srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima

lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.



Objavljeni listići:


Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)


Moje fotografije
Moj vrtlarski blog

Copyright © Litterula.













































Litterula
04.01.2022., utorak
Željeznički most

Već nekoliko dana pregledavam stare fotke - ima ih na stotine - i prebacujem ih s cd-a na laptop pa na usb. A među njima sam pronašla i fotke koje sam snimala za vrijeme šetnji po gradu i objavljivala ih na Ptičici. Za one koji možda ne znaju, to je bio vrlo popularan fotografski portal kreiran 2006., sa više od 15 tisuća korisnika, uglavnom fotografa-amatera, koji su na taj foto-servis uploadali gotovo milijun fotografija. Urušio se tamo negdje 2015. godine; ne znam točno što je bilo, nisam baš pozorno pratila situaciju, znam samo da je bila riječ o prodaji… No nećemo se sad s tim zamarati. Ajmo mi radije u šetnju.


Neko vrijeme sam skoro svako poslijepodne išla u šetnju, najčešće preko Viktorovca do groblja pa kroz Šumicu do obale Kupe pa uz Kupu Lađarskom do staroga mosta. No povremeno sam išla i na drugu stranu preko groblja do Sv. Marije pa stazicom kraj rafinerije do željezničkog mosta.


Dok sam radila često sam išla tom stazom do staklenika kad sam đake vodila na praksu. A staza je ujutro znala biti puna puževa.


Slijeva uz tu stazu raste visoko grmlje uz Kupu, a zdesna je visoka metalna ograda pa ti se čini kao da hodaš kroz tunel. Nije mi ujutro bilo baš ugodno tuda hodati, nitko se u to doba kad sam ja išla na posao nije šetao, često se znalo dogoditi da nikoga i ne sretnem; samo bi pokoji biciklist ili motorist projurio kraj mene – valjda su se žurili na posao.
Željeznički most preko rijeke Kupe u Sisku bio je prvi most metalne konstrukcije u gradu, a omogućio je razvoj željezničkoga prometnog pravca prema Bosni i Slavoniji. Izgrađen je 1862. godine, kao dio prve željezničke pruge u Hrvatskoj koja je povezivala Sisak i Zidani Most, a puštena je u promet 1. listopada iste godine. Gradnja željezničke pruge te razvoj riječnog i željezničkog prometa u to vrijeme omogućilo je snažni industrijski razvoj grada Siska.
Pronašla sam podatak da je pred kraj Drugoga svjetskog rata željeznički most bio oštećen, možda je stradao za vrijeme savezničkog bombardiranja rafinerije “Hrvatski Shell” u Capragu u lipnju 1944. kad je počinjena velika materijalna šteta, a stradale su i okolne civilne kuće. Bombardirani su bili i ostali industrijski pogoni u Sisku, npr. tvornica alkoholnih pića, a bila je pogođena i utvrda sisačkog Starog grada i teško oštećena njegova sjeverozapadna kula. Sve do 90-tih godina 20. stoljeća ronioci su pronalazili neeksplodirane avio bombe u rijeci Kupi oko mosta.
Most je temeljito obnovljen 50-ih godina 20. stoljeća, a njegova prepoznatljiva metalna konstrukcija i danas je čvrsta.
Staza za pješake uz prugu na željezničkom mostu preko Kupe napravljena je od dasaka a neke od tih dasaka kad sam ja tuda prolazila bile su malo klimave. No čula sam da su te drvene podnice na pješačkim prijelazima prije nekoliko godina potpuno obnovljene, a uređene su i prilazne staze kao i stepenište.


Za mene je prelazak preko ovog mosta prava avantura. Ako spustim pogled na rijeku zamantat će mi se i bojim se da ću past dole naglavačke.


Ne daj Bože da naiđe vlak. To bi bila prava katastrofa.


No golubu visina ne smeta, on mirno sjedi na vrh mosta.
A sa željezničkoga mosta pogled puca na Kupu i na Lađarsku ulicu koja se uz rijeku proteže do staroga mosta.


Uspješno sam prešla preko mosta po tom drvenom pješačkom prijelazu - nisam gledala prema dole, nego ravno ispred sebe - i nastavila šetnju uz obalu prema Vrbini.


A tu mi je pogled privukao ovaj lijepi vinograd na desnoj obali Kupe.


Stiže i vlak iz Zagreba.


Prolazim pokraj stadiona Segeste.


Idem dalje lijevom obalom Kupe prema zidanom mostu – o njemu ću vam pričat nekom drugom zgodom...


Gledam čamce na Kupi i idem u grad: na kavicu, na kolače i na probu pjevačkog zbora.


No prije toga pogledajmo još jednom izdaleka željeznički most.


- 20:34 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>