luki2.blog.hr
ponedjeljak, 23.05.2022.
Priča o Cracowu
|
Sjedim u hotelskoj sobi u Cracowu. U sobi je veliko ogledalo. Starinsko, okruglo....Polako na police ormara slažem odjeću, i pomišljam na to kako će biti lijepo biti u Cracowu mjesec dana. Ipak, neka mala nelagoda javlja se to prvo veče - a znam da će već sutra biti bolje i da ću uživati.... Cracow je smješten na obali rijeke Visle u Poljskoj. To je drugi grad po veličini u zemlji i najposjećenije odredište turista. Jesam li ja turist ili sam došla na ljetnu školu već kao "domaća"?! Cracow me očarao već pri prvoj posjeti, a ja sam tu - ne mogu vjerovati - treći put! Ipak, ne treba zaboraviti da je Cracow nekada u povijesti bio glavni grad Poljske. I tome duguje svoju bogatu kulturnu baštinu. Kraljevski dvorac Wawel je bilo mjesto, oko kojega sam prošli put rado šetala i uživala - usprkos gužvama i znatiželjnim turistima, i stranim i domaćim. A legenda kaže da je nekada davno, davno postojao kraj po imenu Krak, koji je živio na brdu Wawel sa svojom kćerkom Wandom. Godinama je vladao mir i blagostanje, sve dok veliki dvoglavi zmaj nije odlučio učiniti pećinu ispod brda Wawel svojim domom. Njegova je prisutnost užasavala sve, jer je on lovio ljude, ovce, stoku. No, najdraže su mu bile djevice. Kad ne bi mogao pronaći ništa za jelo, u bjesu je rigao vartu iz usta. Kralj Krak nije želio da njegova kći postane plijen zmaja, pa je razglasio da traži hrabrok viteza za borbu sa zmajem. Kao nagradu je ponudio ruku svoje kćeri i pola kraljevstva. Javio se i vrijedni postolar po imenu Dratewka. Dratewka je nabavio ovčju kožu, napunio je sumporom . Sutradan je izgladnjeli zmaj pojeo tu ovčju kožu. Tijelo mu je počelo gorjeti iznutra. Kako bi ublažio opekline, zmaj je počeo gutati litre vode iz Visle. Pio je, sve dok se nije rasprsnuo u male komadiće, uz glasan prasak!   Da, da - prošli me tjedan prisjetio kako je lijepo učiti i upoznavati; koliko zadovoljstva i sreće....Mjesec dana je bio toliko ispunjen svake minute da se činilo da sam u Cracowu bar šest mjeseci...Takav je bio intenzitet! Divno je sačuvati ovakve uspomene. Život je lijep i vrijedan življenja. A kada sam po Cracowu tražila palačinke?! :)))) "Pancakes; palacinky" Samo sliježu ramenima....Tek kada sam prstom pokazala u jelovniku što bih rado, rekli su: "A nalesniki!" Naučila sam i zapamtila zauvijek, i u slast pojela nalesniki...:)))) No, dobro. Rado bih se teleportirala u Cracow, ali ostavit ću to za neke duge prilke...:))))) Danas sam na poziv Dražena Katunarića otišla u Knjižnicu i čitaonicu "Bogdan Ogrizović", na predavanje Nathalie Heinich: "Što militantizam čini slobodi istraživanja". Nakon saznanja da znanost u Francuskoj ipak funkcionira malo bolje i da je cjenjenija nego kod nas, Uz glazbenu točku Tzo-Yuan Hsiao, nastavila se proslava časopisa "Europski glasnik, a glavni urednik je upravo Dražen Katunarić, obilježilo se 25 godina funkcioniranja časopisa, a zaslužnim suradnicima je bila dodijeljena grafika Dimitrija Popovića, rad pod nazivom "Otmica Europe"...Čaša vina za kraj.... Malo fotografija:     Originalan rad Dimitrija Popoviča: "Otmica Europe". Nakon lijepog događanja, odlazim na još jedan književni susret. U "Ritmu grada", Gajeva 2, održava se Zagreb book festival. Danas je bilo otvorenje, a traje do 28. svibnja. Razgovor s piscem. Rachida Lambrabet: "Reci to nekome", za koju je već dobila nekoliko nagrada. Rachida Lambrabet je belgijska književnica i pravnica rođena u Maroku. Tema njezine knjige je bprba protiv rasizma i tragičan kraj jednog života upravo radi rasizma. "Razgovor s piscem" vodila je Sanja Baković.  Za danas - dosta! :))))) Ljubim vas! |
