Briga o uhu i sluhu
Da nešto ne štima s mojim dobrim sluhom shvatila sam kad su me ukućani počeli opominjati da stišam radio ili televizor; kaj se ovi tak deru, ajd* stišaj to, znali su mi reći. Osim toga često nisam dobro čula što mi govore, pogotovo ako sam bila okrenuta leđima, pa su morali rečeno ponavljati. Nisam mogla pratiti razgovor u prostorijama u kojima je bilo mnogo ljudi pa je bilo bučno, nisam dobro čula ljude s kojima sam razgovarala preko telefona, zujalo mi je, tutnjalo, šumilo i brujalo u ušima, nisam dobro čula zvonjavu telefona ni zvuk zvona na vratima. Govorila sam sve glasnije pa su me moji ukućani svaki čas opominjali da preglasno govorim. Kaj se tak dereš, znao je reći Ribič, budu mi bubnjići popucali.
Tada smo svi shvatili da nešto ne štima pa sam odjurila k svojoj doktorici u ambulantu da vidimo kaj se to događa s mojim sluhom.
Kad je doktorica shvatila da više uopće ne čujem na lijevo uho odmah me uputila k otorincu pa na Šalatu, pa na CT, pa na Rebro, pa na MR itd. itd. itd.
A jučer slušam na radiju - na desno uho još uvijek čujem - da se od 2007. godine 3. ožujka obilježava Međunarodni dan sluha, dan posvećen podizanju svijesti i poticanju brige o uhu i sluhu.
Cilj obilježavanja Međunarodnog dana sluha je naglašavanje važnosti pravilnog i sigurnog slušanja kako bismo zadržali dobar sluh tijekom cijeloga života. A otorinolaringolozi nas upozoravaju da do gubitka sluha može doći ako se izlažemo pretjeranoj buci, ako prečesto koristimo slušalice i pametne telefone, ako slušamo preglasnu glazbu na zabavama, u kafićima i noćnim klubovima...
Više od 5% svjetske populacije ima poteškoća sa sluhom - to je oko 432 milijuna odraslih ljudi i 34 milijuna djece - a 25% osoba starijih od 60 godina ima oštećen sluh. Prema podacima Svjetske federacije gluhih, u svijetu živi 72 milijuna gluhih osoba, a prema podacima Registra osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj živi 18.923 osobe s težim gubitkom sluha.
A meni je najveći problem to što se ne mogu dobro orijentirati u gradu; npr. ne čujem da netko iza mene juri na romobilu ili biciklu i slično. Stoga se više ne usudim sama ići u grad u šetnju nego uvijek netko mora ići sa mnom. A to je najčešće Ribič pa ću ga sutra ili preksutra nagovoriti da se odemo malo prošetati; ako ne u grad, a onda barem do semafora pa u najbliži kafić na kavu.
|
