Litterula
12.02.2025., srijeda
Mali Kaptol
Za vrijeme mojih dugih šetnji po gradu, kad sam išla pješice do bolnice, pa nizbrdo do Žitnoga trga, pa preko Frkovićevog mosta do Tuškanove kuće, pa na šetnicu uz obalu naše lijepe zelenoplave rijeke, pa u prvu, drugu, treću i četvrtu ulicu, snimala sam digitalcem sve što mi je bilo zanimljivo: mostove, čamce, rijeku, zgrade, stare gradske kuće...
Jedna od tih kuća koje sam mnogo puta fotografirala bio je i Mali Kaptol, vjerojatno najstarija zidana kuća u gradu, jednokatnica iznimne povijesne i arhitektonske vrijednosti, izgrađena potkraj 18. stoljeća. Ovo je jedna od tih fotki, snimljena 10. listopada 2005. godine, dakle prije dvadesetak godina. U toj kući je bio kafić i slastičarnica pa sam tamo na terasi uz obalu naše lijepe rijeke često sjedila, popila kavicu i pojela neki fini kolač.  U zadnjem pokupljanskom drmešu magnitude 6,4 MW, koji nas je pogodio 29. prosinca 2020. godine u 12:19 h, poznatom pod nazivom Petrinjski potres i Potres na Banovini, Mali kaptol je bio dosta oštećen. Dogovori i pregovori o tome tko će ga i kako rekonstruirati i tko će to financirati nisu tekli baš glatko; bilo je dosta problema, pa je obnova ove lijepe stare kuće počela tek potkraj srpnja 2023. godine. A ja sam neki dan bila u gradu da si izaberem okvire za nove naočale – mjesecima nisam išla u grad da se ne počnem plakati kad ugledam ruševine kuća koje sam godinama gledala sa zanimanjem i snimala ih - pa sam se prošetala do Maloga Kaptola i snimila ovu fotku.  A kad sam vidjela da je Mali Kaptol dobio ovaj lijepi krov, nekako mi je laknulo; neka nova snaga ušla je u moje srce i odlučila sam da ću čim malo zatopli torbicu s digitalcem staviti preko ramena i ponovo krenuti u šetnju: pješice do bolnice, pa nizbrdo do Žitnoga trga, pa preko Frkovićevog mosta do Tuškanove kuće, pa na šetnicu uz našu lijepu zelenoplavu rijeku, pa u prvu, drugu, treću i četvrtu ulicu… |
