| < | rujan, 2022 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići - osvrti, crtice, kratke priče i moji stihovi
Ajd stišaj to!
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Ana i Željko
Andromeda
Asistent - pomoć i podrška
Bajeri
Bakina kuhinja
Bakine škare
Beskućnici
Biovreća
bit će opet slobodna
Blockbusting
Boss od Čakovca
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Capraške skulpture
Cijepljenje
Crvene jabuke
Čuvari djetinjstva
Da sam ja bogataš
debeo kameni zid
Debljina prvog stupnja
Dezinfekcija ruku
Digitalizacija
Dioklecijanova palača
Disciplina
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
Domaći putar
doma, doma se vrnuti hoču
Dragutin Gorjanović Kramberger
Drugi rujna
duge si gruntam
Emisija za selo i poljoprivredu
Frkovićev most
Gdo bu te splievil
gdo je te bil
Glazba na radiju
gle kak je divan dan
Godina željeznice
Govor mojih predaka
Gradski muzej obilježava sedamdesetu obljetnicu
Inkluzivna farma
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Jabuke iz trnaca StarogTate
Jankić
kad bi mogao
kad je uhvati
kad se razljuti
kako sve to uskladiti
Kamenčići
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Klaustrofobija
komadić sam leda
Korisne životinjice
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Majstor
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Matoš na klupi
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Mendo i Slavica
Mlijeko u prahu
Mogel mi je hmrijeti!!!
Mogla mi je kuća izgorit
Moje fotografije
Muzikologija i glazbena pedagogija
Mužar
Ne bu mi više nigdo komandijeral!!!
ne tuguj
ne, nije novac ono što ga čini sretnim
nigdo nae zna
ništa mi drugo u životu ne treba
nitko ne zna o čemu je riječ
nož mu je u srce zabola
njegove su oči izgubile boju
njegov brod ga čeka
njen brod stiže
njen vrt je bio prepun cvijeća
Njihove riječi odnosi vjetar
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona gleda taj divan svijet
ona grli cijeli svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona može brbljati o svemu
ona ne želi biti vječno mlada
ona ne želi
ona nikad nije imala vremena
ona se boji
ona svakog jutra ustaje u tri
ona želi biti biljka
on je jako neozbiljan momak
on je umoran
on je stvorio svoj svijet
on još uvijek čeka
on sve mora sam
on stoji na rubu
on traži svoj izgubljeni život
Oš kupit ciglu?
Oton Kučera
Pjevačica
Pjevanje na misi nije koncert
Plivanjem do zdravlja
Poezija i proza
Podgarić i Garić
Pokupski drmeš
po svemirskim prostranstvima
Pranje povrća i voća
Prelijepi Velebit
pusti otok
Rad od kuće kod kuće
Rawhide
Recikliram, kompostiram...
reci mi
Robex i Medo
Roan je slomio nogusad kad je odlučio otići
Sakupljači
Salštange ili kajzerice?
Scott Joplin
Segestika i Siscia
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
smisao života
Stara mama
Svaki dan jedna jabuka
sve pod kontrolom
sve ću zaboraviti
Svjetski dan glasa
Svjetski dan radija
Svjetski dan štednje
Stara vrtlarica
Staramama
Stigla nam je jesen
Stolić za laptop
suza kapne na dlan
Šlauf
Šnajderica
što se dogodilo
što vidiš
tamo bi i ona biti htjela
Tko se oženio
Tlapnja njegova srca
tražim svoj izgubljeni planet
Treba imati i malo sreće
Tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
Ue o muite arukou
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
UOSI SMŽ
u snažnoj erupciji
u suton
Uyimbube
Veni Creator Spiritus
Viktorovac
Vincent
Voćni jogurt
Vratimo glazbala u dječje ruke
vrijeme došašća
Vruće selo na Madagaskaru
Vuk samotnjak
Vu to vreme godišča
Zagorje ja tvoj sem sin
zagrli me
Zagrebačka uspinjača
Zaslužena mirovina
Zaštitne maske
Zaželi
Zeko i potočić
zemlja i zrak
zima se bliži
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
Željeznički most
Žive jaslice
žive pod istim krovom
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Uključio mi se prošli tjedan – nakon višemjesečnog mirovanja - i dio mozga zadužen za kuhinju pa sam uspjela obaviti inventuru u špajzi i kuhinji i počela sam ponovo kuhati. Pa ću danas ispeć pureća krilca, a uz to dakako idu i domaći mlinci. Dio mozga zadužen za vrt još se nije aktivirao pa će radovi u vrtu još malo pričekati; Ribič redovito kosi i šiša živicu, cijelo ljeto je i zalijevao vrt, voćkice lijepo rastu, a cvijeće i grmlje se samo brine za sebe. No moram se pohvaliti da se probudila i šnajderica pa sam uspjela pregledati šnajderaj, podmazati moju dragu prijateljicu Višnjicu, uključiti ju i nešto za probu proštepati da vidim jel sve u redu s njom, da se slučajno nije naljutila na mene jer me tako dugo kod nje u potkrovlju nije bilo. Pokazalo se da mašinica radi ko vurica, očito je bila sretna što ponovo krećemo u akciju. Gore u potkrovlju u šnajderaju čeka nas naime hrpa materijala za krojenje, šivanje i krpanje.  Po ljetu je gore jako vruće, klima tutnji i smeta mi, a zimi kad je jako hladno teško je i preskupo grijati tu veliku prostoriju da bi ja nekoliko sati tjedno gore nešto radila. Stoga u šnajderaju šnajderica može boraviti samo u proljeće i u jesen. A ako sam našla točne podatke na mreži, jesen je u naše krajeve stigla jučer u 03:03 h.  A zašto se to zapravo događa? Zašto se na našoj planeti stalno smjenjuju godišnja doba i ometaju šnajdericu u radu, zašto ne bi moglo stalno biti proljeće? Evo objašnjenja! U umjerenim geografskim širinama našega lijepog planeta stalno se smjenjuju četiri godišnja doba - bar je tako do sad bilo, a kako će biti ubuduće na znamo - četiri razdoblja na koje djelimo godinu s obzirom na to u kom je položaju Sunce na nebu. To se događa zbog nagiba Zemljine osi u odnosu na ravninu po kojoj Zemlja obilazi oko Sunca. Za kruženja Zemlje oko Sunca zamišljena Zemljina os ostaje uvijek jednako položena u svemiru, primjerice sjeverna strana Zemljine osi uvijek pokazuje točku vrlo blizu zvijezde Sjevernjače. Budući da Zemlja kruži oko Sunca, Zemljina os u odnosu na Sunce dolazi u različite položaje. U jednom je trenutku Zemljin sjeverni pol najviše priklonjen Suncu i sjeverna polovica Zemlje prima znatno više sunčeve topline nego južna. To se događa 21. lipnja, i taj trenutak zovemo ljetnim suncostajem ili ljetnim solsticijem. Toga je dana svim ljudima na sjevernoj Zemljinoj polutki dan najdulji a noć najkraća u godini. Sunčeve zrake padaju okomito nad sjevernom obratnicom, na 23°27' sjeverne geografske širine. Kako Zemlja nastavlja svoju ophodnju oko Sunca, ono sve manje obasjava sjevernu polutku, a sve više južnu, do trenutka kada su obje polutke jednako obasjane, a Sunčeve zrake padaju okomito nad polutnikom ili ekvatorom. To se događa 22. ili 23. rujna za jesenske ravnodnevice ili jesenskog ekvinocija, kad su dan i noć jednako dugi pa se taj dan na sjevernoj polutki smatra početkom jeseni. Dakle, stigla nam je jesen! Vrijeme je za krojenje i šivanje! |
|
Oo, gospođo Klara, dobar dan, kako ste? Već vas jaaako dugo nisam vidjela. Pa gdje ste? Šta je bilo? Nigdje vas nema. Aha, bojite se korone zbog VelkeBebe pa zato nikud ne idete. E da, ona se ne smije cijepiti pa morate biti jako oprezni. Da, da, korona je za nju jako opasna. A baš mi je drago što smo se sastale. Idete u dućan? Idem i ja, baš mi je usfalilo šećera za kavicu. Ajmo onda polako zajedno, malo ćemo se prošetat, s noge na nogu. A možemo usput dok hodamo malo i brbljat. Čujte naprimjer ovo! Jučer dok sam čekala autobus – morala sam otić u grad nešto obavit - stigle na stanicu dvije djevojke. I kaže jedna kak je prošle subote bila na svadbi u našem hotelu, kak je bilo lijepo, kak se izvrsno zabavljala i kak je plesala cijelu noć. I kaže - sad bi neko mogo reć da ja prisluškujem šta drugi ljudi pričaju na autobusnoj stanici; a šta ja tu mogu, hoću neću sve čujem kad tako glasno pričaju. Gdje sam ono stala; aha, kaže ta djevojka da su se njena sestra i sestrin dečko u subotu napokon oženili. Slušam ja šta je to ona rekla i pomislim: kako se neka djevojka i momak mogu oženiti? I s kim? I šta to uopće znači? Ako se momak oženio to znači da se vjenčao tj. da je sklopio brak s nekom djevojkom, jel tako? A ako se djevojka s nekim oženila - a i to danas može biti - onda to znači da se vjenčala tj. da je i ona sklopila brak s nekom djevojkom, a ne s nekim momkom. Jel tako? A to onda znači da su se te dvije djevojke oženile jedna s drugom tj. da su se udale jedna za drugu. I s kim se onda taj momak prošle subote oženio? Jer momak se ne može oženiti s drugim momkom – osim ako taj drugi momak zapravo nije žensko - pa onda to što je djevojka na autobusnoj stanici rekla može značiti da se prošle subote momak njezine sestre oženio s nekom drugom djevojkom; da se s tom drugom djevojkom vjenčao tj. s njom sklopio brak. Jer ako se njena sestra s nekim oženila, onda se nije mogla istovremeno i za tog momka udati. I sad vi meni recite tko se zapravo prošle subote oženio, tko se udao, tko je s kim sklopio brak, a tko se s kim vjenčao? I tko to danas više uopće može znati!?? |
|
Svakoga jutra, dok obavljam jutarnje kuhinjske poslove, slušam radio. A neki dan sam uključila radio baš kad je Adam Končić z Brestovca pjevao prelijepu pjesmu „Zagorje, ja tvoj sem sin“. Adam je dečko iz mojega rodnoga kraja i dobro zna kak treba izgovarati lijepe kajkavske riječi: Bile kam da bi prešel, vrnul se bum kraju svom i za navek ja bum ljubil dom… A ja se, dok slušam Adama, vraćam u djetinjstvo, među zelene zagorske brijege…  U lipnju, na brežuljku iznad kuće, prijateljice, sestra i ja beremo šumske jagode i nižemo ih na dugačke vlati trave, tak da imamo za poslije. Hodamo kroz šumicu po debeloj gustoj mahovini kao po najfinijem sagu. U srpnju beremo maline u vrtu kraj potoka i odmah ih na licu mjesta jedemo. Mama ispire veš u velikom plehnatom vajnglecu kraj bunara jer u zgradi u kojoj stanujemo nema tekuće vode, a ni u selu nema vodovoda. Nema ni asfalta, pa ni automobila. Zato trčimo slobodno po cesti, uglavnom bose - čak i po svježe pokošenoj travi, toliko su nam tabani očvrsnuli – i hodamo kud god hočemo. Mame ne moraju paziti hoćemo li podletjeti pod auto. Jedemo američki narančasti sir iz konzerve i mlijeko u prahu iz plastične vreće u velikoj kartonskoj bačvi. U kolovozu, mladež se navečer okuplja na livadi pokraj vatrogasnog doma, pa dečki na žaru peku klipove mladoga kukuruza tzv. pecijane. Stariji pjevaju i zabavljaju se, a mi maleni pojedemo pecijane pa se, već preumorni, vraćamo polako doma. Mama nas čeka s ugrijanom vodom u velikom loncu na šparhetu na drva. Ručnici su rasprostrti na stolu. Kupanje u malom ovalnom vajnglecu, brisanje – zamotaj se i miruj malo, veli mama, dok ja skakućem po stolu – pidžamica, pa na spavanje. A, ne, nema spavanja dok ne pojedemo kruh i mlijeko. Mama grije mlijeko, drobimo si kruh, malo pošećerimo i u slast pojedemo. U rujnu se šećemo s mamom po okolnim šumama i beremo vrganje. Kad dođemo doma mama ih ispeče s jajima pa jedemo finu večeru s kuruznim kruhom. Poslije toga pozobljemo i malo domačega slatkoga grožđa. Mama na večer sluša operu na radiju - ponekad dolaze i gosti i mami prave društvo kao da su u kazalištu - a mi s njima sjedimo u dnevnoj sobi i slušamo dok ne zaspimo. Tata nas nosi u krevet, pokriva i šapće: spavajte lijepo, mile moje… |