luki2.blog.hr
subota, 07.05.2022.
Sanjar(ka)
|
Danas - dva divna događanja. Moja Zorka Jekić, pjesnikinja, profesorica i vlasnica naklade "Biakova", u kojoj je izašla i moja knjiga. Danas je Zorka predstavila svoju zbirku poezije u caffe baru "Kolding", tribina: "Poezija", a voditelj tribine je Kemal Mujičić.    Vladimira Spindler (kćer Sanje Pilić) i ja prije početka promocije....:)))) U knjizi "Sanjar" Zorka poetizira egzistencijalističke teme, pitanje slobode, status poezije u ovim, teškim vremenima. Okrenuta je filozofskim i sociološkim temama. Ispreplitanje stvarnosti i sna.....Koliko je to opasno?! Znamo li na kraju razlučiti što je što i gdje su te granice?! Pjesništvo Zorke Jekić je tiho i nježno. Bosonogo hoda i sanja. Kada bi smo Zorkine pjesme stavili na platno, prevladavale bi plava, bijela i ružičasta boja , da se u njima oslikaju rađanja blaženih zora ponovo i ponovo, svaki put... Npr. "Tajni jezik lastavice pretvara muk mraka u cvrkutajuće svjetlo." Gdje su pjesnici Vremena su teška- Gdje su pjesnici? Zamrla gordost govora tajni jezik svemira... Vjetrovi šapuću uzalud. Glasovi ne stižu do nas. Gdje su pjesnici? Vremena su teška... Planirani kaos Jutro nije obećavajuće, a ljeto se ipak smiješi. Svijet do jučer tako siguran, poznat, obećavajući... pretvoren u nepoznati vrtlog, stran i prijeteći. Više život nije stvaran, sve je samo planirani kaos. Drugo predstavljanje je u Knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović". Predstavljanje romana Dražena Katunarića "Zbogom, pustinjo", u izdanju "Sandorfa". sudjelovali su: Žarko Paić, Ingrid Šafranek, Zdravko Zima i naravno - autor Dražen Katunarić.  Žarko Paić, Ingrid Šafranek, Dražen Katunarić, i Zdravko Zima. Predstavljanje je bilo maestralno, a nikakvo čudo kada se na okupu našla jedna takva ekipa. "Zbogom, pustinjo" je zapravo roman u kojem je jedan dio posvećen stihovima junakinje romana, koja je na jedan način piščev alter ego ili kao što je Ingrid Šafranek istaknula - Dražen je napisao ovaj roman ženskim pismom. Emotivno, poetski....Iako se Dražen uz smješak ogradio od ove tvrdnje, sve mi se čini da Ingrid ipak ima pravo. Žarko Paić je napravio jedan potpuno filozofski osvrt na roman, u kojem zapravo vidi jednu piramidu moći u malome, koja se širi u sve ostale, pa i u političke djelove života. Ljudi na jednom malom prostoru funkcioniraju kao i u svakoj drugoj piramidi moći - radnici su na dnu, imaju loše uvjete, sredina piramide predstavlja srednji sloj i administraciju i na vrhu - direktori i upravljači....Zanimljivo je da je radnja bazirana na stvarnim događanjima, ali sva radnja i likovi su distopijski. Autor vjerojatno nije ni znao da će se neki elementi tako brzo pojaviti u budućnosti - rat (Ukrajina - Rusija) i sl. U blizini gradića Tamesguidea u Alžiru, islamski su teroristi 1993. odrubili glavu dvanaestorici radnika Hidroelektre. Godinama poslije, pojavljuju se iskazi dvojice preživjelih radnika o ovom pokolju. Svjestan da bi dokumentarisitčko prepričavanje radničkih zbivanja na gradilištu odvelo u socrealizam, Katunarić ukida konvencionalnu naraciju i uvodi višeglasje. U muškom svijetu gradilišta, jedna je žena, Klaudija, predstavnica slobodne ljubavi. Krhkost ljudskih sudbina, sudar civilizacija ("Sukob civilizacija" - Samuel P. Huntington!!!!!!).pokazuje slojevitost psihološki dinamične zbilje. Svijet u malome preslikava se u "veliki svijet".  Moj primjerak. Knjiga ima petstotinjak stranica, izazov za čitanje i razmišljanje.....Najprije rat na našim prostorima, pa sada ovaj rat - koji također proživljavamo....Piramida moći ostaje ista. Jedna od Klaudinjih pjesama: "Nijedno zrnce pijeska nije ovdje otjerano niti vjetar gubi na snazi raznoseć zrnce u daljinu igra, njiše ses njime gore i dolje, taloži brdo, dinu, ravan i sunce. Ne smeta mi što zrnaca pijeska odveć ima pa ništa ne raste, ni travka ni list a propada ono što mora se rodit. Strijelac sam tamo gdje nema ništa." Divna posveta:"Za nove susrete, nove knjige i nova prijateljstva.". Prepuna utisaka, ljubavi i ispunjenosti. Kakav dan! Ljubim vas! |
