Litterula

Litterula
moji stihovi, kratke priče, osvrti i crtice iz svakodnevnog života

lat. litterula, ae, f. 1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.

srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji čitaju moje listiće

tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu

verba volant, scripta manent lat. izgovoreno odleti, zapisano ostaje

objavljene fotografije moje su djelo,
osim ako nije drukčije označeno

Objavljeni listići
Crtice
Ajd stišaj to
Bakina kuhinja
Bakine škare
Biovreća
Boss od Čakovca
Digitalizacija
Domaći putar
Jabuke iz trnaca StarogTate
Kamenčići
Klaustrofobija
Korisne životinjice
Majstor
Mlijeko u prahu
Mogla mi je kuća izgorit
Muzikologija
Ne bu mi više nigdo komandijeral
Recikliram, kompostiram...
Salštange ili kajzerice?
Segestika i Siscia
Stara vrtlarica
Šlauf
Voćni jogurt
Zaštitne maske

Kratke priče
Ana i Željko
Crvene jabuke
Drugi rujna
Marija i Damir
Pjevačica
Roan je slomio nogu

Moji stihovi
debeo kameni zid
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
doma, doma se vrnuti hoču
duge si gruntam
gdo bu te splievil
gdo je te bil
gle kak je divan dan
kad se razljuti
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
komadić sam leda
ne boj se životinja
ne, nije novac ono
nož mu je u srce zabola
njegov brod ga čeka
on je stvorio svoj svijet
on je umoran
on još uvijek čeka
on stoji na rubu
on trazi svoj izgubljeni život
ona gleda taj divan svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona može brbljati
ona nikad nije imala vremena
ona svako jutro ustaje u tri
reci mi
sad kad je odlučio
smisao života
sve ću zaboraviti
tražim svoj izgubljeni planet
tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
u snažnoj erupciji
u suton
Vincent
zagrli me
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
žive pod istim krovom

Osvrti
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Andromeda
Beskućnici
Capraške skulpture
Čuvari djetinjstva
Dezinfekcija ruku
Europski dani arheologije
Glazba na radiju
Godina željeznice
Gradski muzej Sisak
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Mali ličilac
Matoš na klupi
Mendo i Slavica
Njihove riječi odnosi vjetar
Oranžerija
Pjevanje na misi
Pokupski drmeš
Pranje povrća i voća
Svjetski dan radija
Veni Creator Spiritus
Vu to vreme godišča
Vuk samotnjak













< prosinac, 2020 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Poveznice
Moje fotografije
Stara vrtlarica
Alzheimerova demencija
Andromeda HRT
Agronomski fakultet
Biom
Biovrt
Državni hidrometeorološki zavod
Digitalne knjige
Glazbena škola Frana Lhotke Sisak
Gradski muzej Sisak
Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode
Hrvatski geološki institut
Hrvatski jezični portal
Hrvatsko narodno kazalište
Hrvatska radiotelevizija
HUAB
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Hrvatske željeznice
Inkluzivna farma
Institut za crkvenu glazbu Zagreb
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
OZANA
Plantea
Rudarsko - geološko - naftni fakultet
UNICEF
UOSI SMŽ
Živjeti zdravo

Blogovi
Agava
AnnaBonni
Athropa
Bergaz
Blogokviz
Borut
Delicatus
Demetra
Dinaja
Emir
EuM
Euro
Gogoo
IzgubljenaUGalaksiji
Karenjina
Klik
Kockavica
Konobarica
Kupus
Lastavica
Leif Erikson
LivLiv
Luki
Mecabg
Mehagina kći
Modrina neba
Morska iz dubina
Moslavac
Nachtfresser
NeBitno
Nema garancije
Nissnisa
Nisan
Planeta Zemlja
Potok
Pozitivka
Razmišljanja
Rossovka
Rudarka
Shadow
Sjećanja i osvrti
Stara duša
Stara teta
Taango
Teatralni
TPutovanja
Tišina postojanja
U trenutku
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad



28.12.2020., ponedjeljak

Tu je tvoj dom


Tu, gdje Kupa, Sava i Odra mirno teku,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje lukovi staroga mosta nadsvođuju rijeku,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje srednjovjekovni kaštel na bitku podsjeća slavnu,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje zidine Siscije rimske na prošlost ukazuju davnu,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje drveni čamci na Kupi mirno plove,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje parkovi stari čekaju neke ljubavi nove,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje žive neki tebi dragi ljudi,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje pogled na voljeni grad u tebi radost budi,
tu je tvoj dom.
I kamo god pođeš
svoj grad u srcu svome nosiš,
a srce svoje ostavljaš u gradu svom.
A tu gdje ostalo je srce tvoje,
tu je i tvoj dom.

Oznake: poezija - moji stihovi


- 12:38 - Komentari (24) - Isprintaj - #

27.12.2020., nedjelja

Vu to vreme godišča



Jedna od božićnih pjesama što ih je moja Baka najviše voljela i najradije pjevala bila je U to vrijeme godišta. Ta se pjesma u dane Božića u hrvatskim crkvama i danas redovito pjeva na polnoćki, a potom i u sva tri božićna dana, na sam Božić, na Štefanje i na Ivanje te kroz cijelo božićno vrijeme. U želji da doznam nešto više o toj lijepoj pjesmi pretražila sam internet i naišla na podatak da je ta pjesma veoma stara. Nastala je u Francuskoj u 11. stoljeću, a izvorno ju je spjevao nepoznati pjesnik na latinskom jeziku pa je poznata pod nazivom In hoc anni circulo:

In hoc anni circulo

In hoc ani circulo
Vita datur saeculo
Nato nobis parvulo
De Virgine Maria.
Fons de suo rivulo
Nascitur pro populo
Fracto mortis vinculo
De Virgine Maria.
Ex divino Flamine,
Non humano semine,
Deus datur Foeminae
In Virgine Maria.

U hrvatskim primorskim krajevima taj napjev je bio poznat već tada, u 11. stoljeću. Iz primorskih krajeva proširio se s vremenom i u unutrašnjost, u sve hrvatske krajeve, pa je pod raznim imenima već u 17. stoljeću i zapisana: najprije 1613. god. pod imenom V see vrime godišta, potom 1644. god. pod imenom Vu to vreme godišča. Pod tim imenom objavljena je i 1701. god. u najpoznatijoj, najznačajnijoj i najutjecajnijoj hrvatskoj pjesmarici poznatoj pod nazivom Cithara Octochorda. To je najvažniji i najopsežniji tiskani zbornik latinskih i hrvatskih crkvenih napjeva, prikupljenih s raznih strana i iz raznih prigodnih zbirki i rukopisa koje su sadržavale gregorijanske i narodne napjeve. Napjevi su raspoređeni u osam odsjeka koji uglavnom slijede liturgijski kalendar. Hrvatski tekstovi - prijevodi s latinskog, ali i izvorni tekstovi - pisani su u tadašnjoj klasičnoj kajkavštini u stihovima koji odgovaraju ritmici glazbe.
Izvorni francuski napjev In hoc anni circulo u našim je krajevima doživio brojne preinake u narodnom duhu još u srednjem vijeku. Nepoznati autori hrvatskih inačica zadržali su u svojim prepjevima temu Isusova rođenja, ritam, rimu i stil izvornika, ali su tu latinsku pjesmu proširivali novim motivima i tako stvarali originalne hrvatske božićne popijevke koje i danas, koristeći različite stihove, pjevamo s veseljem, na različite načine u pojedinim našim krajevima.
A na portalu Digitalna NSK potražila sam tu staru zbirku Cithara Octochorda, pronašla sam taj lijepi napjev pod nazivom Vu to vreme godišča, pa sam ga pogledala – melodija je malo drugačija od verzije napjeva u današnjim službenim pjesmaricama - pročitala notni zapis, otpjevala i zapisala originalni tekst. To je prijevod s latinskog na tadašnju klasičnu kajkavštinu, a može se otpjevati na melodiju koja je danas uobičajena:

Vu to vreme godišča

Vu to vreme godišča mir se svetu nazvešča:
Porođenje Kristuša, po device Marie.
Od majke divojčice, te nebeske kralice:
Zide dete z vutrobe blagoslovne Marie.
O pol noči porodi, nebo, zemlju presveti:
Kak o poldan svetlo be, po porodu Marie.
Gda Bog v jasle ležaše, mati mu se klanjaše:
Milo ga obimaše, a deva mu mat' beše.
Angeli mu služahu, nove pesmi zpevahu:
Milost njegvu prošahu da bu človek vu raju.
Hvala Bogu višnjemu, i Gozponu našemu:
Gozponu mirovnomu, sinu deve dragomu.
Vse na svetu stvorenje, vezda ima veselje:
za Jezuša rođenje, od prečiste Marie.
Ar se na svet narodi, ki moč vrašju pogubi:
Grešnike oslobodi, Jezuš Kristuš sin Božji.
Komu hvala i dika po vsem svetu velika:
naj se hvali i njegva majka deva Maria, Amen.

U potrazi za informacijama o ostalim lijepim pučkim hrvatskim božićnim pjesmama - u Cithari Octochordi bilo ih je objavljeno 29 - našla sam podatak da je Ministarstvo kulture RH do 2018. godine upisalo više od 160 nematerijalnih kulturnih dobara u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, od kojih je 17 upisano na tri UNESCO-ova popisa nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Sjećam se da je bio podnesen prijedlog tj. zahtjev - ne znam točno koje godine, nisam uspjela nigdje naći taj podatak - za uvrštenje i naših tradicionalnih božićnih pjesama na taj UNESCO - ov popis. No dobro se sjećam da je taj zahtjev bio odbijen s obrazloženjem da naše božićne pjesme nisu izvorno hrvatske.

Oznake: osvrti


- 08:29 - Komentari (20) - Isprintaj - #

26.12.2020., subota

u snažnoj erupciji velike sunčeve baklje


u snažnoj erupciji velike sunčeve baklje
izgara sav moj jad
i pretvara se u bezbroj sitnih čestica prašine
što ih vjetrovi raznose
u daleka svemirska prostranstva

Oznake: poezija - moji stihovi


- 07:51 - Komentari (18) - Isprintaj - #

23.12.2020., srijeda

Bakina kuhinja


Gledam ove moderne kuhinje. Elegantne, čiste, minimalističke. Sve bijelo, sivo, smeđe, crno. Kuhinjski otok ili poluotok, police, ladice, košarice na izvlačenje, veliki frižider, veliki sudoper, elegantan čelični štednjak, futuristička napa, mašina za suđe, kuhinjski robot, pekač kruha, pekač za pizzu, friteza, aparat za kavu, aparat za palačinke... Baš su to prekrasne kuhinje. Baš su lijepe. Ne možeš oči odvojiti od njih, kako su lijepe. Moraš im se diviti. Prave lijepe moderne kuhinje – baš za gledanje. Sve je racionalno razmješteno i posloženo. Sve na dohvat ruke. A ja se pitam gdje su te ruke koje će rabiti sve te prekrasne aparate i sva ta predivna pomagala.
I kako bi to izgledalo da ja sad u toj tako lijepoj kuhinji izvadim svoj stari drveni valer, staru dasku za tijesto, veliku staru emajliranu zdjelu za mijesit' kruh, staro sito i stare plehnate kutije s brašnom. To jednostavno ne ide. Ni mom priboru ni meni nije mjesto u takvoj kuhinji. Ta kuhinja nije za mene. Prestara sam za sve te novotarije. Ja sam još uvijek u dobroj staroj bakinoj kuhinji. A u bakinoj velikoj kuhinji vrijeme je stalo.
Kad uđeš u tu kuhinju iz dvorišta, na lijevoj strani vidiš bijeli starinski gredenc; gornja vratašca su mu ostakljena, a na sredini svakog prozorčića izbrušena je okrugla ružica. Donja vrata su izrađena od punog drva, a na njihovoj sredini još je po jedna izrezbarena ružica, ali ne okrugla nego u obliku kitice cvijeća u vazi. Na policama gornjeg dijela stoje čaše, šalice i tanjuri, a u donjem dijelu su rajnge, zdjele, lonci, drveno sito, daska i valer, sve skriveno od pogleda. Prednji rub svake police ukrašavaju bijele platnene šlingane ukrasne trake s trokutastim donjim rubom. Nasuprot bijeloj vitrini, na drugom kraju kuhinje, nalazi se tiš šparet, na drva, onaj koji na desnoj strani ima kotlić za vodu, tako da uvijek imaš vruće vode pri ruci. Kraj špareta je smješten još jedan manji ormarić u kojem baka drži protvane, velike lonce i zdjele. To je mala radna ploha. Na njega baka stavlja dasku za tijesto kad treba nešto zamijesiti: domaće rezance, uske za juhu i široke za jesti s orasima i pekmezom od višanja, knedle od šljiva i marelica, salštange, domaći kruh, gibanicu.
Uza lijevi zid pruža se niski starinski otoman na malim okruglim drvenim nogicama s blago podignutim uzglavljem. Kad si malo legneš poslije ručka, da ti ne treba jastučić. Na zidu je prikačena tapiserija na kojoj su jeleni u trku, ne samo za ukras, nego i zato da te ne zebe od hladnoga zida dok ležiš na otomanu. Iznad otomana visi plitki reljef koji prikazuje Isusa s trnovitom krunom na glavi, a na njega baka za svaki Uskrs zatakne blagoslovljenu grančicu masline koja tu stoji do sljedećeg Uskrsa. Na sredini kuhinje nalazi se veliki stol koji je ujedno i glavna radna ploha. Sav namještaj u bakinoj kuhinji ima nogice, tako da uvijek možeš pod lijepo pomesti i obrisati.
Sutra je Badnjak; baka ima pune ruke posla. Prije ručka je zamijesila dizano tijesto za gibanicu od oraha, a kuglof i domaći kruh bude pekla sutra ujutro. Jučer je ispekla mlince i napravila tanke rezance za juhu, a sitne kolačiće: medenjake, vanili kifle, kiflice od oraha, londonere, lincere, kekse na mašinu, štangice od oraha, i žarbo šnite, već je ispekla prošli tjedan, svaki dan pomalo. A jutros je napravila čokoladnu salamu i kuglice od smokava. Danas smo za ručak, točno u podne, jeli ajngemahtec. Sutra, na Badnjak, baka bude za ručak skuhala prežganu juhu, pohanoga šarana, kuhani krumpir i blitvu. Meni to nije baš fino, al' veli baka da se na Badnjak ne smije jesti meso. Ali zato bude za božićni ručak kuhala govedsku juhu i pekla puricu.
Poslije ručka baka odmah pere suđe. U kuhinji nema vode, vodu donosi iz spremišta na dvorištu u kojem je jedna pipa i zidni metalni lavabo. Baka suđe pere u maloj sivoj plehnatoj zdjeli, a ispire u drugoj, velikoj emajliranoj zdjeli, onoj koja je iznutra siva a izvana tamnocrvena. Oprano suđe nikad ne ostavlja da se cijedi i suši, sve odmah briše i posprema u gredenc.
Dok baka pere suđe, deda i ja, Mali, ležimo na otomanu. Ležimo i pjevamo. Pjevamo sve pjesme koje deda, kao učitelj staroga kova, zna, pa je i mene naučio. Počinjemo s Hranila djevojka pava i labuda, a na kraju stižemo do Na kraj sela čađava mehana. Božićne pjesme danas ne pjevamo, njih ćemo pjevati na sam Božić, kad se okupi cijela obitelj: deda, baka, tata, mama, seka, dvije tete, tetak, sestrična i ja, Mali; nas točno deset. Ja sam ovdje kod bake i dede već nekoliko dana - još ne idem u školu, pa mogu ostati kol'ko god hoću. Mlađa teta, koja nije udana i nema djece, doći će sutra da pomogne baki kuhati i pripremiti tanjure, čaše, zdjele, pladnjeve, stolnjak i beštek, a ostali će doći na Božić na ručak. Baka je pri kraju s pranjem suđa. Sad mora još sfrkati gibanicu jer se tijesto diglo, pa ju staviti da se fino ispeče.
Bor ćemo kititi sutra predvečer, ne danas; veli moja baka da se bor kiti na Badnjak, ne prije. Sutra će ona izvaditi svoje lijepe starinske kuglice, koje čuva u velikoj kartonskoj kutiji. Svaka kuglica omotana je finim svilenim papirom i smještena u kartonski pregradak tako da se ne dotiču. Baka i teta će kititi bor, a ja ću gledati jer sam još premala pa ne mogu dosegnuti grane. Ja bih rado vadila kuglice iz kutije i dodavala im, al' ne smijem, da mi ne padnu iz ruke.
Borić stoji na ormariću u kutu velike sobe u kojoj ćemo na Božić ručati. Na ormarić je baka već stavila lijepi štikani stolnjak. Ispod borića će sutra staviti stare drvene jaslice i oko njih posložiti figurice ovčica, kravice i magarčića, Marije i Josipa. Posebno mjesto u jaslicama zauzima mali Isusek koji leži u malenoj drvenoj kolijevkici u malom snopiću slame od papira. Baka i teta će na borić prikvačiti i bijele i roze valovite svjećice i oko borića na kraju omotati srebrnastu svjetlucavu čupavu traku. Na kraju će pod borić na ormarić staviti i zelenu pšenicu u keramičkoj smeđoj zdjelici omotanu hrvatskom trobojnicom. Sutra navečer baka će, kao i svake godine, ići u crkvu na polnoćku. Deda i teta ne idu s njom, a ni ja neću ići, jer ne mogu tako dugo ostati budna.
Baka jedina iz naše obitelji svake godine ide na polnoćku, pjeva na koru i slavi Božić u crkvi. Svi mi ostali slavit ćemo Božić preksutra, za vrijeme ručka, za stolom.
A poslije ručka ćemo svi zajedno pjevati božićne pjesme; i ja ih sve znam: Kyrie eleison, Svim na zemlji, Rodio se Bog i čovjek, Radujte se narodi, Veselje ti navješćujem, Dvorani neba, U to vrijeme godišta, Djetešce nam se rodilo, Danas se čuje, Veseli se Majko Božja, O Betleme grade slavni, Tri kralja jahahu, Oj pastiri čudo novo, Oj djetešce moje drago i Narodi nam se kralj nebeski.
A bakine i tatine rasprave o tome hoću li i ja, Mali, kad već znam sve božićne pjesmice, ići s bakom na polnoćku, pjevati na koru i ići na vjeronauk, odgodit ćemo za sljedeći Božić.

Oznake: crtice


- 15:02 - Komentari (22) - Isprintaj - #

19.12.2020., subota

znam da negdje daleko


znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko me čuje
i onda kad ništa ne govorim
netko tko me razumije
i onda kad ništa ne objašnjavam
netko tko me vidi
i onda kad me nema
znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko sa mnom želi dijeliti moje misli
netko tko sa mnom želi dijeliti moje čežnje
netko tko sa mnom želi dijeliti moje snove
znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko me čeka
netko tko me štiti
netko tko me voli

Oznake: poezija - moji stihovi


- 20:33 - Komentari (30) - Isprintaj - #

15.12.2020., utorak

Stara vrtlarica



Dobar daan! Ja stiglaa! Gdje steee? Aa, na vrtu ste! Pa gdje bi drugdje stara vrtlarica bila nego na vrtu! Oćete doć gore? Oke, čekam vaas!
Dosta je bilo šetnje po dvorištu po toj zimi. Kako ste, jel’ sve u redu? Šta ćemo danas? Jel’ ima veša? Hoću l’ najprije peglat pa onda čistit? Šta? Najprije kavica? Doobro, može, ajmo popit kavicu, pa onda na posao. Hoću ja skuhat? Ne? Vi ćete? Dobro onda, ajde da sjednem pet minuta. Već sam se jutros nahodala, ajd u dućan po mlijeko, ajd u pekarnicu po friški kruh i pecivo, ajd u apoteku, pa čekaj tamo u redu po toj zimi pola sata, pa ajd natrag kući..
Joooj, morate ovo čut. Kad sam se vraćala iz dućana sretnem ja susjedu, pune ruke vrećica, reko dajte da ja to ponesem, to vam je preteško. Fala, kaže ona, lijepo od vas, evo uzmite ove dvije, a ja ću ovu. I tako idemo mi polako kući, i priča ona kako ne voli ovo povrće iz šoping centara, da ima ona dosta velik komad zemlje iza kuće, pa napravila ona bašču, oće uzgajat svoje povrće u svom vrtu. Posadila živicu, po jednu jabuku, krušku, marelicu i breskvu, dodala i jednu magnoliju – kakav ti je to vrt bez magnolije - nekoliko ukrasnih grmova: pajasmin, japansku dunju, sljezoliku, ruže stablašice, napravila gredice za povrće, uredila cvjetnjake, posadila cvijeće: svega pomalo od tulipana i narcisa do hosta i krizantema, tako da od proljeća do jeseni uvijek nešto cvate. Kad dođem kući, veli, moram smislit plan sjetve za novu vrtlarsku sezonu, moram isplanirat šta ću sve uzgajat ove godine, da vidim šta sve treba kupit’. Flance, lučice, sjemenje, i koliko toga treba, da ne uzmem previše. Da mi ne ostane viška. Pogotovo sjemenja. Ne valja kad sjeme predugo stoji, izgubi klijavost.
Tako kaže Stara vrtlarica, znate, ona vam piše to na internetu, ima svoju web stranicu, to se zove blog. Prije nego što idem na vrt bilo što radit’ ja vam uvijek najprije pogledam što je ona napisala. Ako kod nje ne nađem, tek onda tražim dalje. Znate, ona vam sve tako lijepo objasni, šta treba radit’ u vrtu, kada i kako, i ima lijepe fotografije, sve slikano u njenom vrtu, sve sama fotografira pa te slike objavi na blogu. Jako lijepo, poučno i korisno!!
Tako priča susjeda o Staroj vrtlarici, a ja se čudim: Šta? Stara vrtlarica? Pa to je moja gazdarica!!
Da??!! Ozbiljno?!?! Čudi se susjeda, a ja kažem, ko bi reko, jel da, da je to naša susjeda, stara vrtlarica iz naše ulice, aa? Popodne idem k njoj pa ću joj reć da vi redovito čitate njenu web stranicu.
Puno ju pozdravite, veli susjeda, i nek joj je sretna i uspješna nova vrtlarska sezona!

Oznake: crtice


- 12:14 - Komentari (24) - Isprintaj - #

12.12.2020., subota

doma, doma se vrnuti hoču


doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak grde
a doma vse lijepe zgledi
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak črne
a doma se vse bijeli
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak smrdljive
a doma tak lijepe diši
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma me čaka hiža stara
kaj f plavem trnacu stoji
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma me čaka husta zelena
f teri tak lijepe šumi
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma ostale je srce moje
jer doma me čakaš ti

Oznake: poezija - moji stihovi


- 16:47 - Komentari (23) - Isprintaj - #

08.12.2020., utorak

Ne bu mi više nigdo komandijeral!


Dobre jutree, gospođa Klaraa! Gde stee? Niste valjda na dvorišču, zima je! Aa, tu ste, ideme f kuhnju da vidim kaj bum denes dijelala. E je trijeba posteljinu presleči? Ili bi oprala štijenge denes? Dobre, ideme po redu.
A kak ste vi? Jel vam se i denes vrti? A, dobre, dobre, glavne da ste vi zdravi.
A jaa? Kak sem ja? I ja sem dobre, same me male sinusi pečeju pak sem si denes kapu dijela na glavu. H jutre je bile zima. Da vam napravim kapučino? Ajde, pa onda idem čistit. A ja? Ja neču. Za fruštuk sem si spekla dva jajca i spila veliku šalicu kave i te mi je dosta za cijeli dan.
Jooj, da znate kak sem se ščera z prijateljicom iz škole spominala prek mobitela. Brbljale sme skore dvije vure. Kak ne bi kad se nemreme zestati užive!!?? Vrag ti stvoril tu koronu! Kak nas je zanital jeden običan virus! Pitam ja nju, moju prijateljicu, kak je - nisem ju več jake duge vidla – da čujem ke dijela, š čim se zabavlja zdej gda je f penzije. A tak, tak, veli ona, mogle bi i bolše biti. Pa veli da joj je muž došel male doma - on još nije f penziji, mora delati još tri godine. Zdej dijela f Zagrebu pa tam stanuje kod vujčeka, on ima hižu f Dubravi. Te mu je blizu posla, pa mu je zgodneše tam biti neg iti saku večer doma pa hjutre nazaj f Zagreb. A gda dojde doma, tak otprilike saka tri tjedne, same zanovijeta i prigovara, nič mu više ne paše kaj god ona skuha. Stalne se neke zmišljava. On bi ove, on bi one, on bi ovak, on bi onak, oče ove, oče one, pa jel buš spekla palačinke, pa jel buš spekla bučnicu, pa ja bi makovnjaču, pa ja bi orehnjaču, pa ja bi buftle z pekmezom, pa ja bi rijezance z orehima. Pa onda ručak! Ne bi on povrće jel, on bi saki božji dan htel pohane mese. Pa kaj je tebi čovek božji, veli ona njemu, pa nemrem ja saki dan šnicle ili čučeke pohati. Pa nisem ti ja onaj, kak se one veli, makdanalds, ne, makdonalds. Gda se vrneš f Zagreb onda jedi pohance ak očeš i tri put na dan.
A ona vam se otkad joj muž dijela f Zagrebu več tak lijepe nafčila sama živeti; prejde si saki dan na bazen f toplice male plivat, pa onda f park na šetnju, pa na vrt kad je dobre volje male plijevit i okopavat, onda si nabere male povrča za obed i skuha si čušpajzek, opere suđe pa si leži i čita. Popoldan si popije kavicu i pojede jabuku, navečer jogurt i gotove. Kakve palačinke, kakva bučnica, kakve gibanice, kakvi buftli, kakvi rijezanci, kakvi pohanci, veli ona, nemrem ti ja više po cijele dane nekoga vraga nakuhavati i napecavati. I ne bu mi više nigdo komandijeral, daj ove, daj one, daj ovak, daj onak!
Praf imaš, velim ja, kak je dosaden, nek si sam poha!! Zate sem se ja i rastala, tak da mogu delati kaj ja hoču i nigdo mi više nemre komandijerati.
Jeste popili kapučino? Da operem šalicu. I ideme zdej na posel, dost je brbljanja!!

Oznake: crtice


- 22:28 - Komentari (16) - Isprintaj - #

05.12.2020., subota

komadić sam leda


komadić sam leda u repatici
koja juri po svemirskim prostranstvima
djelić sam stijene u asteroidu
koji putuje po svemirskim prostranstvima
vatra sam sunčeve oluje
koja bjesni u svemirskim prostranstvima
mrvica sam svemirske prašine
koja lebdi u svemirskim prostranstvima
kapljica sam vode u kiši
koja pada na zemlju

Oznake: poezija - moji stihovi


- 08:29 - Komentari (16) - Isprintaj - #

01.12.2020., utorak

Šlauf


Prije nego što sam krenula u prvi razred osnovne škole, u dobi od pet godina, ljetovali smo u Filip Jakovu, u kampu. Tata je te godine bio kupio bijeloga fićeka, jednoga od prvih automobila u našem selu, pa smo spakirali šatore, luftmadrace, plinsko kuhalo i sličnu opremu za kampiranje te crvenobijeli šlauf za mene jer tada još uvijek nisam baš najbolje znala plivati, i otputovali na more. Ulogorili smo se u gornjem dijelu kampa na poprilično strmom terenu u borovoj šumi. Naša dva šatora smo smjestili jednoga uz drugoga tako da su im dulje strane bile paralelne s padom terena, a dugački konopci pomoću kojih su šatori bili učvršćeni bili su veoma blizu. Kad bi prolazili između šatora mogli bi se lako spotaknuti na te konopce i nizbrdo pasti naglavačke. Mama me na to stalno upozoravala i govorila mi da ne smijem tuda porolaziti nego neka uvijek idem okolo. Uglavnom sam postupala tako iako sam bila poprilično svojeglava, brzopleta i neposlušna djevojčica. Jednog jutra krenule smo Beba i ja na kupanje i u žurbi zaboravile uzeti moj lijepi novi šlauf. Vratila sam se po njega i u žurbi, u želji da što prije sustignem Bebu koja je polako išla nizbrdo na plažu, protrčala sam između šatora, zaplela se nogama o konopce i poletjela naglavačke nizbrdo. Na moju nesreću, uz rub lijevog žutog šatora netko je dan prije ostavio usku visoku konzervu od gulaša koji smo pojeli za ručak, s oštrim poklopcem okrenutim prema gore. Budući da sam šlauf držala čvrsto u desnoj ruci, lijeva je ruka, koju u brzini, pazeći da mi šlauf ne padne i probuši se, poletjela preko tog oštrog poklopca. Bila je razrezana od palca prema dolje dvanaestak centimetara i krv je sukljala na sve strane. Mama je, kad me ugedala, zaplakala i samo govorila joooj, joooj, i nije znala što bi. Budući da sam ja vrištala, ne toliko od boli koliko od straha, moja teta, koja je odmah dotrčala, zgrabila me za ruku i počela voditi po kampu tražeći pomoć. A ja sam cijelo vrijeme u desnoj ruci čvrsto držala svoj crvenobijeli šlauf. Čuo nas je jedan doktor iz Beograda koji je sa svojom obitelji kampirao u blizini, polegnuo me na platnenu ležaljku ispred šatora, čvrsto mi je zamotao ruku zavojem, smjestio mene i tetu u svoj auto i odmah nas odvezao u ortopedsku bolnicu u Biogradu na moru. Tamo su me odmah operirali i stavili mi gips, pa sam ostatak ljetovanja provela s lijevom rukom u vrećici ležeći na luftmadracu dok su me Beba i tata vukli hodajući po plićaku. Kako mi je bilo dosadno jer nisam smjela plivati i namakati gips, našla sam si drugu zabavu: na brdu iznad šatora gradila sam kule od blata. Gips je bio sav zamrljan od dalmatinske crvenice pa se kirurg slatko nasmijao kad me tata odveo na skidanje gipsa i vađenje konaca. Nakon nekoliko tjedana rana je potpuno zarasla, no ostalo je dvanaestak šavova koji i danas malo zatežu kožu. Plivati sam naučila sljedeće godine, a četiri godine nakon toga upisala sam se u glazbenu školu i počela učiti svirati klavir. Tata je kupio pianino i ja sam uspješno završila osnovnu glazbenu školu.
No u svoj toj strci i zbrci oko moje razrezane ruke u tom lijepom kampu u Filip Jakovu, zaboravili smo pitati tog liječnika iz Beograda, koji mi je zapravo spasio život, kako mu je ime. A on je nekoliko dana nakon moga ranjavanja otputovao kući jer je ljetovanje njegove obitelji bilo pri kraju. A baš bih mu voljela sada reći da mi je jako drago što je tada bio u blizini i priskočio mi u pomoć. Kao što i svi srčani ljudi od akcije pomažu kad se u njihovoj blizini dogodi neka nesreća.

Oznake: crtice


- 08:22 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Sva prava pridržana © Litterula