srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima

lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.



Objavljeni listići:

Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)


Moje fotografije
Moj vrtlarski blog

Copyright © Litterula.












































Litterula
23.12.2020., srijeda
Bakina kuhinja
Gledam ove moderne kuhinje. Elegantne, čiste, minimalističke. Sve bijelo, sivo, smeđe, crno. Kuhinjski otok ili poluotok, police, ladice, košarice na izvlačenje, veliki frižider, veliki sudoper, elegantan čelični štednjak, futuristička napa, mašina za suđe, kuhinjski robot, pekač kruha, pekač za pizzu, friteza, aparat za kavu, aparat za palačinke... Baš su to prekrasne kuhinje. Baš su lijepe. Ne možeš oči odvojiti od njih, kako su lijepe. Moraš im se diviti. Prave lijepe moderne kuhinje – baš za gledanje. Sve je racionalno razmješteno i posloženo. Sve na dohvat ruke. A ja se pitam gdje su te ruke koje će rabiti sve te prekrasne aparate i sva ta predivna pomagala.
I kako bi to izgledalo da ja sad u toj tako lijepoj kuhinji izvadim svoj stari drveni valer, staru dasku za tijesto, veliku staru emajliranu zdjelu za mijesit' kruh, staro sito i stare plehnate kutije s brašnom. To jednostavno ne ide. Ni mom priboru ni meni nije mjesto u takvoj kuhinji. Ta kuhinja nije za mene. Prestara sam za sve te novotarije. Ja sam još uvijek u dobroj staroj bakinoj kuhinji. A u bakinoj velikoj kuhinji vrijeme je stalo.

foto:internet

Kad uđeš u tu kuhinju iz dvorišta, na lijevoj strani vidiš bijeli starinski gredenc; gornja vratašca su mu ostakljena, a na sredini svakog prozorčića izbrušena je okrugla ružica. Donja vrata su izrađena od punog drva, a na njihovoj sredini još je po jedna izrezbarena ružica, ali ne okrugla nego u obliku kitice cvijeća u vazi. Na policama gornjeg dijela stoje čaše, šalice i tanjuri, a u donjem dijelu su rajnge, zdjele, lonci, drveno sito, daska i valer, sve skriveno od pogleda. Prednji rub svake police ukrašavaju bijele platnene šlingane ukrasne trake s trokutastim donjim rubom. Nasuprot bijeloj vitrini, na drugom kraju kuhinje, nalazi se tiš šparet, na drva, onaj koji na desnoj strani ima kotlić za vodu, tako da uvijek imaš vruće vode pri ruci. Kraj špareta je smješten još jedan manji ormarić u kojem baka drži protvane, velike lonce i zdjele. To je mala radna ploha. Na njega baka stavlja dasku za tijesto kad treba nešto zamijesiti: domaće rezance, uske za juhu i široke za jesti s orasima i pekmezom od višanja, knedle od šljiva i marelica, salštange, domaći kruh, gibanicu.
Uza lijevi zid pruža se niski starinski otoman na malim okruglim drvenim nogicama s blago podignutim uzglavljem. Kad si malo legneš poslije ručka, da ti ne treba jastučić. Na zidu je prikačena tapiserija na kojoj su jeleni u trku, ne samo za ukras, nego i zato da te ne zebe od hladnoga zida dok ležiš na otomanu. Iznad otomana visi plitki reljef koji prikazuje Isusa s trnovitom krunom na glavi, a na njega baka za svaki Uskrs zatakne blagoslovljenu grančicu masline koja tu stoji do sljedećeg Uskrsa. Na sredini kuhinje nalazi se veliki stol koji je ujedno i glavna radna ploha. Sav namještaj u bakinoj kuhinji ima nogice, tako da uvijek možeš pod lijepo pomesti i obrisati.
Sutra je Badnjak; baka ima pune ruke posla. Prije ručka je zamijesila dizano tijesto za gibanicu od oraha, a kuglof i domaći kruh bude pekla sutra ujutro. Jučer je ispekla mlince i napravila tanke rezance za juhu, a sitne kolačiće: medenjake, vanili kifle, kiflice od oraha, londonere, lincere, kekse na mašinu, štangice od oraha, i žarbo šnite, već je ispekla prošli tjedan, svaki dan pomalo. A jutros je napravila čokoladnu salamu i kuglice od smokava. Danas smo za ručak, točno u podne, jeli ajngemahtec. Sutra, na Badnjak, baka bude za ručak skuhala prežganu juhu, pohanoga šarana, kuhani krumpir i blitvu. Meni to nije baš fino, al' veli baka da se na Badnjak ne smije jesti meso. Ali zato bude za božićni ručak kuhala govedsku juhu i pekla puricu.
Poslije ručka baka odmah pere suđe. U kuhinji nema vode, vodu donosi iz spremišta na dvorištu u kojem je jedna pipa i zidni metalni lavabo. Baka suđe pere u maloj sivoj plehnatoj zdjeli, a ispire u drugoj, velikoj emajliranoj zdjeli, onoj koja je iznutra siva a izvana tamnocrvena. Oprano suđe nikad ne ostavlja da se cijedi i suši, sve odmah briše i posprema u gredenc.
Dok baka pere suđe, deda i ja, Mali, ležimo na otomanu. Ležimo i pjevamo. Pjevamo sve pjesme koje deda, kao učitelj staroga kova, zna, pa je i mene naučio. Počinjemo s Hranila djevojka pava i labuda, a na kraju stižemo do Na kraj sela čađava mehana. Božićne pjesme danas ne pjevamo, njih ćemo pjevati na sam Božić, kad se okupi cijela obitelj: deda, baka, tata, mama, seka, dvije tete, tetak, sestrična i ja, Mali; nas točno deset. Ja sam ovdje kod bake i dede već nekoliko dana - još ne idem u školu, pa mogu ostati kol'ko god hoću. Mlađa teta, koja nije udana i nema djece, doći će sutra da pomogne baki kuhati i pripremiti tanjure, čaše, zdjele, pladnjeve, stolnjak i beštek, a ostali će doći na Božić na ručak. Baka je pri kraju s pranjem suđa. Sad mora još sfrkati gibanicu jer se tijesto diglo, pa ju staviti da se fino ispeče.
Bor ćemo kititi sutra predvečer, ne danas; veli moja baka da se bor kiti na Badnjak, ne prije. Sutra će ona izvaditi svoje lijepe starinske kuglice, koje čuva u velikoj kartonskoj kutiji. Svaka kuglica omotana je finim svilenim papirom i smještena u kartonski pregradak tako da se ne dotiču. Baka i teta će kititi bor, a ja ću gledati jer sam još premala pa ne mogu dosegnuti grane. Ja bih rado vadila kuglice iz kutije i dodavala im, al' ne smijem, da mi ne padnu iz ruke.
Borić stoji na ormariću u kutu velike sobe u kojoj ćemo na Božić ručati. Na ormarić je baka već stavila lijepi štikani stolnjak. Ispod borića će sutra staviti stare drvene jaslice i oko njih posložiti figurice ovčica, kravice i magarčića, Marije i Josipa. Posebno mjesto u jaslicama zauzima mali Isusek koji leži u malenoj drvenoj kolijevkici u malom snopiću slame od papira. Baka i teta će na borić prikvačiti i bijele i roze valovite svjećice i oko borića na kraju omotati srebrnastu svjetlucavu čupavu traku. Na kraju će pod borić na ormarić staviti i zelenu pšenicu u keramičkoj smeđoj zdjelici omotanu hrvatskom trobojnicom. Sutra navečer baka će, kao i svake godine, ići u crkvu na polnoćku. Deda i teta ne idu s njom, a ni ja neću ići, jer ne mogu tako dugo ostati budna.
Baka jedina iz naše obitelji svake godine ide na polnoćku, pjeva na koru i slavi Božić u crkvi. Svi mi ostali slavit ćemo Božić preksutra, za vrijeme ručka, za stolom.
A poslije ručka ćemo svi zajedno pjevati božićne pjesme; i ja ih sve znam: Kyrie eleison, Svim na zemlji, Rodio se Bog i čovjek, Radujte se narodi, Veselje ti navješćujem, Dvorani neba, U to vrijeme godišta, Djetešce nam se rodilo, Danas se čuje, Veseli se Majko Božja, O Betleme grade slavni, Tri kralja jahahu, Oj pastiri čudo novo, Oj djetešce moje drago i Narodi nam se kralj nebeski.
A bakine i tatine rasprave o tome hoću li i ja, Mali, kad već znam sve božićne pjesmice, ići s bakom na polnoćku, pjevati na koru i ići na vjeronauk, odgodit ćemo za sljedeći Božić.
- 15:02 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>