Litterula

Litterula
moji stihovi, kratke priče, osvrti i crtice iz svakodnevnog života

lat. litterula, ae, f. 1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.

srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji čitaju moje listiće

tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu

verba volant, scripta manent lat. izgovoreno odleti, zapisano ostaje

objavljene fotografije moje su djelo,
osim ako nije drukčije označeno

Objavljeni listići
Crtice
Ajd stišaj to
Bakina kuhinja
Bakine škare
Biovreća
Boss od Čakovca
Digitalizacija
Domaći putar
Jabuke iz trnaca StarogTate
Kamenčići
Klaustrofobija
Korisne životinjice
Majstor
Mlijeko u prahu
Mogla mi je kuća izgorit
Muzikologija
Ne bu mi više nigdo komandijeral
Recikliram, kompostiram...
Salštange ili kajzerice?
Segestika i Siscia
Stara vrtlarica
Šlauf
Voćni jogurt
Zaštitne maske

Kratke priče
Ana i Željko
Crvene jabuke
Drugi rujna
Pjevačica

Moji stihovi
debeo kameni zid
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
doma, doma se vrnuti hoču
duge si gruntam
gdo je te bil
gle kak je divan dan
kad se razljuti
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
komadić sam leda
ne boj se životinja
ne, nije novac ono
nož mu je u srce zabola
njegov brod ga čeka
on je stvorio svoj svijet
on je umoran
on još uvijek čeka
on stoji na rubu
on trazi svoj izgubljeni život
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona može brbljati
ona nikad nije imala vremena
ona svako jutro ustaje u tri
reci mi
sad kad je odlučio
smisao života
sve ću zaboraviti
tražim svoj izgubljeni planet
tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
u snažnoj erupciji
u suton
Vincent
zagrli me
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
žive pod istim krovom

Osvrti
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Andromeda
Beskućnici
Capraške skulpture
Čuvari djetinjstva
Dezinfekcija ruku
Europski dani arheologije
Glazba na radiju
Godina željeznice
Gradski muzej Sisak
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Matoš na klupi
Mendo i Slavica
Njihove riječi odnosi vjetar
Pjevanje na misi
Pokupski drmeš
Pranje povrća i voća
Svjetski dan radija
Veni Creator Spiritus
Vu to vreme godišča
Vuk samotnjak













< svibanj, 2021 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Poveznice
Moje fotografije
Stara vrtlarica
Alzheimerova demencija
Andromeda HRT
Agronomski fakultet
Biom
Biovrt
Državni hidrometeorološki zavod
Digitalne knjige
Glazbena škola Frana Lhotke Sisak
Gradski muzej Sisak
Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode
Hrvatski geološki institut
Hrvatski jezični portal
Hrvatsko narodno kazalište
Hrvatska radiotelevizija
HUAB
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Hrvatske željeznice
Inkluzivna farma
Institut za crkvenu glazbu Zagreb
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
OZANA
Plantea
Rudarsko - geološko - naftni fakultet
UNICEF
UOSI SMŽ
Živjeti zdravo

Blogovi
Agava
AnnaBonni
Athropa
Bergaz
Blogokviz
Builderica
Borut
Carica
Crna svjetlost
Delicatus
Demetra
Dinaja
dražeN
Emir
EuM
Euro
Flekserica
Gogoo
Irena
Isabel
IzgubljenaUGalaksiji
Karenjina
Klik
Kockavica
Konobarica
Kupus
Lastavica
Leif Erikson
LivLiv
Luki
Ljubav
Massal
Mayday
Mecabg
Mehagina kći
Metric
Mikitarije
Moda
Modrina neba
More ljubavi
Morska iz dubina
Moslavac
Mehagina kći
Nachtfresser
NeBitno
Nema garancije
Nissnisa
Nisan
Planeta Zemlja
Pojidež
Potok
Pozitivka
Razmišljanja
Regina
Rossovka
Rudarka
Shadow
Sjećanja i osvrti
Stara duša
Stara teta
Taango
Teatralni
TPutovanja
Teuta
Tignarius
Tišina postojanja
U prolazu
U zvijezdama
Viatrix
Violenta
Vjetar
Vlad
Vrtlog
Yulunga
Zauzete misli


30.05.2021., nedjelja

Evo nas kod kuće!


Dočekala nas je naša lijepa rijeka, naš stari most, naša katedrala, naše dvorište, naši božuri, naša glicinija u cvatu i naša čuvarkuća!
Danas ne gledamo ruševine.














Oznake: Sisak, Kupa, vrt


- 17:57 - Komentari (31) - Isprintaj - #

29.05.2021., subota

ona je potpuno iscrpljena


ona je potpuno iscrpljena
i njen se mozak isključio
ona ne može stajati
ne može hodati
ne može sjediti
ne može pisati
ne može čitati
ne može govoriti
ona je užasno umorna
i njeno tijelo je ne sluša
ona ne može kuhati
ne može štrikati
ne može šivati
ne može dvorište raščistiti
ne može voćke okopati
ne može cvijeće posaditi
ona je preopterećena
i više ne može
svaki dan sve isplanirati
svaki dan sve pripremiti
svaki dan sve prekontrolirati
ona nema više snage
o svemu brigu voditi
ona mora najmanje deset dana samo ležati
radio slušati i televiziju gledati
i nakon dugo dugo vremena
malo, bar malo se odmoriti

Oznake: poezija - moji stihovi


- 21:52 - Komentari (27) - Isprintaj - #

25.05.2021., utorak

Poezija i proza


foto internet

Budući da još uvijek boravim na lijepim zelenim zagorskim brijegima, slušam i zagorske radio postaje. No neću večeras opet pisat o glazbi na radiju, danas ćemo malo o poeziji i prozi. Dakle, slušam tako neki dan zagorski radio Stubicu i čujem informaciju da je Općina Bedekovčina sredinom travnja raspisala natječaj za pjesničke i prozne radove za 52. Susret riječi Bedekovčina 2021. godine. Organizatori kažu da "pozivaju sve autore da pošalju svoje dosad neobjavljene pjesničke i/ili prozne radove koji mogu biti na sva tri narječja, štokavskom, kajkavskom i čakavskom. Prozni radovi ne smiju biti duži od četiri kartice teksta (tri stranice računalnog ispisa, font 12, razmak 1,5), a pojedini autor može poslati po jedan pjesnički tekst na pojedinom narječju i po jedan prozni tekst na pojedinom narječju."
Pozivaju i sve autore mlađe od 19 godina da pošalju sastavak na temu Ljepota življenja, pa pitaju mladež: "Što pokreće vas, ovdje u Hrvatskoj, Europi, a što držite da je pokretačka snaga ljudima na drugim kontinentima, u drugim državama? Što smatrate iskonski bitnim, što daje smisao svakom vašem danu, kao pojedincu, članu obitelji, društva? Iskažite svoja stajališta i snove, posebice izvan „predodređenih“ uloga u ovo pandemijsko vrijeme. Radovi ne smiju biti duži od četiri kartice teksta (tri stranice računalnog ispisa, font 12, razmak 1,5), a naslov se može promijeniti i uskladiti s tekstom. Tekstovi će se ocjenjivati u dvije kategorije: učenici osnovnih škola i učenici srednjih škola."
Svi autori koji žele sudjelovati na natječaju za 52. Susret riječi u Bedekovčini svoje radove moraju poslati zaključno do 15. lipnja 2021. godine. Radove treba označiti šifrom pa s podacima o autoru (ime i prezime autora, adresa i broj telefona) poslati na e-mail susretrijeci@gmail.com. Radovi se mogu dostaviti i na adresu Općinska knjižnica Bedekovčina, Trg Ante Starčevića 3, 49221 Bedekovčina, s naznakom: Za natječaj Susret riječi Bedekovčina 2021. U tom slučaju treba poslati i dodatnu omotnicu u kojoj su navedeni podaci o autoru. Organizatori upozoravaju da radove koji nisu u skladu s uvjetima natječaja neće razmatrati. Najuspješniji radovi, koje će odabrati stručno povjerenstvo u sastavu Ivan Herceg, pjesnik i prozaik, Marko Gregur, pjesnik i prozaik, i Lana Derkač, pjesnikinja i prozaistica, bit će javno izvedeni na manifestaciji Susret riječi Bedekovčina 2021. koja će biti održana od 17. do 20. rujna 2021. godine u Hrvatskom zagorju, točnije u Bedekovčini, Krapini, Klanjcu i Velikom Taboru, a prošireni izbor odabranih radova bit će tiskan u prigodnom zborniku. Za najbolja tri pjesnička/prozna rada, kao i za najbolja tri sastavka osnovnoškolaca i tri najbolja sastavka srednjoškolaca, prema izboru stručnog povjerenstva, organizator osigurava i novčane nagrade.
Eto, sve smo saznali. Imamo dakle još dvadesetak dana vremena da razmislimo hoće li Litterula poslati svoje radove na taj natječaj na kojem je sudjelovala sedamdeset i neke kao učenica osnovne škole prije mnogo godina u Poznanovcu, gdje se ta manifestacija održavala prvih nekoliko godina, od prvog susreta koji je održan 1969. godine. Nakon toga me život odveo u drugom smjeru pa dugi niz godina nisam bilježila ni svoje stihove ni tekstove, samo sam ideje spremala u podsjetnike u dubokim skladištima pamćenja.
A onda sam počela izvlačiti te ideje i pretvarati ih u stihove, crtice i kratke priče.
Ako Litterula kaže:da, pošalji radove, koju pjesmu i prozni tekst poslati? Što izabrati? Ne znam smijem li poslati radove koje sam objavila ovdje na blogu. I mogu li postove koje izaberem - ne želim ih izbrisati da se ne izgube vaši komentari - spremiti u editoru dok traje natječaj?

Oznake: osvrti


- 21:23 - Komentari (15) - Isprintaj - #

22.05.2021., subota

Veni Creator Spiritus


izvor notnog zapisa:internet

O dođi, Stvorče, Duše svet, lat. Veni Creator Spiritus, himan je Duha Svetoga, a smatra se da ga je napisao sv. Raban Mauro u 9. stoljeću. U praksi Katoličke Crkve taj Zaziv Duha Svetoga pjeva se tijekom liturgijskog slavlja na svetkovinu Duhova te u posebnim prigodama: prilikom izbora novog pape, za vrijeme ulaska kardinala u Sikstinsku kapelu, na posvećenju biskupa, na ređenju svećenika, prilikom sakramenta svete potvrde i na posveti crkve. Može se pjevati i prilikom proslave sinode ili koncila, krunjenja kraljeva i drugih sličnih svečanih događaja. Izvorni latinski tekst preveden je na velik broj svjetskih jezika, a najčešće se pjeva kao gregorijanski koral. U svojim skladbama ovaj himan koristili su i brojni skladatelji. Gustav Mahler postavio je latinski tekst ovog himna u I. dijelu svoje 8. simfonije u Es-duru, motet za ženske glasove prema ovom tekstu među posljednjim je djelima Hectora Berlioza, Krzysztof Penderecki napisao je prema tom himnu motet za mješoviti zbor, a Paul Hindemith s fantazijom na temelju ovog himna zaključuje svoj Koncert za orgulje i orkestar.
A gregorijansko pjevanje tj. gregorijanski koral, službeno liturgijsko pjevanje u Katoličkoj crkvi, koje je prema predaji prikupio i uredio papa Grgur Veliki u VI. stoljeću, obuhvaća 3000 melodija namijenjenih svim crkvenim obredima. Melodije pjevaju solisti ili skupina pjevača, ali uvijek jednoglasno i bez instrumenata, a ritam pjevanja je slobodan. Svi koralni napjevi skladani su u posebnim ljestvicama koje se nazivaju modusi ili starocrkvene ljestvice, a ima ih osam. Gregorijansko pjevanje nastalo je u ranom kršćanstvu po uzoru na pjevanje u sinagogi, a ima i helenističko-rimskih elemenata. Notno pismo gregorijanskog korala drugačije je nego današnje, a tijekom povijesti doživljavalo je i mnoge preinake. U početku su se napjevi bilježili na jednoj crti s dodavanjem pomoćne crtice iznad ili ispod nje, a kasnije je uvedeno bilježenje nota na četiri crte. Visina nota – nazivamo ih neume - u koralnoj melodiji je relativna, a smještaj nota određuje se koralnim ključevima, C-ključem i F-ključem. U koralu postoje dva kromatska znaka: snizilica i njena razrješilica.
Tijekom stoljeća, pojavom polifonije, uvođenjem instrumentalne glazbe, moderne durske i molske ljestvice u XVII. stoljeću i teatralnoga stila u XVIII. stoljeću, stari koralni napjevi osiromašeni su i skraćeni. U XIX. stoljeću benediktinci iz Solesmesa u Francuskoj upotrebom modernih muzikoloških sredstava rekonstruirali su gregorijanske napjeve u izvornom obliku, a Papa Pio X. odredio je 1903. da se gregorijansko pjevanje obnovi u svim obredima u cijeloj Crkvi. Papa Pio XII. u svom dokumentu „Musicae sacrae disciplina“ kazao je da „Svi kojima je Krist Gospodin povjerio zadaću da čuvaju i dijele bogatstvo njegove crkve, moraju brižno sačuvati ovo dragocjeno blago svetoga gregorijanskog pjevanja i učiniti da kršćanski puk obilno u njemu sudjeluje!“ A Papa emeritus Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, u jednoj od svojih pobudnica kazao je da vodeći računa o različitim usmjerenjima i različitim tradicijama dostojnima svake pohvale, želi da se prikladno vrednuje gregorijanski koral, kao pjevanje vlastito rimskoj liturgiji.
U crkvenim zborovima u našim župama gregorijanski korali ne pjevaju se baš često, pogotovo himan Veni Creator Spiritus, jer te teške i zahtjevne napjeve valja strpljivo uvježbavati. Mogu se naučiti jednostavni napjevi, pa smo i mi u našem župnom zboru u kojem sam sudjelovala nekoliko godina – nadam se da ću uskoro opet pjevati – uspjeli naučiti nekoliko lakših gregorijanskih korala.
Na priloženim notama - vjerujem da svi znate da se slika može nakon otvaranja povećati - možete pročitati latinski originalni tekst te naučiti pjevati ovaj lijepi gregorijanski koral. A eto i hrvatskog prijevoda:

O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.
Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova, i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.
Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu, sa tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.

A ovdje možete, ako želite čuti kako zvuči gregorijansko pjevanje, poslušati himan Veni Creator Spiritus u izvedbi Schola gregoriana mediolanensis.

Oznake: osvrti


- 22:14 - Komentari (18) - Isprintaj - #

17.05.2021., ponedjeljak

Treba imati i malo sreće


foto:internet

Tijekom završnih razreda osnovne glazbene škole, sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, nastavnica klavira često nas je vodila u Zagreb u Hrvatsko narodno kazalište. Pa sam tako imala priliku čuti i vidjeti brojne opere i balete, od Traviate, Aide i Carmen do Ere s onoga svijeta, Nikole Šubića Zrinskog i Labuđeg jezera. Slušala sam i gledala brojne operne pjevačice i pjevače, od Marijane Radev, Nade Puttar-Gold i Ruže Pospiš-Baldani do Vladimira Ruždjaka i Nonija Žuneca. Žao mi je što nisam imala priliku uživo slušati i gledati i jednu od najvećih umjetnica operne scene dvadesetoga stoljeća, Zinku Kunc, u svijetu poznatiju kao Zinka Milanov, koja je rođena u Zagrebu na današnji dan, 17. svibnja 1906. godine. Njenom prelijepom glasu, koji je američka kritika nazivala glasom stoljeća, a mnogi govorili da ništa ljepšega u životu nisu čuli, i danas se dive brojni ljubitelji opere. U dobi od petnaest godina već je mogla pjevati visoki Cis, a slavna Milka Trnina odmah je uočila kakvo se neprocjenjivo bogatstvo krije u njezinu glasu. I njezin brat, skladatelj i pijanist Božidar Kunc, shvatio je kakve sposobnosti ona ima pa je sve svoje golemo znanje podredio oblikovanju buduće Zinke Milanov. Glas Zinke Kunc, tada udane Vilfan publika je prvi put čula na sceni u Ljubljani 29. listopada 1927. u ulozi Leonore u Trubaduru. Uspjeh je bio tako velik da je slavna sopranistica nakon toga u Zagebu nizala ulogu za ulogom. Njezin zagrebački angažman 1936. godine je završio i počeo inozemni u Njemačkom kazalištu u Pragu, a potom je njezin je put u svjetsku pjevačku elitu bio osiguran. Prošla je na audiciji za američki Metropolitan, jednu od najpoznatijih i najprestižnijih opernih kuća na svijetu, te 17. prosinca 1937. prvi put u njemu pjevala Leonoru u Trubaduru. U međuvremenu se rastala od ljekarnika Vilfana, preudala se za glumca Predraga Milanova te kao Zinka Milanov ušla u opernu povijest kao jedna od najvećih pjevačica belkanta. Do travnja 1966., kako čitam na internetu, s prekidom od 1947. do 1951, bila je članica Metropolitana u kojemu je zajedno s turnejama ansambla nastupila 424 puta i ostvarila četrnaest uloga. U njujorškom Metropolitanu bila je apsolutna miljenica publike, kraljica kuće, sudionica otvaranja sezona i svečanih premijera. Kritičari su s oduševljenjem pisali o njezinu veličanstvenom legatu, o glasu transcendentalne ljepote, sjajnom poput srebra, zaobljenom i bogatom kao jantar, snažnom i ujednačenom u cijelom opsegu, podatnom, tajanstvenom, uzbudljivom, koji je mogla svesti u najprofinjeniji i najmekši piano. Nastupom na oproštajnom koncertu u staroj zgradi Metropolitana 13. travnja 1966. zaklopila je svoju knjigu, kako je sama rekla, a s njom se zatvorio veliki luk grandioznog pjevanja. Ostala je živjeti u USA, posvetila se pedagoškom radu te podučavala brojne poznate pjevačice. Prije Drugoga svjetskog rata redovito je gostovala u Zagrebu pa je 1939. pjevala Normu na premijeri opere, a poslije rata njezina su se gostovanja posve prorijedila. Pjevala je i u Bečkoj državnoj operi, Scali i Covent Gardenu. Godine 1984. za svoje djelovanje u USA dobila je specijalnu medalju kao jedna od 87 istaknutih ličnosti stranog podrijetla koje su svojim prinosom zadužile New York i USA. Umrla je u New Yorku od moždane kapi 30. svibnja 1989. godine.
Ono što prvo želim mlade naučiti jest da ne viču, kazala je jednom prilikom fenomenalna Zinka Kunc, u operi se lijepo pjeva, ne viče se. Piano je osnova i vrhovni zakon svega. Ako ga pjevač prirodno ima, utoliko bolje, ako ga pak nema morat će se malo namučiti kako bi ga stekao. A zatim, mora se znati što se i zašto pjeva. Ja sam glas sačuvala tolike godine zato što sam po dolasku u Ameriku ja sama birala koji ću repertoar pjevati. Glas se čuva njegom, pažljivim odabirom, stalnom vježbom i urednim životom. Da, treba imati i malo sreće!“
A ovdje možete čuti kako Zinka Kunc pjeva Měsíčku na nebi hlubokém (Mjeseče na nebu dubokom), ariju Rusalke iz prvog čina opere Rusalka Antonína Dvořáka:


Oznake: osvrti


- 19:08 - Komentari (27) - Isprintaj - #

15.05.2021., subota

u dubokoj šumi


u dubokoj šumi svoga djetinjstva
ona traži mali skriveni proplanak
prekriven gustom mahovinom
i ukrašen sitnim kapljicama rose
kad ga u sjećanju pronađe
leći će na taj zeleni sag
gledat će plavo nebo
i bijele baršunaste oblake
koji tiho i polako plove
u daleka nebeska prostranstva

Oznake: poezija - moji stihovi


- 22:22 - Komentari (29) - Isprintaj - #

11.05.2021., utorak

Gradski muzej Sisak obilježava sedamdesetu obljetnicu


foto:Gradski muzej Sisak

Kad sam išla na probe gradskog pjevačkog zbora - često sam išla pješice da malo razgibam umorne noge - prešavši preko starog mosta, koji usput rečeno uopće nije star; sagrađen je nedavno: tridesetih godina dvadesetog stoljeća, spustila bih se po stubama u park pa na putu do dvorane gdje se održavaju probe prošla pokraj gradskog muzeja. Kad bi bilo vremena ušla bih i malo razgledala postav ili trenutnu izložbu i navratila u suvenirnicu da vidim ima li što zgodno za kupit a moglo bi poslužiti kao rođendanski dar nekoj dragoj osobi.
A naš muzej ove godine obilježava sedamdesetu obljetnicu pa čitam na njihovoj internetskoj stranici da je “Gradski muzej Sisak osnovan 1951. godine kao gradska kulturna institucija koja je imala za cilj prikupljanje, čuvanje i prezentaciju bogate povijesne građe Siska i njegove okolice. Tada su formirani arheološki, kulturno-povijesni, etnografski i galerijski odjel te Memorijalna bravarska radionica Nikole Karasa. Od svoga osnutka, muzej je postao mjesto kontinuiranog rada na promociji bogate sisačke baštine. Među prvim osobama muzeja koji su doprinijeli njegovu razvoju i afirmaciji u javnosti bio je Stjepan Vrbanović, prvi direktor te institucije, koji je ujedno bio i počasni konzervator za sisačko područje, voditelj arheoloških istraživanja, voditelj obnove utvrde Stari grad i izgradnje Etno-parka, jedan od osnivača Društva za turizam i poljepšanje grada Siska. Na taj je način ukazao na potencijale muzeja ne samo kao institucije koja se primarno bavi muzejskom djelatnošću nego i kao aktivnog sudionika kulturnog i društvenog života grada. A na tom tragu muzej i danas djeluje."
U internetskoj potrazi za dodatnim informacijama pronašla sam podatak da je i prije bilo nastojanja da se u Sisku, gradu s više od 2.000 godina kontinuiranog postojanja, osnuje muzejska ustanova koja bi vodila brigu i prezentirala bogate arheološke nalaze. Pa je tako već 1876. godine bilo osnovano društvo “Siscija” za iskapanje i skupljanje rimskih starina u Sisku, čiji se rad temeljio na bogatom nalazu rimske Siscije. Prema pravilima društva “Siscije”, svi arheološki nalazi dostavljani su Narodnom Hrvatskom zemaljskom muzeju u Zagrebu, koji ih je trebao smjestiti u svojim prostorijama odijeljeno i pod naslovom “Zbirka rimskih starina društva Siscija u Sisku”. No rad društva je zamro 1896.-1900. jer nije bilo dovoljno moralne ni materijalne pomoći, a niti prostornih uvjeta da se arheološki materijal predstavi u Sisku. U tom periodu arheološki odjel Narodnog Hrvatskog zemaljskog muzeja u Zagrebu - sada je to Arheološki muzej - svoj fundus arheologije stvara baš zahvaljujući nalazima iz rimske Siscije.
Na početku dvadesetog stoljeća mnogi ljubitelji starina u Sisku stvarali su svoje privatne zbirke, a najkvalitetniji arheološki materijal prodavan je muzejima u Beču i Budimpešti. Tridesetih godina 20. st. također je bilo pokušaja osnivanja muzeja u Sisku, no to nije uspjelo jer nije bilo organizacije koja bi preuzela brigu o muzeju ni odgovarajućih prostorija za izlaganje muzejskih predmeta. I četrdesetih godina je bilo novih pokušaja, pa je 1941. godine osnovano Društvo sisačkih umjetnina prošlosti i starina, čija je svrha također bila prikupljanje povijesno umjetničkih predmeta i njihovo izlaganje, a 1942. je bila priređena i izložba slika, pokućstva, stakla, oružja, arheoloških predmeta, zastava i sličnih izložaka. Muzejski materijal je potom bio prenesen u Stari grad, a 1944. godine kad je bila bombardirana zapadna kula Staroga grada, muzejski materijal je znatno oštećen i uništen. Po završetku 2. Svjetskog rata 1945. godine muzejski predmeti su preneseni u sisačku Gimnaziju, pa u Veliki kaptol i ponovno u Stari grad što sve uzrokuje otuđivanje i propadanje muzejskog materijala. Godine 1951. “Narodni odbor” grada Siska napokon dodjeljuje Gradskome muzeju Sisak prostorije u kući Katarine Colussi - sada je tu Županijski ured za katastarsko geodetske poslove - u kojima je 1. svibnja 1951. godine otvorena za javnost prva muzejska izložba, što se smatra službenim početkom djelovanja sisačkog muzeja.

kuća Colussi, foto:Litterula

Uloga Gradskog muzeja Sisak je i sada, pogotovo nakon velikog potresa koji je 29. 12. 2020. oštetio dio njegovih baštinskih kapaciteta, veoma značajna. Premda su u potresu stradali prostori muzeja na nekoliko lokacija, nije prestao rad na promociji bogate sisačke baštine nego je u iščekivanju obnove premješten u virtualni prostor što od siječnja pratimo na internetskim stranicama našega Muzeja. Unatoč svim problemima Gradski muzej Sisak je tijekom mjeseca travnja predstavljen javnosti prigodnim programom kojim je obilježena sedamdeseta obljetnica. U srijedu, 21. travnja 2021. godine, Hrvatska pošta objavila je prigodnu dopisnicu posvećenu Gradskom muzeju Sisak, a u subotu, 24. travnja 2021. godine, održana je promocija muzeja na Šetnici Slave Striegla. Održana je izložba pod nazivom „Muzej nakon potresa“ kojom je predstavljeno stanje nakon prosinačkog potresa u Gradskom muzeju Sisak, Info centru industrijske baštine Holandska kuća i utvrdi Stari grad. U sklopu programa bila je održana i edukativna radionica za djecu, prigodna prodaja muzejskih publikacija te razgledavanje grada pod vodstvom kustosa muzeja što je uključivalo šetnju uz rijeku Kupu od šetnice do arheološkog lokaliteta Siscia in situ kod sisačke katedrale. Sve zainteresirane kustosi su upoznali sa zanimljivim detaljima iz sisačke povijesti. Posjetitelji su tom prigodom mogli donijeti svoje predmete i od kustosa muzeja dobiti informacije o njima te ih, ako žele, darovati Muzeju. Od 26. do 30. travnja 2021. godine, u suvenirnici Gradskog muzeja Sisak prodavane su muzejske publikacije i suveniri po prigodnim cijenama. Aktivnosti se nastavljaju i tijekom svibnja i lipnja ove godine pa naš muzej poziva sve da dolaskom na navedena događanja i praćenjem aktivnosti na društvenim mrežama podrže djelatnost te važne gradske institucije.
Nadam se da je odaziv na sve ove aktivnosti bio dobar, te da će i nadalje biti, i da su građani našega lijepoga iako jakim potresom oštećenoga grada sudjelovali u ovim programima i zajedno obilježili značajnu muzejsku obljetnicu.
A Litterula nije bila tih dana u travnju na šetnici jer se još nije vratila kući. No čim se vrati, što će nadam se biti uskoro, prošetat će se niz Strossmayerovu ulicu do mosta, preći preko Kupe, sići po stubama u park, prošetati se kroz park do muzejske suvenirnice i kupiti jedan od ovih lijepih suvenira.

foto:Gradski muzej Sisak

Oznake: osvrti


- 23:28 - Komentari (16) - Isprintaj - #

08.05.2021., subota

gdo je te bil


gdo se je tak rane zdigel i tiš šparet zakuril
gdo je kravu podojil i mlijeke f kuhnju donesel
gdo je jajca f kočaku pobral i kokice van pustil
gdo je grincajga nabral i vode z bunara navlijekel
gdo je čučeke nahranil i pesu vode dal
gdo je štijenge pred hižom pomel i cvijeće zalijal
gdo je mlijeke skuhal i kuruznoga kruha narezal
gdo je domačega putra i pekmeza na kruh namazal
gdo je te bil, gdo je te se napravil
pa tek onda mene zbudil i na fruštuk zval
Staramama te je bila, im se zna
gdo bi drugi se te stigel ak ne ona

Oznake: poezija - moji stihovi


- 14:25 - Komentari (20) - Isprintaj - #

04.05.2021., utorak

Bakine škare



Kad sam prije dvadesetak godina počela uređivati vrt oko kuće, počela sam prikupljati i vrtni alat i pribor. Što god vidim u vrtnom centru pomislim: baš bi mi ta lopatica bila zgodna za grabiti kompost, ova vilasta štihača bi bila izvrsna za pripremu gredica u povrtnjaku, ove vile su odlične za miješanje i prebacivanje materijala u sanduku za kompostiranje, ove male grabljice bi mi baš dobro došle za okopavanje povrća i cvijeća, ove škare mi trebaju za grmlje, a ove za trajnice. Moram si to kupit! I tako se s godinama u mom vrtlarskom spremištu prikupila lijepa zbirka svega i svačega, potrebnoga i nepotrebnoga. Od štihače do škarica. A od svega toga nagomilanoga alata kad radim u vrtu najčešće koristim samo običnu i vilastu štihaču, obične vile i lopatu, strugalicu, obične stare bakine grablje i običnu malu motičicu. Isto tako je i s priborom. Kad uzgajam flance najčešće koristim staru žlicu, nož, viljušku i drveni štapić. A za uređivanje i dotjerivanje cvijeća i grmlja, za sjeckanje biljnih otpadaka koje odlažem na kompostiranje i za usitnjavanje sijena i slame što stavljam kao zastirku za pokrivanje tla na cvjetnim gredicama i u povrtnjaku, godinama sam koristila Bakine obične stare velike škare. Ribič mi je oštre vrhove tih škara odrezao i zaoblio nekom mašinicom tako da se nisam mogla nabost. Te škare su bile moje glavno, najdraže i najvažnije vrtlarsko oruđe. A dok sjeckam masu za kompostiranje misli mi slobodno vrludaju pa ideje za popunjavanje mojih litterula tj. listića same naviru. Na vrtlarskom stoliću uz pribor se nalazi i mobač pa te ideje za vrijeme pauze odmah spremam u obveze u obliku kratkih krokija tj skica.
Ali prošle godine su se bakine škare potrgale i ne mogu se popraviti, odradile su svoje! Pa sam krenula u potragu za novima, koje bi ih trebale zamijeniti. Isprobala sam sve škare koje imam i kupila nekoliko novih, ali ni jedne ne valjaju: jedne gnječe stabljike, druge se iskrivile, trećima ispada feder, četvrte odmah pukle itd. Tako da još nisam našla dostojnu zamjenu za velike lijepe stare Bakine škare.
I s čim da sad Stara vrtlarica, kad se bude vratila kući u svoj vrt, s čim da posjecka svo to silno neželjeno bilje koje je, dok je nije bilo, naraslo na njenom dvorištu!!??
I čime će popunjavati svoje litterule kad u obvezama na mobaču tih zabilježenih krokija ima sve manje i manje!!??

Oznake: crtice


- 11:46 - Komentari (25) - Isprintaj - #

01.05.2021., subota

on je stvorio svoj svijet


on je stvorio svoj svijet
utočište u divljini
kamo se uvijek može skloniti
kad ga snaga počne napuštati
kad ga u grudima počne stezati
kad među ljudima nema mira

on odlazi u divljinu
gdje vlada mir i tišina
gdje traži neki putokaz
kad ga pritisnu nevolje
kad počne gubiti tlo pod nogama
kad mu se čini da izlaza nema

on čuva svoje utočište u divljini
gdje prikuplja prirodnu energiju
potrebnu za brzo djelovanje
kad njegova lađa počne tonuti
kad mu voda dođe do grla
kad se sve oko njega uzburka

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:11 - Komentari (22) - Isprintaj - #
Sva prava pridržana © Litterula