srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Objavljeni listići
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Briga o uhu i sluhu
Frkovićev most
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Kapeler pita
Kartica
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mužar
Oton Kučera
Plivanjem do zdravlja
Rad od kuće kod kuće
Robex i Medo
Rawhide
Serpico
Skroviti vrt
Stigla nam je jesen
Tko se oženio
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
Ue o muite arukou
Uyimbube
Vruće selo na Madagaskaru
Zagorje ja tvoj sem sin
Zeko i potočić
Željeznički most
Copyright © Litterula.
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
dok ju je držao u naručju nadala se da će se s njim popeti na visoku planinu prekrivenu modrozelenim borovima zastati na proplanku obasjanom suncem i udisati miris planinskoga cvijeća dok ju je nježno grlio nadala se da će s njim hodati po pješčanoj plaži koja se pruža dokle oko seže slušati šum velikih valova i udisati miris modroga mora dok ju je strasno ljubio nadala se da će s njim živjeti u najljepšem gradu na svijetu i da će ga vječno voljeti no ona sada stoji na obali zelene rijeke i gleda njegovu legiju kako odlazi ona stoji na obali zelene rijeke a njene oči čeznu za njegovim pogledom njene ruke čeznu za njegovim dodirom njeno tijelo čezne za njegovim zagrljajem njene usne čeznu za njegovim poljupcem i njeno srce čezne za njim u tajna skladišta pamćenja smještena negdje daleko u svemirskim prostranstvima ona sada sprema svaku njegovu riječ svaki njegov pogled svaki njegov osmjeh svaki njegov dodir svaki njegov zagrljaj i svaki njegov poljubac u tajna skladišta pamćenja smještena negdje daleko u svemirskim prostranstvima ona sprema sve uspomene na njega jer nitko ne smije znati da ga je ljubila jer ona je patricijka kćerka siscijanskog prefekta a on je plebejac običan legionar u rimskoj vojsci ona stoji na obali zelene rijeke i zna da on više nikad neće milovati njeno lice svojim blagim rukama zna da on više nikad neće gledati njene oči prekrivene tugom |
