Gradski muzej Sisak obilježava sedamdesetu obljetnicu
foto:Gradski muzej Sisak
Kad sam išla na probe gradskog pjevačkog zbora - često sam išla pješice da malo razgibam umorne noge - prešavši preko starog mosta, koji usput rečeno uopće nije star; sagrađen je nedavno: tridesetih godina dvadesetog stoljeća, spustila bih se po stubama u park pa na putu do dvorane gdje se održavaju probe prošla pokraj gradskog muzeja. Kad bi bilo vremena ušla bih i malo razgledala postav ili trenutnu izložbu i navratila u suvenirnicu da vidim ima li što zgodno za kupit a moglo bi poslužiti kao rođendanski dar nekoj dragoj osobi.
A naš muzej ove godine obilježava sedamdesetu obljetnicu pa čitam na njihovoj internetskoj stranici da je “Gradski muzej Sisak osnovan 1951. godine kao gradska kulturna institucija koja je imala za cilj prikupljanje, čuvanje i prezentaciju bogate povijesne građe Siska i njegove okolice. Tada su formirani arheološki, kulturno-povijesni, etnografski i galerijski odjel te Memorijalna bravarska radionica Nikole Karasa. Od svoga osnutka, muzej je postao mjesto kontinuiranog rada na promociji bogate sisačke baštine. Među prvim osobama muzeja koji su doprinijeli njegovu razvoju i afirmaciji u javnosti bio je Stjepan Vrbanović, prvi direktor te institucije, koji je ujedno bio i počasni konzervator za sisačko područje, voditelj arheoloških istraživanja, voditelj obnove utvrde Stari grad i izgradnje Etno-parka, jedan od osnivača Društva za turizam i poljepšanje grada Siska. Na taj je način ukazao na potencijale muzeja ne samo kao institucije koja se primarno bavi muzejskom djelatnošću nego i kao aktivnog sudionika kulturnog i društvenog života grada. A na tom tragu muzej i danas djeluje."
U internetskoj potrazi za dodatnim informacijama pronašla sam podatak da je i prije bilo nastojanja da se u Sisku, gradu s više od 2.000 godina kontinuiranog postojanja, osnuje muzejska ustanova koja bi vodila brigu i prezentirala bogate arheološke nalaze. Pa je tako već 1876. godine bilo osnovano društvo “Siscija” za iskapanje i skupljanje rimskih starina u Sisku, čiji se rad temeljio na bogatom nalazu rimske Siscije. Prema pravilima društva “Siscije”, svi arheološki nalazi dostavljani su Narodnom Hrvatskom zemaljskom muzeju u Zagrebu, koji ih je trebao smjestiti u svojim prostorijama odijeljeno i pod naslovom “Zbirka rimskih starina društva Siscija u Sisku”. No rad društva je zamro 1896.-1900. jer nije bilo dovoljno moralne ni materijalne pomoći, a niti prostornih uvjeta da se arheološki materijal predstavi u Sisku. U tom periodu arheološki odjel Narodnog Hrvatskog zemaljskog muzeja u Zagrebu - sada je to Arheološki muzej - svoj fundus arheologije stvara baš zahvaljujući nalazima iz rimske Siscije.
Na početku dvadesetog stoljeća mnogi ljubitelji starina u Sisku stvarali su svoje privatne zbirke, a najkvalitetniji arheološki materijal prodavan je muzejima u Beču i Budimpešti. Tridesetih godina 20. st. također je bilo pokušaja osnivanja muzeja u Sisku, no to nije uspjelo jer nije bilo organizacije koja bi preuzela brigu o muzeju ni odgovarajućih prostorija za izlaganje muzejskih predmeta. I četrdesetih godina je bilo novih pokušaja, pa je 1941. godine osnovano Društvo sisačkih umjetnina prošlosti i starina, čija je svrha također bila prikupljanje povijesno umjetničkih predmeta i njihovo izlaganje, a 1942. je bila priređena i izložba slika, pokućstva, stakla, oružja, arheoloških predmeta, zastava i sličnih izložaka. Muzejski materijal je potom bio prenesen u Stari grad, a 1944. godine kad je bila bombardirana zapadna kula Staroga grada, muzejski materijal je znatno oštećen i uništen. Po završetku 2. Svjetskog rata 1945. godine muzejski predmeti su preneseni u sisačku Gimnaziju, pa u Veliki kaptol i ponovno u Stari grad što sve uzrokuje otuđivanje i propadanje muzejskog materijala. Godine 1951. “Narodni odbor” grada Siska napokon dodjeljuje Gradskome muzeju Sisak prostorije u kući Katarine Colussi - sada je tu Županijski ured za katastarsko geodetske poslove - u kojima je 1. svibnja 1951. godine otvorena za javnost prva muzejska izložba, što se smatra službenim početkom djelovanja sisačkog muzeja.
kuća Colussi, foto:Litterula
Uloga Gradskog muzeja Sisak je i sada, pogotovo nakon velikog potresa koji je 29. 12. 2020. oštetio dio njegovih baštinskih kapaciteta, veoma značajna. Premda su u potresu stradali prostori muzeja na nekoliko lokacija, nije prestao rad na promociji bogate sisačke baštine nego je u iščekivanju obnove premješten u virtualni prostor što od siječnja pratimo na internetskim stranicama našega Muzeja. Unatoč svim problemima Gradski muzej Sisak je tijekom mjeseca travnja predstavljen javnosti prigodnim programom kojim je obilježena sedamdeseta obljetnica. U srijedu, 21. travnja 2021. godine, Hrvatska pošta objavila je prigodnu dopisnicu posvećenu Gradskom muzeju Sisak, a u subotu, 24. travnja 2021. godine, održana je promocija muzeja na Šetnici Slave Striegla. Održana je izložba pod nazivom „Muzej nakon potresa“ kojom je predstavljeno stanje nakon prosinačkog potresa u Gradskom muzeju Sisak, Info centru industrijske baštine Holandska kuća i utvrdi Stari grad. U sklopu programa bila je održana i edukativna radionica za djecu, prigodna prodaja muzejskih publikacija te razgledavanje grada pod vodstvom kustosa muzeja što je uključivalo šetnju uz rijeku Kupu od šetnice do arheološkog lokaliteta Siscia in situ kod sisačke katedrale. Sve zainteresirane kustosi su upoznali sa zanimljivim detaljima iz sisačke povijesti. Posjetitelji su tom prigodom mogli donijeti svoje predmete i od kustosa muzeja dobiti informacije o njima te ih, ako žele, darovati Muzeju. Od 26. do 30. travnja 2021. godine, u suvenirnici Gradskog muzeja Sisak prodavane su muzejske publikacije i suveniri po prigodnim cijenama. Aktivnosti se nastavljaju i tijekom svibnja i lipnja ove godine pa naš muzej poziva sve da dolaskom na navedena događanja i praćenjem aktivnosti na društvenim mrežama podrže djelatnost te važne gradske institucije.
Nadam se da je odaziv na sve ove aktivnosti bio dobar, te da će i nadalje biti, i da su građani našega lijepoga iako jakim potresom oštećenoga grada sudjelovali u ovim programima i zajedno obilježili značajnu muzejsku obljetnicu.
A Litterula nije bila tih dana u travnju na šetnici jer se još nije vratila kući. No čim se vrati, što će nadam se biti uskoro, prošetat će se niz Strossmayerovu ulicu do mosta, preći preko Kupe, sići po stubama u park, prošetati se kroz park do muzejske suvenirnice i kupiti jedan od ovih lijepih suvenira.