Komentari

litterula.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing


  • Kockavica

    :*

    avatar

    11.05.2021. (09:27)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Nevjerojatno dirljiv tekst! A "ideja"... tako japanska...!

    Kad bi samo ljudi pravovremeno shvatili... "(...) Mnogo toga bi im rekli prije njihove smrti da su znali da više neće imati priliku s njima razgovarati. (...)".
    Ajme, zar je to tako teško!?

    avatar

    11.05.2021. (09:29)    -   -   -   -  

  • Zanimljivosti/Putovanja

    Predivno, nisam znala za to, drago mi je da si to tako lijepo opisala. Samo mi ipak nije jasno zašto nebi mogli negdje u prirodi isto tako sjest i pričat - pogotovo u danjašnje dane kad tako reći govornica više nema već su mobiteli preuzeli svijet....

    avatar

    11.05.2021. (09:58)    -   -   -   -  

  • Blogokviz

    Protivnik sam telefonskih govornica u prirodi, kao da ne nagrđujemo prirodu dovoljno, u prirodu se ide bez mobitela i bilo kakve druge tehnologije, fajrunt :))
    Ali to ne znači da ovo nije dirljiva priča :)

    avatar

    11.05.2021. (10:30)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    divna priča o čarobnom mjestu... :)

    avatar

    11.05.2021. (10:31)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Donekle dijelim Blogokvizovu opservaciju. Jedna od najgorih novovjekih pojava (mi) je raspaljivanje muzike iz "Bluetooth zvučnika" usred planina i livada...

    Ali... kako humano biće odvijeka treba neku opipljivu točku, uporište za neopipljive apstraktne pojmove (uključujući kojekakve personifikacije...! ;-)...), svijet je pun oltarića, spomen-obilježja, zidova sjećanja... i slične "infrastrukture".

    A ovdje, konkretno, i ta "govornica" više sliči na nekakvu stiliziranu autohtonu pagodu saživljenu sa stilom okolnog japanskog vrta nego na telefonsku govornicu tipa "Made by TOP - Kerestinec".

    avatar

    11.05.2021. (11:00)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepa priča o govornici iz koje se daleko čuje.

    avatar

    11.05.2021. (11:38)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    kad je glas nužan, zanemarujemo je li govornica treba ili ne treba biti tu...potreba je jača od estetike

    avatar

    11.05.2021. (12:43)    -   -   -   -  

  • EuM

    Pustimo riječi ovdje nek odlaze niz vjetar, za riječi našima tamo, s onu stranu ogledala, imat ćemo vremena na pretek..

    avatar

    11.05.2021. (12:58)    -   -   -   -  

  • mecabg

    U prirodi čovek bi trebalo da razgovara sa vetrom, rekom, travom... ali praktično je praktično :))

    avatar

    11.05.2021. (13:17)    -   -   -   -  

  • IzgubljenaUGalaksiji:)

    punina tebe u tekstu :)*

    avatar

    11.05.2021. (14:43)    -   -   -   -  

  • U zvijezdama piše

    budi dobro

    avatar

    11.05.2021. (15:38)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Reci vjetru i bez govornice (iako je to sjajna ideja).
    Samo mu reci.

    avatar

    11.05.2021. (15:51)    -   -   -   -  

  • teuta

    Skoro si me rasplakala ovom divnom i tužnom a što je najbitnije, istinitom pričom.

    Možda će ti se činiti čudnim ali isto to i ja radim. Na koji način?
    Neprestano imam upisan broj osobe , meni najdraže na svijetu koje više nema.
    Šaljem na taj broj poruke, čestitam rođendane i kad mi je teško
    ispovijedam se toj, više nepostojećoj osobi, bez obzira na to što čujem:
    "Birali ste broj koji se ne koristi..."

    avatar

    11.05.2021. (15:57)    -   -   -   -  

  • Euro

    telefon vjetra

    avatar

    11.05.2021. (16:39)    -   -   -   -  

  • sewen

    Učvrstilo se ono - smrt je puno duža od života...

    avatar

    11.05.2021. (16:57)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Taj dokumentarac sam i ja gledala. Mi često kada nam naši najbliži voljeni odu odlazimo na groblje i tamo razgovaramo gotovo sigurni da nas mogu čuti i da će nam pomoći. Moja prijateljica kada je ili jako ljuta ili jako tužna odlazi već godinama na grob supruga i ispriča mu sve što je tišti. Kaže kada se vrati doma stvarno je lagana kao da je skinula kamen s leđa. Osobno mislim da je to dobro.

    avatar

    11.05.2021. (17:24)    -   -   -   -  

  • athropa

    Ne vjerujem u zivot nakon zivota. Izgubila sam neke drage ljude, ali ne zelim oprost, olaksanje ili emotivno praznjenje... Hocu se sjecati, pa makar me bol opominjala da se sjecam. Jer... To je jedino sto je ostalo. Dok pamtim, u meni zive. Ne idealizirane verzije, nego stvarni. Kakvi su bili. I sve tezine koje su isle uz njih.

    avatar

    11.05.2021. (17:38)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    moj svijet se miješa sa prošlim životima i često se sjetim ta 4 života

    avatar

    11.05.2021. (17:53)    -   -   -   -  

  • astrosailor

    Nije bitno da li direktno kroz vjetar ili kroz slušalicu "telefona", priča s onima kojih više nema ostaje s nama, u nama. To nas vjerojatno i čini ljudima, a ne samo biološkim strojevima.

    avatar

    11.05.2021. (18:27)    -   -   -   -  

  • Viatrix

    Mislim da nema potrebe za telefonskom govornicom među tim brijegima.

    avatar

    11.05.2021. (18:36)    -   -   -   -  

  • Mehagina kći

    hah zanimljivo

    avatar

    11.05.2021. (18:42)    -   -   -   -  

  • ...

    Uh, jako teška i bolna tema. Čovjekov mozak je fantastičan, i mišljenje da je on taj koji stvara naš raj ili pakao, meni je nekako prihvatljiva. Da, kao i sve u životu, naša je odgovornost ogromna. Zapravo zastrašujuće, ali s druge strane budi i bezgraničnu nadu da je sve moguće, pa i ono što standardno vidimo kao nemoguće. Pokoj mrtvima, svako dobro živima ;)

    avatar

    11.05.2021. (20:04)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    Svaki slijedeći trenutak naših života može biti zadnji...
    Kad bi uvijek bili toga svjesni, manje grižnje savjesti bi bilo
    kad nas neko drag iznenada napusti !

    avatar

    11.05.2021. (20:56)    -   -   -   -  

  • luki2

    Da, slažem se. Svima nam treba jedna takva govornica. Pusa!

    avatar

    11.05.2021. (21:22)    -   -   -   -  

učitavam...