srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Objavljeni listići:
Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)
Moje fotografije
Moj vrtlarski blog
Copyright © Litterula.
Litterula
Rad od kuće kod kuće
- 19:49 -
Komentari (39) -
Isprintaj -
#
|
Dugi niz godina, mnogo prije ove velepošasti koja nas sad prisiljava da ostajemo kod kuće i onda kad bismo radije išli na naša radna mjesta, radila sam od kuće kod kuće. I mogu vam reći da mi je to u početku bilo jako zgodno jer rad među svoja četiri zida ima niz prednosti. No kako godine idu, na vidjelo počnu izlazit i neki nedostaci takva rada. Ajmo dakle to malo proanalizirati: A) Glavna je prednost rada kod kuće to što nemaš određeno radno vrijeme, nego sam odlučuješ kad ćeš radit a kad nećeš. Ako ne možeš spavat ustaneš usred noći, uključiš komp i radiš. Jedini problem koji se pritom javlja je rok do kojega određeni posao valja obavit. Ee, a to već zna bit zeznuto, jer se može dogodit da odgađaš obavit poso do zadnje sekunde, pa onda kad već gori pod petama sjedaš za komp i nervozno se hvataš posla. I sjediš dok poso ne bude obavljen, a to može prouzročiti gadnu križobolju i oduzetost donjih ekstremiteta. B) Velika prednost je i to što radiš u miru i tišini, ne kontaktiraš s kolegama, ne slušaš tuđe glasne razgovore koji te uopće ne zanimaju, nitko te ništa ne zapitkuje, nitko ti ne zadaje dosadne dodatne zadatke, usredotočiš se na zadatak koji obavljaš dok ga ne završiš i satima sjediš za kompom a da s nikim ne progovoriš ni riječi. I tu se onda javlja jedan sitan problemčić. S vremenom se odvikneš govoriti, nemaš više strpljenja nikoga slušat ni s ikim razgovarat. No može se dogoditi i da počneš razgovarat sam sa sobom. A to je opasno i može te odvest u Popovaču. C) Zgodno je i to što se ne moraš oblačit za van, nitko te ne gleda, možeš sjedit za kompom u pidžami ili u staroj podrapanoj trenirki, ak' ti je zima možeš si noge i križa zamotat starom dekicom, ak ti je vruće možeš na sebi imat samo gaće ili Evin kostim, i to bez smokvina lista. No i tu se javlja jedan problem. Odjeću koja stoji u ormaru, ne vadi se i ne nosi, s vremenom ti mogu požderat moljci. D) Velika je prednost rada kod kuće i to što se ne moraš ni šminkat ni dotjerivat, ne moraš se čak ni prati prečesto. Tuširaš se i pereš kosu samo onda kad moraš otić u dućan da popuniš frižider novim zalihama hrane. Jedini problem u ovom slučaju može bit neugodan miris tvoga tijela koji će osjetit tvoji ukućani, ako s njima uopće kontaktiraš i ako ih uopće imaš. A i to te s vremenom, kako godine idu, sve manje i manje brine. E) Najveća prednost rada kod kuće je to što možeš surfat po internetu kad god i kolko god hoćeš jer ti šefovi ne stoje nad glavom i ne provjeravaju dal čitaš blogove i pišeš svoje postove za radnog vremena. No to može prouzročit i najveći problem koji se javlja kad radiš kod kuće: postaneš ovisan o blogu, čitaš blogove i pišeš postove umjesto da obavljaš svoj posao, pa ne stigneš obavit zadane poslove na vrijeme. A rezultat toga, ako radiš po ugovoru o djelu, može biti manja zarada i gubitak poslova. A to može prouzročiti popriličnu nervozu. F) I na kraju da zaključimo: radit od kuće kod kuće je jako zgodno, ali treba ipak povremeno izaći malo van, ako ne u grad, a onda barem na balkon ili na dvorište, na prirodno svjetlo, na sunce, da uhvatimo bar malo vitamina D, da nam se zbog nedostatka kalciferola ne dogodi sljedeće: kronična bol u mišićima, bol u kostima, kronični umor i smanjenje izdržljivosti, loše raspoloženje koje može prerasti u depresiju, poremećaji spavanja, slabljenje imuniteta, sporo zarastanje rana, vrtoglavica, ispadanje kose, kardiovaskularni problemi, kronične upale…  |
Vruće selo na Madagaskaru
- 10:06 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
|
Kad pogodim brojeve na eurodžekpotu i osvojim hrpu love, kupit ću si kuću na Madagaskaru. Ne zato što bih htjela pobjeći odavde, nego samo zato što je tamo stalno ljeto. Ljeto, sunce, ljeto, sunce, ljeto i sunce. Oko tri četvrtine otoka nalazi se u tropskom pojasu pa je na sjevernom dijelu prosječna temperatura najhladnijeg mjeseca, a to je srpanj, 20 °C, a najtoplijega, siječnja, 27 °C. Ne znam ostale klimatske podatke, to ću potražit na mreži prije putovanja, ali čujem da je tamo stalno vruće i da prži sunce. I znam da na Madagaskaru rastu predivne biljke u bujnim šumama. Dobro, ima i zmija, ali to ću nekako riješit. I one moraju živit na tom svijetu. Tko bi onda jeo štakore i miševe kad zmija ne bi bilo. Za vrijeme zadnjeg velikog pospremanja kuće među bakinim starim knjigama – žao mi ih bacit premda nemaju neku veliku vrijednost - našla sam jednu malu knjižicu: Vruće selo na Madagaskaru, putopis Arkadyja Fiedlera iz 1961., a on tako lijepo opisuje Madagaskar i ljude u selu u kojem je bio u potrazi za kukcima, da sam dobila volju da kad tad, ako bude ikako moguće, posjetim taj divan neobičan otok na kojemu zbog njegova izdvojena položaja živi mnogo biljnih i životinjskih endema. Ne znam kakvi su ljudi na Madagaskaru, to ću vidjeti kad budem išla tamo. Ako ne kupit kuću, a onda barem na izlet ili na ljetovanje tak da se i ja malo prošećem po tim vrućim selima na Madagaskaru. I da usput uhvatim pokoju fotku s mojom starom kamedijom pa da stavim izabrane najljepše fotke na blog. Da ne gledamo stalno tu našu plavozelenu Kupu...  ...taj naš dosadni grad Sisak...  ... i te njegove stare siscianske zidine...  ...nego da pogledamo malo i ta vruća sela na Madagaskaru!  |
Željeznički most
- 20:34 -
Komentari (25) -
Isprintaj -
#
|
Već nekoliko dana pregledavam stare fotke - ima ih na stotine - i prebacujem ih s cd-a na laptop pa na usb. A među njima sam pronašla i fotke koje sam snimala za vrijeme šetnji po gradu i objavljivala ih na Ptičici. Za one koji možda ne znaju, to je bio vrlo popularan fotografski portal kreiran 2006., sa više od 15 tisuća korisnika, uglavnom fotografa-amatera, koji su na taj foto-servis uploadali gotovo milijun fotografija. Urušio se tamo negdje 2015. godine; ne znam točno što je bilo, nisam baš pozorno pratila situaciju, znam samo da je bila riječ o prodaji… No nećemo se sad s tim zamarati. Ajmo mi radije u šetnju.  Neko vrijeme sam skoro svako poslijepodne išla u šetnju, najčešće preko Viktorovca do groblja pa kroz Šumicu do obale Kupe pa uz Kupu Lađarskom do staroga mosta. No povremeno sam išla i na drugu stranu preko groblja do Sv. Marije pa stazicom kraj rafinerije do željezničkog mosta.  Dok sam radila često sam išla tom stazom do staklenika kad sam đake vodila na praksu. A staza je ujutro znala biti puna puževa.  Slijeva uz tu stazu raste visoko grmlje uz Kupu, a zdesna je visoka metalna ograda pa ti se čini kao da hodaš kroz tunel. Nije mi ujutro bilo baš ugodno tuda hodati, nitko se u to doba kad sam ja išla na posao nije šetao, često se znalo dogoditi da nikoga i ne sretnem; samo bi pokoji biciklist ili motorist projurio kraj mene – valjda su se žurili na posao. Željeznički most preko rijeke Kupe u Sisku bio je prvi most metalne konstrukcije u gradu, a omogućio je razvoj željezničkoga prometnog pravca prema Bosni i Slavoniji. Izgrađen je 1862. godine, kao dio prve željezničke pruge u Hrvatskoj koja je povezivala Sisak i Zidani Most, a puštena je u promet 1. listopada iste godine. Gradnja željezničke pruge te razvoj riječnog i željezničkog prometa u to vrijeme omogućilo je snažni industrijski razvoj grada Siska. Pronašla sam podatak da je pred kraj Drugoga svjetskog rata željeznički most bio oštećen, možda je stradao za vrijeme savezničkog bombardiranja rafinerije “Hrvatski Shell” u Capragu u lipnju 1944. kad je počinjena velika materijalna šteta, a stradale su i okolne civilne kuće. Bombardirani su bili i ostali industrijski pogoni u Sisku, npr. tvornica alkoholnih pića, a bila je pogođena i utvrda sisačkog Starog grada i teško oštećena njegova sjeverozapadna kula. Sve do 90-tih godina 20. stoljeća ronioci su pronalazili neeksplodirane avio bombe u rijeci Kupi oko mosta. Most je temeljito obnovljen 50-ih godina 20. stoljeća, a njegova prepoznatljiva metalna konstrukcija i danas je čvrsta.   Za mene je prelazak preko ovog mosta prava avantura. Ako spustim pogled na rijeku zamantat će mi se i bojim se da ću past dole naglavačke.   Ne daj Bože da naiđe vlak. To bi bila prava katastrofa.  No golubu visina ne smeta, on mirno sjedi na vrh mosta.   Uspješno sam prešla preko mosta po tom drvenom pješačkom prijelazu - nisam gledala prema dole, nego ravno ispred sebe - i nastavila šetnju uz obalu prema Vrbini.  A tu mi je pogled privukao ovaj lijepi vinograd na desnoj obali Kupe.  Stiže i vlak iz Zagreba.  Prolazim pokraj stadiona Segeste.  Idem dalje lijevom obalom Kupe prema zidanom mostu – o njemu ću vam pričat nekom drugom zgodom...  Gledam čamce na Kupi i idem u grad: na kavicu, na kolače i na probu pjevačkog zbora.  No prije toga pogledajmo još jednom izdaleka željeznički most.  |
Disciplina
- 08:19 -
Komentari (35) -
Isprintaj -
#
|
Eto nam i dvadeset druge. Kavicu sam popila, integralne kekse sam pojela. Jutarnje radne zadatke obavila. Vrijeme je za sastavljanje ovogodišnje novogodišnje rezolucije. A ona će uza sve ostale odluke koje samo prepisujem, npr. odluka da ću prestat žderat slatke gluposti i pridržavat se svog jelovnika i slično, sadržavati i odluku o disciplini. A to znači da moram sastaviti novi dnevni raspored, prilagođen novonastaloj situaciji i striktno ga se pridržavati. Ne mogu ga puno mijenjati, mogu samo učiniti male preinake. No važno je da ga se striktno pridržavamo, i to svi, kolko god nas ima, dvoje, troje ili petero. A to nije kod nas baš tako lako izvedivo. Za to je potrebna disciplina. I to prava vojnička. Ako se ne budemo pridržavali toga rasporeda, mogao bi nastati pravi kaos. Pogotovo u mojoj glavi, jer mi misli vrludaju, ne mogu se usredotočiti na ono što radim, zaboravljam što valja učiniti, ne učinim ono što je trebalo, učinim ono što nije trebalo, dragocjeno vrijeme gubim stojeći na vratima špajze razmišljajući po što sam ono krenula itd...itd... Disciplina se, dakako, odnosi i na laptop, mobitel i internet pa tako i na blog. Što znači da ne smijem svaki čas zavirivati na vaše blogove i pisati komentare, pisati svoje postove i uređivati fotografije u bilo koje doba dana i noći, nego samo u određeno vrijeme predviđeno za razonodu. A to je ono što mi najteže pada. No, budem li se pridržavala rasporeda, što ću nastojati svim silama, možda će mi ostati dovoljno vremena i za čitanje, i za pisanje i za šivanje, kao i za sve ostalo iz moje novogodišnje rezolucije, pa tako i za šetnje po gradu i okolici, odlazak na kavicu s prijateljicama koje već mjesecima nisam vidjela i fotografsko bilježenje ovakvih detalja.  |