Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Briga o uhu i sluhu
Cijepljenje
Da sam ja bogataš
Dioklecijanova palača
Disciplina
Frkovićev most
Govor mojih predaka
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Mužar
Oton Kučera
Plivanjem do zdravlja
Rad od kuće kod kuće
Robex i Medo
Rawhide
Serpico
Skroviti vrt
Stigla nam je jesen
Tko se oženio
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
Ue o muite arukou
Uyimbube
Viktorovac
Vruće selo na Madagaskaru
Zagorje ja tvoj sem sin
Zeko i potočić
Željeznički most
Žive jaslice
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
dok je još mogla hodati svaki dan poslije ručka kad bi oprala suđe i pospremila kuhinju išla je u šetnju preko ceste do ambulante pokraj kupališta do klizališta preko starog mosta do katedrale pokraj tuškanove kuće do šetnice u malom kaptolu popila bi kavicu i pojela sladoled ili kremšnitu nastavila bi šetnicom uz našu zelenu rijeku sve do autobusnog kolodvora i skretanja u drugu ulicu navratila se u knjižnicu pa izabrala neku dobru knjigu vratila se do katedrale niz prvu ulicu prošla kroz park do kristalne kocke pogledala najave za nove koncerte nastavila bi šetnju stazom do tvrđave prešla preko željezničkog mosta i popela se stazicom do svete Marije kod glavnog križa zapalila bi lampaš i izmolila za sve pokojne jedan oče naš vratila bi se polako kući kroz pjesničke ulice za sobom zatvorila kapiju i pregledala cvijeće dok je još mogla stajati svake je subote pekla kolače pitu od kestena kocke od lješnjaka ploške od naranče gibanicu od oraha štrudl od jabuka i tortu od čokolade dok je još mogla govoriti čavrljala je s prijateljicama uz kavicu i svaki tjedan nazvala djecu dok je još mogla pjevati išla je svaki tjedan na misu i pjevala u župnom zboru na koru dok je još mogla nalivpero u ruci držati zapisivala je svoje stihove u bilježnice dok je još mogla na tipkovnici jednim prstom tipkati spremala je svoje uspomene na listiće dok je još mogla disati disala je punim plućima dok joj je srce kucalo bila je još uvijek živa sad kad više ne može hodati voze ju u šetnju u kolicima nekim drugim stazama sad kad više ne može u kuhinji stajati donose joj kolače iz trgovine bez okusa i mirisa a kad više ne bude mogla govoriti u njeno će ime netko drugi komunicirati kad više ne bude mogla pjevati slušat će glazbu koju će netko drugi birati kad više ne bude mogla pisati stihove će samo snivati kad više ne bude mogla tipkati samo će rukom odmahivati a kad više ne bude mogla samostalno disati kad njeno izmučeno srce prestane kucati moći će mirno u svemirska prostranstva otploviti |