)
Kolovoz 2023 (18)
Srpanj 2023 (22)
Lipanj 2023 (30)
Svibanj 2023 (27)
Travanj 2023 (28)
Ožujak 2023 (26)
Veljača 2023 (23)
Siječanj 2023 (24)
Prosinac 2022 (25)
Studeni 2022 (26)
Listopad 2022 (29)
Rujan 2022 (25)
Kolovoz 2022 (22)
Srpanj 2022 (22)
Lipanj 2022 (21)
Svibanj 2022 (28)
Travanj 2022 (29)
Ožujak 2022 (25)
Veljača 2022 (24)
Siječanj 2022 (25)
Prosinac 2021 (23)
Studeni 2021 (24)
Listopad 2021 (28)
Rujan 2021 (26)
Kolovoz 2021 (29)
Srpanj 2021 (31)
Lipanj 2021 (22)
Svibanj 2021 (28)
Travanj 2021 (28)
Ožujak 2021 (22)
Veljača 2021 (28)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (27)
Studeni 2020 (23)
Lipanj 2018 (1)
Opis bloga