Uključio mi se prošli tjedan – nakon višemjesečnog mirovanja - i dio mozga zadužen za kuhinju pa sam uspjela obaviti inventuru u špajzi i kuhinji i počela sam ponovo kuhati. Pa ću danas ispeć pureća krilca, a uz to dakako idu i domaći mlinci. Dio mozga zadužen za vrt još se nije aktivirao pa će radovi u vrtu još malo pričekati; Ribič redovito kosi i šiša živicu, cijelo ljeto je i zalijevao vrt, voćkice lijepo rastu, a cvijeće i grmlje se samo brine za sebe.
No moram se pohvaliti da se probudila i šnajderica pa sam uspjela pregledati šnajderaj, podmazati moju dragu prijateljicu Višnjicu, uključiti ju i nešto za probu proštepati da vidim jel sve u redu s njom, da se slučajno nije naljutila na mene jer me tako dugo kod nje u potkrovlju nije bilo. Pokazalo se da mašinica radi ko vurica, očito je bila sretna što ponovo krećemo u akciju. Gore u potkrovlju u šnajderaju čeka nas naime hrpa materijala za krojenje, šivanje i krpanje.
Po ljetu je gore jako vruće, klima tutnji i smeta mi, a zimi kad je jako hladno teško je i preskupo grijati tu veliku prostoriju da bi ja nekoliko sati tjedno gore nešto radila. Stoga u šnajderaju šnajderica može boraviti samo u proljeće i u jesen.
A ako sam našla točne podatke na mreži, jesen je u naše krajeve stigla jučer u 03:03 h.
A zašto se to zapravo događa? Zašto se na našoj planeti stalno smjenjuju godišnja doba i ometaju šnajdericu u radu, zašto ne bi moglo stalno biti proljeće?
Evo objašnjenja!
U umjerenim geografskim širinama našega lijepog planeta stalno se smjenjuju
četiri godišnja doba - bar je tako do sad bilo, a kako će biti ubuduće na znamo - četiri razdoblja na koje djelimo godinu s obzirom na to u kom je položaju Sunce na nebu. To se događa zbog nagiba Zemljine osi u odnosu na ravninu po kojoj Zemlja obilazi oko Sunca. Za kruženja Zemlje oko Sunca zamišljena Zemljina os ostaje uvijek jednako položena u svemiru, primjerice sjeverna strana Zemljine osi uvijek pokazuje točku vrlo blizu zvijezde Sjevernjače. Budući da Zemlja kruži oko Sunca, Zemljina os u odnosu na Sunce dolazi u različite položaje. U jednom je trenutku Zemljin sjeverni pol najviše priklonjen Suncu i sjeverna polovica Zemlje prima znatno više sunčeve topline nego južna. To se događa 21. lipnja, i taj trenutak zovemo ljetnim suncostajem ili ljetnim solsticijem. Toga je dana svim ljudima na sjevernoj Zemljinoj polutki dan najdulji a noć najkraća u godini. Sunčeve zrake padaju okomito nad sjevernom obratnicom, na 23°27' sjeverne geografske širine. Kako Zemlja nastavlja svoju ophodnju oko Sunca, ono sve manje obasjava sjevernu polutku, a sve više južnu, do trenutka kada su obje polutke jednako obasjane, a Sunčeve zrake padaju okomito nad polutnikom ili ekvatorom. To se događa 22. ili 23. rujna za jesenske ravnodnevice ili jesenskog ekvinocija, kad su dan i noć jednako dugi pa se taj dan na sjevernoj polutki smatra početkom jeseni.
Dakle, stigla nam je jesen!
Vrijeme je za krojenje i šivanje!
Post je objavljen 24.09.2022. u 09:35 sati.