Naš život bez tebe

četvrtak, 19.06.2014.

Mama i tata

Znaš, ja sam danas jako tužna. Danas je točno 32 godine kako smo ja i tata položili svoje zavjete na vječnu ljubav, poštovanje, u dobru i zlu. Tata je imao 23,5 godine, ja 18,5. Mladi, premladi smo bili. Mišela smo dobili dan prije mog 19.-og rođendana. Ne mogu riječima iskazati koliko sam ja tada sretna bila. Mladi, izvan svoje domovine, sami, ali sretni zajedno. Tata je sam radio u to vrijeme, bilo nam je jako teško. Prala sam robu na ruke, auta nismo imali, ali bili smo mladi, sretni, voljeli smo se. Nakon šest i pol godina stigao si i ti u našu obitelj. Mišel je dobio brata, našoj sreći nije bilo kraja. U to vrijeme sam i ja već radila, imali smo i nekakav autić...mislim da smo nakon fiće kupili zastavu 101. Za toliko smo imali, bili smo podstanari, borili se iz dana u dan. Živjeli smo, nismo ni znali da imamo probleme, bili su svakodnevni i zanemarivi. Dobili smo i stan, koji smo odkupili, radili obadvoje i imali sve što je jednoj mladoj obitelji potrebno. I ne znam što se onda zapravo dogodilo i zašto. U jeku rata, tata je poželio u Hrvatsku, ja se dvoumila, molila da razmisli, ali on je jednostavno želio ovamo. Ja sam popustila u nadi da ćete vi možda danas sutra imati bolju budućnost. Kako sam se silno prevarila, nikada ja sebi nisam to oprostila što sam se vratila. Odmah slijedeće godine dobio si još jednog brata, našeg Ivana koji je upotpunio našu obitelj, sreću, ljubav. Zaista ste rođeni iz velike ljubavi i želje, odrastali ste, školovali se...ja sam nakon silnih ispisanih molbi dobila posao, vi ste svi bilo oko tate i sve je trebalo biti dobro. Sve je trebalo biti dobro, ali ti nas ostavi...ode bez pozdrava, zagrljaja, poljubca, a obećao si mi da dolaziš za pola sata, a nikada više došao nisi. Sine, naš život se zaustavio 02.08.2013. Ponoviti ću opet ovdje rečenicu jednog blogera: "Taj dan smo umrli, sahranili smo samo tebe." Sve se okrenulo naopako, svi smo se stresli iz temelja, nikada naša obitelj neće biti što je bila. Volimo mi sine jedni druge kao i prije, ali nema više radosti u našim srcima, naša obitelj će zauvijek ostati "obilježena". Mama je u svojoj borbi donijela odluku da odlazi odavde. Ne ide sine, ja znam da ti razumiješ. Znam da svojim duhom pomažeš mami da izdrži, znam da ne želiš da plačem, to nikada nisi mogao podnijeti. Idem tamo gdje je ostala moja sreća, znam da ona tamo više ne stanuje, ali ja ću tamo živjeti od sjećanja na neke lijepe dane. Idem tamo tražiti svoj unutarnji mir, tamo gdje me Bog zove. Volim te sine, nedostaješ mi jako, jako. Šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi put neba do susreta u vječnosti.

19.06.2014. u 11:28 • 6 Komentara • Print • #

nedjelja, 15.06.2014.

Sine...

Milosno je ovo vrijeme, osjećam te pokraj sebe. Ćutim da si tu...tako te silno osjećam, izlije se se neka milost koju ne mogu opisati, ali...znam. Snaga koja dolazi je skoro opipljiva, osjećam te u dašku vjetra, u mirisu cvijeta, u otkucaju srca. Ne mogu to opisati, za to ne postoje riječi...ti si moja snaga za svaki novi dan. Hvala ti sine što bdiješ, što si samnom u svakom trenutku, što si tu kad god te trebam. Šaljem ti sine bezbroj nježnih, najnježnijih, najlepršavijih majčinih zagrljaja.

15.06.2014. u 18:57 • 0 Komentara • Print • #

petak, 13.06.2014.

Petak je...

Sine, dugo ti pisala nisam...što ne znači da ne mislim na tebe. Tu si ti ljubavi majčina, u svakoj pori mog života, u svakom otkucaju mog srca, u svakom udahu, u svakoj suzi izdajici koja se skotrlja niz moje lice. Prolaze dani i mjeseci, a ti sve više i tako bolno nedostaješ. Skupila se danas mami velika sjeta u srcu i duši. Bila sam u crkvi i tamo sam osjetila da si samnom. Bio si tamo, ali nisam te mogla dotaknuti, nisam te mogla zagrliti, ali znam da si samnom. Znam da je tvoja mlada nevina duša kod Boga izmolila za mamu spasenje...znam da me pratiš, da me čuvaš. Mama je dobila zadaću, veliku odgovornu, zahtjevnu. Nadam se da sam dostojna svoje uloge, da ću uspjeti odraditi sve što sam Bogu obećala. Bog mi je otvorio put, koliko god učinila, nikada neće biti dovoljno da se zahvalim za sve, za svoj teški križ koji sam dobila, skoro se slomila, pala na samo dno...ali Bog je htio za mene nešto drugo, ne kraj. On me zove da radim za Njega, da širim Evanđelje...samo da budem dostojna tog zadatka. Ako Bog vjeruje u mene ne smijem ni ja sumnjati...obećala sam da ću ubuduće sve raditi za Boga, tebe i našu tužnu obitelj koja se diže kao feniks iz pepela. Boli sine, jako boli, ali ne smijemo posustati na putu prema tebi...samo vjera da nas tamo čekaš daje snagu za svaki novi dan. Gdje sam ja tu si ti, mama te nosi u svom ranjenom srcu, koje krvari i boli, ali ponos na tebe je jači od svega. Imala sam nešto neprocjenjivo, imala sam sina koji je znao pokazati ljubav, sina koji živi zauvijek. Volim te sine, šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi put neba. Hvala ti za svaku suzu, hvala ti za svaki osmjeh.

13.06.2014. u 19:54 • 0 Komentara • Print • #

subota, 07.06.2014.

***

Samo da ti kažem da te jako volim, da te grlim, da mi nedostaješ. Nosim te sine u svom srcu, gdje sam ja, tu si ti. I tako će biti do zadnjeg mog udaha, do zadnjeg otkucaja mog srca. Moram ti i to reći da sam ponosna na tebe, ponosim se što sam tvoja majka, ponosna sam na svaki dan koji smo proveli zajedno. Ne može te nitko i ništa izbrisati iz mog života, svaki dan si prisutniji i življi. Zahvalna sam Bogu što sam te imala i ovo malo vremena, jer samo si ti mogao ostaviti iza sebe neizbrisiv trag ljubavi. Volim te sine...

07.06.2014. u 23:24 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 02.06.2014.

10 mjeseci

Broji majka sine, brojim sekunde, minute, sate, dane, mjesece. U svakoj sekundi i udahu živiš. Kako vrijeme prolazi ti si sve življi i bliži meni, tako te osjećam da živiš. U nekom novom vremenu, u nekom novom prostoru, ali ti si tu...u svakom trenutku. Nikada nećeš ni otići jer je tako želim. Želim da i dalje živiš u mojim snovima, nadanjima, mislima. Nitko to meni ukrasti ne može, sve su mi uzeli ali to ne mogu. Moj ponos, moje dostojanstvo, moj obraz je nešto s čim si se izuzetno ponosio. I dalje možeš biti ponosan na svoju mamu, mamu koja te neizmjerno voli, koja te svaki dan predaje u Božju prisutnost i svjetlo, koja nikada nije ukaljala svetinju obitelji. Došli su teški dani, tmurni oblaci su se nadvili na našu obitelj, ali ostali smo sine skupa. Jači nego ikada koračamo s tugom kroz život, ali svjesni da nas pratiš, da želiš sretne roditelje i braću. Znamo to i trudimo se sakriti koliko možemo, majka nabaci kao nekada osmjeh na lice i skriva svoju bol koliko može. Shvatila sam da ne smijem pokazivati koliko boli, ranjivost je podloga za napad i onda tuče sa svih strana. Slažu se polako neke stvari, ja moram koračati bez obzira na sve...teško je ali koračam dan po dan, nekada brže, nekada sporije, ali idem...idem tebi u susret i to mi daje snagu. Kada dođe dan koji čekam doći će i novi život. Šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi put visina i beskrajno te volim.

02.06.2014. u 21:30 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.