Litterula

28.12.2020., ponedjeljak

Tu je tvoj dom


Tu, gdje Kupa, Sava i Odra mirno teku,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje lukovi staroga mosta nadsvođuju rijeku,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje srednjovjekovni kaštel na bitku podsjeća slavnu,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje zidine Siscije rimske na prošlost ukazuju davnu,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje drveni čamci na Kupi mirno plove,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje parkovi stari čekaju neke ljubavi nove,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje žive neki tebi dragi ljudi,
tu je tvoj dom.
Tu, gdje pogled na voljeni grad u tebi radost budi,
tu je tvoj dom.
I kamo god pođeš
svoj grad u srcu svome nosiš,
a srce svoje ostavljaš u gradu svom.
A tu gdje ostalo je srce tvoje,
tu je i tvoj dom.

- 12:38 - Komentari (24) - Isprintaj - #

27.12.2020., nedjelja

Vu to vreme godišča


Jedna od božićnih pjesama što ih je moja Baka najviše voljela i najradije pjevala bila je U to vrijeme godišta. Ta se pjesma u dane Božića u hrvatskim crkvama i danas redovito pjeva na polnoćki, a potom i u sva tri božićna dana, na sam Božić, na Štefanje i na Ivanje te kroz cijelo božićno vrijeme.
U želji da doznam nešto više o toj lijepoj pjesmi pretražila sam internet i naišla na podatak da je ta pjesma veoma stara. Nastala je u Francuskoj u 11. stoljeću, a izvorno ju je spjevao nepoznati pjesnik na latinskom jeziku pa je poznata pod nazivom In hoc anni circulo:

In hoc anni circulo

In hoc ani circulo
Vita datur saeculo
Nato nobis parvulo
De Virgine Maria.
Fons de suo rivulo
Nascitur pro populo
Fracto mortis vinculo
De Virgine Maria.
Ex divino Flamine,
Non humano semine,
Deus datur Foeminae
In Virgine Maria.

U hrvatskim primorskim krajevima taj napjev je bio poznat već tada, u 11. stoljeću. Iz primorskih krajeva proširio se s vremenom i u unutrašnjost, u sve hrvatske krajeve, pa je pod raznim imenima već u 17. stoljeću i zapisana: najprije 1613. god. pod imenom V see vrime godišta, potom 1644. god. pod imenom Vu to vreme godišča. Pod tim imenom objavljena je i 1701. god. u najpoznatijoj, najznačajnijoj i najutjecajnijoj hrvatskoj pjesmarici poznatoj pod nazivom Cithara Octochorda. To je najvažniji i najopsežniji tiskani zbornik latinskih i hrvatskih crkvenih napjeva, prikupljenih s raznih strana i iz raznih prigodnih zbirki i rukopisa koje su sadržavale gregorijanske i narodne napjeve. Napjevi su raspoređeni u osam odsjeka koji uglavnom slijede liturgijski kalendar. Hrvatski tekstovi - prijevodi s latinskog, ali i izvorni tekstovi - pisani su u tadašnjoj klasičnoj kajkavštini u stihovima koji odgovaraju ritmici glazbe.
Izvorni francuski napjev In hoc anni circulo u našim je krajevima doživio brojne preinake u narodnom duhu još u srednjem vijeku. Nepoznati autori hrvatskih inačica zadržali su u svojim prepjevima temu Isusova rođenja, ritam, rimu i stil izvornika, ali su tu latinsku pjesmu proširivali novim motivima i tako stvarali originalne hrvatske božićne popijevke koje i danas, koristeći različite stihove, pjevamo s veseljem, na različite načine u pojedinim našim krajevima.
A na portalu Digitalna NSK potražila sam tu staru zbirku Cithara Octochorda, pronašla sam taj lijepi napjev pod nazivom Vu to vreme godišča, pa sam ga pogledala – melodija je malo drugačija od verzije napjeva u današnjim službenim pjesmaricama - pročitala notni zapis, otpjevala i zapisala originalni tekst. To je prijevod s latinskog na tadašnju klasičnu kajkavštinu, a može se otpjevati na melodiju koja je danas uobičajena:

Vu to vreme godišča

Vu to vreme godišča mir se svetu nazvešča:
Porođenje Kristuša, po device Marie.
Od majke divojčice, te nebeske kralice:
Zide dete z vutrobe blagoslovne Marie.
O pol noči porodi, nebo, zemlju presveti:
Kak o poldan svetlo be, po porodu Marie.
Gda Bog v jasle ležaše, mati mu se klanjaše:
Milo ga obimaše, a deva mu mat' beše.
Angeli mu služahu, nove pesmi zpevahu:
Milost njegvu prošahu da bu človek vu raju.
Hvala Bogu višnjemu, i Gozponu našemu:
Gozponu mirovnomu, sinu deve dragomu.
Vse na svetu stvorenje, vezda ima veselje:
za Jezuša rođenje, od prečiste Marie.
Ar se na svet narodi, ki moč vrašju pogubi:
Grešnike oslobodi, Jezuš Kristuš sin Božji.
Komu hvala i dika po vsem svetu velika:
naj se hvali i njegva majka deva Maria, Amen.

U potrazi za informacijama o ostalim lijepim pučkim hrvatskim božićnim pjesmama - u Cithari Octochordi bilo ih je objavljeno 29 - našla sam podatak da je Ministarstvo kulture RH do 2018. godine upisalo više od 160 nematerijalnih kulturnih dobara u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, od kojih je 17 upisano na tri UNESCO-ova popisa nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Sjećam se da je bio podnesen prijedlog tj. zahtjev - ne znam točno koje godine, nisam uspjela nigdje naći taj podatak - za uvrštenje i naših tradicionalnih božićnih pjesama na taj UNESCO - ov popis. No dobro se sjećam da je taj zahtjev bio odbijen s obrazloženjem da naše božićne pjesme nisu izvorno hrvatske.

- 08:29 - Komentari (20) - Isprintaj - #

26.12.2020., subota

u snažnoj erupciji velike sunčeve baklje


u snažnoj erupciji velike sunčeve baklje
izgara sav moj jad
i pretvara se u bezbroj sitnih čestica prašine
što ih vjetrovi raznose
u daleka svemirska prostranstva

- 07:51 - Komentari (18) - Isprintaj - #

23.12.2020., srijeda

Bakina kuhinja

Gledam ove moderne kuhinje. Elegantne, čiste, minimalističke. Sve bijelo, sivo, smeđe, crno. Kuhinjski otok ili poluotok, police, ladice, košarice na izvlačenje, veliki frižider, veliki sudoper, elegantan čelični štednjak, futuristička napa, mašina za suđe, kuhinjski robot, pekač kruha, pekač za pizzu, friteza, aparat za kavu, aparat za palačinke... Baš su to prekrasne kuhinje. Baš su lijepe. Ne možeš oči odvojiti od njih, kako su lijepe. Moraš im se diviti. Prave lijepe moderne kuhinje – baš za gledanje. Sve je racionalno razmješteno i posloženo. Sve na dohvat ruke. A ja se pitam gdje su te ruke koje će rabiti sve te prekrasne aparate i sva ta predivna pomagala.
I kako bi to izgledalo da ja sad u toj tako lijepoj kuhinji izvadim svoj stari drveni valer, staru dasku za tijesto, veliku staru emajliranu zdjelu za mijesit' kruh, staro sito i stare plehnate kutije s brašnom. To jednostavno ne ide. Ni mom priboru ni meni nije mjesto u takvoj kuhinji. Ta kuhinja nije za mene. Prestara sam za sve te novotarije. Ja sam još uvijek u dobroj staroj bakinoj kuhinji. A u bakinoj velikoj kuhinji vrijeme je stalo.

foto:internet

Kad uđeš u tu kuhinju iz dvorišta, na lijevoj strani vidiš bijeli starinski gredenc; gornja vratašca su mu ostakljena, a na sredini svakog prozorčića izbrušena je okrugla ružica. Donja vrata su izrađena od punog drva, a na njihovoj sredini još je po jedna izrezbarena ružica, ali ne okrugla nego u obliku kitice cvijeća u vazi. Na policama gornjeg dijela stoje čaše, šalice i tanjuri, a u donjem dijelu su rajnge, zdjele, lonci, drveno sito, daska i valer, sve skriveno od pogleda. Prednji rub svake police ukrašavaju bijele platnene šlingane ukrasne trake s trokutastim donjim rubom. Nasuprot bijeloj vitrini, na drugom kraju kuhinje, nalazi se tiš šparet, na drva, onaj koji na desnoj strani ima kotlić za vodu, tako da uvijek imaš vruće vode pri ruci. Kraj špareta je smješten još jedan manji ormarić u kojem baka drži protvane, velike lonce i zdjele. To je mala radna ploha. Na njega baka stavlja dasku za tijesto kad treba nešto zamijesiti: domaće rezance, uske za juhu i široke za jesti s orasima i pekmezom od višanja, knedle od šljiva i marelica, salštange, domaći kruh, gibanicu.
Uza lijevi zid pruža se niski starinski otoman na malim okruglim drvenim nogicama s blago podignutim uzglavljem. Kad si malo legneš poslije ručka, da ti ne treba jastučić. Na zidu je prikačena tapiserija na kojoj su jeleni u trku, ne samo za ukras, nego i zato da te ne zebe od hladnoga zida dok ležiš na otomanu. Iznad otomana visi plitki reljef koji prikazuje Isusa s trnovitom krunom na glavi, a na njega baka za svaki Uskrs zatakne blagoslovljenu grančicu masline koja tu stoji do sljedećeg Uskrsa. Na sredini kuhinje nalazi se veliki stol koji je ujedno i glavna radna ploha. Sav namještaj u bakinoj kuhinji ima nogice, tako da uvijek možeš pod lijepo pomesti i obrisati.
Sutra je Badnjak; baka ima pune ruke posla. Prije ručka je zamijesila dizano tijesto za gibanicu od oraha, a kuglof i domaći kruh bude pekla sutra ujutro. Jučer je ispekla mlince i napravila tanke rezance za juhu, a sitne kolačiće: medenjake, vanili kifle, kiflice od oraha, londonere, lincere, kekse na mašinu, štangice od oraha, i žarbo šnite, već je ispekla prošli tjedan, svaki dan pomalo. A jutros je napravila čokoladnu salamu i kuglice od smokava. Danas smo za ručak, točno u podne, jeli ajngemahtec. Sutra, na Badnjak, baka bude za ručak skuhala prežganu juhu, pohanoga šarana, kuhani krumpir i blitvu. Meni to nije baš fino, al' veli baka da se na Badnjak ne smije jesti meso. Ali zato bude za božićni ručak kuhala govedsku juhu i pekla puricu.
Poslije ručka baka odmah pere suđe. U kuhinji nema vode, vodu donosi iz spremišta na dvorištu u kojem je jedna pipa i zidni metalni lavabo. Baka suđe pere u maloj sivoj plehnatoj zdjeli, a ispire u drugoj, velikoj emajliranoj zdjeli, onoj koja je iznutra siva a izvana tamnocrvena. Oprano suđe nikad ne ostavlja da se cijedi i suši, sve odmah briše i posprema u gredenc.
Dok baka pere suđe, deda i ja, Mali, ležimo na otomanu. Ležimo i pjevamo. Pjevamo sve pjesme koje deda, kao učitelj staroga kova, zna, pa je i mene naučio. Počinjemo s Hranila djevojka pava i labuda, a na kraju stižemo do Na kraj sela čađava mehana. Božićne pjesme danas ne pjevamo, njih ćemo pjevati na sam Božić, kad se okupi cijela obitelj: deda, baka, tata, mama, seka, dvije tete, tetak, sestrična i ja, Mali; nas točno deset. Ja sam ovdje kod bake i dede već nekoliko dana - još ne idem u školu, pa mogu ostati kol'ko god hoću. Mlađa teta, koja nije udana i nema djece, doći će sutra da pomogne baki kuhati i pripremiti tanjure, čaše, zdjele, pladnjeve, stolnjak i beštek, a ostali će doći na Božić na ručak. Baka je pri kraju s pranjem suđa. Sad mora još sfrkati gibanicu jer se tijesto diglo, pa ju staviti da se fino ispeče.
Bor ćemo kititi sutra predvečer, ne danas; veli moja baka da se bor kiti na Badnjak, ne prije. Sutra će ona izvaditi svoje lijepe starinske kuglice, koje čuva u velikoj kartonskoj kutiji. Svaka kuglica omotana je finim svilenim papirom i smještena u kartonski pregradak tako da se ne dotiču. Baka i teta će kititi bor, a ja ću gledati jer sam još premala pa ne mogu dosegnuti grane. Ja bih rado vadila kuglice iz kutije i dodavala im, al' ne smijem, da mi ne padnu iz ruke.
Borić stoji na ormariću u kutu velike sobe u kojoj ćemo na Božić ručati. Na ormarić je baka već stavila lijepi štikani stolnjak. Ispod borića će sutra staviti stare drvene jaslice i oko njih posložiti figurice ovčica, kravice i magarčića, Marije i Josipa. Posebno mjesto u jaslicama zauzima mali Isusek koji leži u malenoj drvenoj kolijevkici u malom snopiću slame od papira. Baka i teta će na borić prikvačiti i bijele i roze valovite svjećice i oko borića na kraju omotati srebrnastu svjetlucavu čupavu traku. Na kraju će pod borić na ormarić staviti i zelenu pšenicu u keramičkoj smeđoj zdjelici omotanu hrvatskom trobojnicom. Sutra navečer baka će, kao i svake godine, ići u crkvu na polnoćku. Deda i teta ne idu s njom, a ni ja neću ići, jer ne mogu tako dugo ostati budna.
Baka jedina iz naše obitelji svake godine ide na polnoćku, pjeva na koru i slavi Božić u crkvi. Svi mi ostali slavit ćemo Božić preksutra, za vrijeme ručka, za stolom.
A poslije ručka ćemo svi zajedno pjevati božićne pjesme; i ja ih sve znam: Kyrie eleison, Svim na zemlji, Rodio se Bog i čovjek, Radujte se narodi, Veselje ti navješćujem, Dvorani neba, U to vrijeme godišta, Djetešce nam se rodilo, Danas se čuje, Veseli se Majko Božja, O Betleme grade slavni, Tri kralja jahahu, Oj pastiri čudo novo, Oj djetešce moje drago i Narodi nam se kralj nebeski.
A bakine i tatine rasprave o tome hoću li i ja, Mali, kad već znam sve božićne pjesmice, ići s bakom na polnoćku, pjevati na koru i ići na vjeronauk, odgodit ćemo za sljedeći Božić.

- 15:02 - Komentari (22) - Isprintaj - #

21.12.2020., ponedjeljak

znam da negdje daleko

znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko me čuje
i onda kad ništa ne govorim
netko tko me razumije
i onda kad ništa ne objašnjavam
netko tko me vidi
i onda kad me nema
znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko sa mnom želi dijeliti moje misli
netko tko sa mnom želi dijeliti moje čežnje
netko tko sa mnom želi dijeliti moje snove
znam da negdje daleko
u svemirskim prostranstvima
postoji netko
netko tko me čeka
netko tko me štiti
netko tko me voli

- 20:33 - Komentari (30) - Isprintaj - #

20.12.2020., nedjelja

Voćni jogurt

Bok, stara, evo me. U zadnji čas sam dotrčala. Dobro da mi nije cug pobegel. Skočila sam usput u podhodnik, išla sam si kupiti one cipele kaj smo jučer gledale. Buš vidla kak su lijepe. Jel mi čuvaš mesto? Isuse, kak me danas noge bole. I? Kak si kaj? Hoćeš jogurt? Voćni, s jagodama. Daj si popij jednoga, imam dva. Užasno sam žedna. A nisam stigla danas niš pošteno ni pojest. Samo jedan kroasan s čokoladom za gablec. Tak nas naganjaju na poslu da je to nemoguće. Kaj, nećeš jogurt? Fini ti je, s jagodama. Ee, kad već spominjemo jagode, e se sećaš onog brijega iznad naše zgrade – danas vidim da je to zapravo mali brešček, a onda mi se činilo visoko ko Medvednica – kam smo išle na izlet brat jagode. Šumske jagode. Hm, hm, hm, prave šumske jagode, sitne, ali mirisne, crvene i slatke. Ove današnje, pogotovo ove grozne tamnocrvene, nezrele i tvrde bez okusa i mirisa f kutijicama, kaj prodaju usred zime f šoping centrima, opće nemaju nikakve veze s pravim jagodama. E se ti sećaš kak je to mirisalo? Ja i sad osetim taj miris i usta su mi najemput puna sline. Joj, Bože dragi, kak je to bilo fino!!. Brale smo pažljivo jenu po jenu i nabadale na dugačku travku ko perlice. Aa, ja ih nisam odmah jela, nosila sam ih na travkama sve dok nismo došle doma tak da mama vidi kolko smo nabrale. Pitam se jel današnja deca opće beru te jagode, jel idu f šumu tak kak smo mi išle. Il samo sede za tim vražjim kompačima i bulje f te monitore. Igraju igrice i zvrndaju po internetu. A tek mobiteli i društvene mreže!! Čim ti zadrnda ili zazvoncka taj vražji mobitel da si dobil porukicu ili komentar odmah se mora pogledati ko ti piše, ko ti komentira, ko ti nudi prijateljstvo, ko lajka tvoje objave… Bože dragi, kam to vodi!!??
A ja se pitam gde ljudi opće zemeju nofce da to sve mogu platit. Znaš ti kolko to košta?! Najmanje 180 kn na mesec samo fiksni i internet, bez televizije i mobitela. A kad ideš po cesti nemreš više nikoga videt bez slušalica ili mobitela na vuhu. Čini mi se da ga ja jedina nemam, ja sam ti stara baba za pemziju.
Kad smo već kod mobitela i slušalica, idem ti ja neki dan na probu zbora; nigde nikoga, ja sama na pločniku kraj parkirališta kod bazena, idem prema dvorani, kad odjedamput kraj mene s lijeve strane na milimetar protutnji neka ženska na biciklu sa slušalicama na vuhima, sluša ona muziku, nit zvoni da me upozori nit se javlja, ništa!! Nekim čudom sam uspjela ostat na nogama, al sam se dobrano zaljuljala. Da znaš kak me iznenadila!! Užas jedan! A ja opće nisam čula da je neko iza mene, znaš da više niš ne čujem na lijevo uho. Kak se samo rasrdila! Počela se derati na mene da kaj ne pazim. Ja da pazim? Pa ja hodam po pločniku a ti se na biciklu iza mene voziš po pločniku koji je namenjen pešakima! Luda ženska!! Nisam rekla ni a ni be, idem ja dalje, šutim i pravim se blesava. Baba gluha i blesava.
Hm, kaj sam ono htela? Aha, voćni jogurt!

- 07:46 - Komentari (29) - Isprintaj - #

19.12.2020., subota

ne, nije novac ono što ga čini sretnim

ne, nije novac ono što ga čini sretnim
lijepa riječ
pogled
osmjeh
to ga čini sretnim
ne, nije imovina ono što ga čini sretnim
suosjećanje
pomaganje
davanje
to ga čini sretnim
ne, nije moć ono što ga čini sretnim
radost
ljubav
prijateljstvo
to ga čini sretnim

- 07:45 - Komentari (14) - Isprintaj - #

17.12.2020., četvrtak

dok je još mogla hodati

dok je još mogla hodati
svaki dan poslije ručka
kad bi oprala suđe i pospremila kuhinju
išla je u šetnju
preko ceste do ambulante
pokraj kupališta do klizališta
preko starog mosta do katedrale
pokraj tuškanove kuće do šetnice
u malom kaptolu popila bi kavicu
i pojela sladoled ili kremšnitu
nastavila bi šetnicom uz našu zelenu rijeku
sve do autobusnog kolodvora
i skretanja u drugu ulicu
navratila se u knjižnicu
pa izabrala neku dobru knjigu
vratila se do katedrale niz prvu ulicu
prošla kroz park do kristalne kocke
pogledala najave za nove koncerte
nastavila bi šetnju stazom do tvrđave
prešla preko željezničkog mosta
i popela se stazicom do svete Marije
kod glavnog križa zapalila bi lampaš
i izmolila za sve pokojne jedan oče naš
vratila bi se polako kući kroz pjesničke ulice
za sobom zatvorila kapiju i pregledala cvijeće
dok je još mogla stajati
svake je subote pekla kolače
pitu od kestena
kocke od lješnjaka
ploške od naranče
gibanicu od oraha
štrudl od jabuka
i tortu od čokolade
dok je još mogla govoriti
čavrljala je s prijateljicama uz kavicu
i svaki tjedan nazvala djecu
dok je još mogla pjevati
išla je svaki tjedan na misu
i pjevala u župnom zboru na koru
dok je još mogla nalivpero u ruci držati
zapisivala je svoje stihove u bilježnice
dok je još mogla na tipkovnici jednim prstom tipkati
spremala je svoje uspomene na listiće
dok je još mogla disati
disala je punim plućima
dok joj je srce kucalo
bila je još uvijek živa
sad kad više ne može hodati
voze ju u šetnju u kolicima
nekim drugim stazama
sad kad više ne može u kuhinji stajati
donose joj kolače iz trgovine
bez okusa i mirisa
a kad više ne bude mogla govoriti
u njeno će ime netko drugi komunicirati
kad više ne bude mogla pjevati
slušat će glazbu koju će netko drugi birati
kad više ne bude mogla pisati
stihove će samo snivati
kad više ne bude mogla tipkati
samo će rukom odmahivati
a kad više ne bude mogla samostalno disati
kad njeno izmučeno srce prestane kucati
moći će mirno u svemirska prostranstva otploviti

- 08:48 - Komentari (26) - Isprintaj - #

15.12.2020., utorak

doma, doma se vrnuti hoču

doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak grde
a doma vse lijepe zgledi
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak črne
a doma se vse bijeli
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
ovde je vse tak smrdljive
a doma tak lijepe diši
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma me čaka hiža stara
kaj f plavem trnacu stoji
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma me čaka husta zelena
f teri tak lijepe šumi
doma, doma se vrnuti hoču
jer ovde mi živeti ni
doma ostale je srce moje
jer doma me čakaš ti

- 16:47 - Komentari (23) - Isprintaj - #

13.12.2020., nedjelja

ona može brbljati o svemu i svačemu

ona može brbljati o svemu i svačemu
o svemiru
o klimi
o književnosti
o biljkama
o vremenu
o umjetnosti
o matematici
o cvijeću
o politici
o zdravlju
o bolestima
o genetici
o glazbi
o pjesništvu
o fizici
o smrti
o životu
o kemiji
ali kad njemu treba nešto reći
njezin se mozak isključi
ona izgubi dar govora
počne zamuckivati i petljati
grozničavo traži prave riječi
al ne može složiti ni jednu suvislu rečenicu
jer kad ju on pogleda tim svojim crnim očima
ona odjednom sve zaboravi

- 16:38 - Komentari (31) - Isprintaj - #

11.12.2020., petak

gle kak je divan dan

gle kak je divan dan
idemo se malo prošetat
ma kakva šetnja
mrtav sam umoran
moram malo prileć
i ispružit noge
pogledat vijesti
i prolistat novine
ti i tvoje izležavanje
niš drugo ne radiš
neg se samo izležavaš
i po cijele dane buljiš u taj televizor
daj se primi nekog posla
il si kupi pesa
il odi u ribičiju
ma daj prestani
kakva ribičija
i kakvog posla da se primem
u tom malom stanu
nema mesta ni za hodat
samo mi još pes fali
daj nemoj me gnjavit
neg mi dodaj novine

- 13:45 - Komentari (28) - Isprintaj - #

08.12.2020., utorak

dok ju je držao u naručju

dok ju je držao u naručju
nadala se
da će se s njim popeti na visoku planinu
prekrivenu modrozelenim borovima
zastati na proplanku obasjanom suncem
i udisati miris planinskoga cvijeća
dok ju je nježno grlio
nadala se
da će s njim hodati po pješčanoj plaži
koja se pruža dokle oko seže
slušati šum velikih valova
i udisati miris modroga mora
dok ju je strasno ljubio
nadala se
da će s njim živjeti u najljepšem gradu na svijetu
i da će ga vječno voljeti
no ona sada stoji na obali zelene rijeke
i gleda njegovu legiju kako odlazi
ona stoji na obali zelene rijeke
a njene oči čeznu za njegovim pogledom
njene ruke čeznu za njegovim dodirom
njeno tijelo čezne za njegovim zagrljajem
njene usne čeznu za njegovim poljupcem
i njeno srce čezne za njim
u tajna skladišta pamćenja
smještena negdje daleko u svemirskim prostranstvima
ona sada sprema
svaku njegovu riječ
svaki njegov pogled
svaki njegov osmjeh
svaki njegov dodir
svaki njegov zagrljaj
i svaki njegov poljubac
u tajna skladišta pamćenja
smještena negdje daleko u svemirskim prostranstvima
ona sprema sve uspomene na njega
jer nitko ne smije znati
da ga je ljubila
jer ona je patricijka
kćerka siscijanskog prefekta
a on je plebejac
običan legionar u rimskoj vojsci
ona stoji na obali zelene rijeke
i zna
da on više nikad neće milovati njeno lice svojim blagim rukama
zna
da on više nikad neće gledati njene oči prekrivene tugom

- 18:27 - Komentari (24) - Isprintaj - #

06.12.2020., nedjelja

komadić sam leda

komadić sam leda u repatici
koja juri po svemirskim prostranstvima
djelić sam stijene u asteroidu
koji putuje po svemirskim prostranstvima
vatra sam sunčeve oluje
koja bjesni u svemirskim prostranstvima
mrvica sam svemirske prašine
koja lebdi u svemirskim prostranstvima
kapljica sam vode u kiši
koja pada na zemlju

- 08:29 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2020 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Litterula

Blogovi