Eto nam i dvadeset druge. Kavicu sam popila, integralne kekse sam pojela. Jutarnje radne zadatke obavila. Vrijeme je za sastavljanje ovogodišnje novogodišnje rezolucije. A ona će uza sve ostale odluke koje samo prepisujem, npr. odluka da ću prestat žderat slatke gluposti i pridržavat se svog jelovnika i slično, sadržavati i odluku o disciplini. A to znači da moram sastaviti novi dnevni raspored, prilagođen novonastaloj situaciji i striktno ga se pridržavati. Ne mogu ga puno mijenjati, mogu samo učiniti male preinake. No važno je da ga se striktno pridržavamo, i to svi, kolko god nas ima, dvoje, troje ili petero. A to nije kod nas baš tako lako izvedivo. Za to je potrebna disciplina. I to prava vojnička. Ako se ne budemo pridržavali toga rasporeda, mogao bi nastati pravi kaos. Pogotovo u mojoj glavi, jer mi misli vrludaju, ne mogu se usredotočiti na ono što radim, zaboravljam što valja učiniti, ne učinim ono što je trebalo, učinim ono što nije trebalo, dragocjeno vrijeme gubim stojeći na vratima špajze razmišljajući po što sam ono krenula itd...itd...
Disciplina se, dakako, odnosi i na laptop, mobitel i internet pa tako i na blog. Što znači da ne smijem svaki čas zavirivati na vaše blogove i pisati komentare, pisati svoje postove i uređivati fotografije u bilo koje doba dana i noći, nego samo u određeno vrijeme predviđeno za razonodu. A to je ono što mi najteže pada.
No, budem li se pridržavala rasporeda, što ću nastojati svim silama, možda će mi ostati dovoljno vremena i za čitanje, i za pisanje i za šivanje, kao i za sve ostalo iz moje novogodišnje rezolucije, pa tako i za šetnje po gradu i okolici, odlazak na kavicu s prijateljicama koje već mjesecima nisam vidjela i fotografsko bilježenje ovakvih detalja.