Naš život bez tebe

nedjelja, 22.03.2015.

Križni put

Znaš, ne pišem ti više često. Mislila sam da ću možda manje misliti o svemu što nam se dogodilo, ali nema ništa sine što bi moglo smanjiti bol i sjećanja. Danas kod čitanja križnog puta, na devetoj postaji sam se slomila. Potekle sau suze usred crkve, pala sam i ja pod teretom svoga križa. Molila Isusa da bude samnom, da mi pomogne kao što je Šimun njemu pomagao. Ponekad mi se učini da me ti vodiš svojom rukom, svojim vedrim duhom, da mi jednostavno ne daš stati. Puno je bola sine, puno je tuge u maminom srcu zadnjih 20 mjeseci. Ne znam ni sama od kuda mi snaga i hrabrost za svaki novi dan. Tako poželim, često poželim otići k tebi, premda znam da ja to ne mogu odabrati kada će se to dogoditi. Jedan gospodin mi je rekao da je prirodno da svi želimo dugo živjeti, nije on iskusio gubitka djeteta, ne zna on da ja to ne želim. Ja nemam više nikakvih želja, nikakvih planova. Radim jer moram, ne mogu dozvoliti da sam nekome na teret dok mogu raditi. Rad me koliko-toliko okupira, pa mi misli odu u drugom smjeru. Imam "sreću" što sam među djecom, ona su nešto predivno, toliko iskreno i pozitivno, pa uspijem izugurati dan. Zahvalna sam za taj dar, ali...sve bih ja dala sine da tebe mogu samo još jednom zagliti. Do susreta će letjeti onaj naš nevidljivi, lepršavi put neba. U majčinom srcu i tvoje srce kuca, volim te beskrajno.

22.03.2015. u 21:38 • 2 Komentara • Print • #

utorak, 10.03.2015.

10.03.1989.

Sretan ti rođendan sine, gdje god se nalazio, u kojoj god dimenziji bio. Nije važno, ja znam da tvoja duša živi, da si tu negdje. Jedini problem koji mama ima je taj što te ne može snažno zagrliti. Vrištim danas iz sveg glasa, čuješ li me? Volim te, nedostaješ mi. Sjećaš li se, koliko sam ti puta rekla čuvaj se sine, koliko sam puta rekla, ako se vama nešto desi ja ću umrjeti od tuge. Na žalost, ja nisam umrla, ali sam dobila najteži križ koji jedna majka može dobiti. To može razumjeti samo majka, neka mi oproste sve žene bez djece i očevi. Znam da otac pati, znam da ga boli, ali majka je jedna, jedina.
Znaš, ja mislim da sam kukavica. Ja sam pobjegla, ostavila sve što sam imala, jer tvojim odlaskom se srušio moj svijet. Ja sam zaboravila da imam ostalu obitelj, zaboravila sam da imam još dva sina. Moja bol je nadvladala razum i pitam se da li će mi tvoja braća ikada oprostiti, što sam to učinila. Nadam se da će razumjeti, ako ne prije, možda jednom kad me ne bude više.
Ovdje im mogu napisati, oprostite sinovi moji. Volim vas više od života, ali...vi ste tu, Boris je odnio mamino srce i u njemu svu radost. Sada živim, jer živim. U grob živa ne mogu, ali znam da se nikada više ničemu neću moći istinski obradovati, jer ti stojiš između. Bol i tuga za tobom nadvadali su sve zemaljske radosti.
Sine, još jednom ti želim reći, slavi tamo gore sa svojom vojskom anđela. Imajte danas najsjajniju zvijezdu vodilju ispred sebe, plešite svoj anđeoski ples i ne zaboravite na nas koje ste ostavili u ovom svijetu patnje i tuge.
Leti majčin zagrljaj, nevidljivi, lepršavi put neba. Sretan rođendan sine.

10.03.2015. u 11:55 • 7 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 02.03.2015.

19 mjeseci

Kad sutrašnji dan počne bez mene,
Kad me ne budeš mogla vidjeti.
Ako se sunce uzdigne i obasja ti oči
Ispunjene suzama zbog mene,
Želio bih da ne plačeš
Onako kako si plakala danas,
Razmišljajući o svemu onome
Što si nismo rekli
Znam koliko me voliš,
Isto onoliko koliko ja volim tebe
I svaki put kad pomisliš na mene
Znam da ću i ja tebi nedostajati.
Ali, kad sutrašnji dan počne bez mene,
Molim te, pokušaj shvatiti
Da je došao anđeo i zazvao moje ime,
Uzeo me za ruku.
Rekao mi da je moje mjesto
Visoko gore na nebu spremno za mene
I da ću morati napustiti
Sve one koje od srca volim.
Ali kad sam se okrenuo i pošao
Iz oka mi je suza kapnula
Jer sam cijelog svog života
Da ne želim umrijeti.
Imao sam za što živjeti,
Još puno toga za napraviti.
Izgledalo mi je nemoguće
Da napuštam tebe.
No, kad sam prošao kroz rajska vrata,
Osjećao sam se kao kod kuće.
Kad je Bog spustio pogled prema meni i osmjehnuo mi se
sa svog zlatnog veličanstvenog prijestolja, rekao mi je:
"Ovo je vječnost, i sve ono što sam ti obećao.
Danas je tvoj život na Zemlji završen,
Ali ovdje počinje ispočetka.
Ne obećajem ti da ćeš imati sutrašnji dan,
Ali današnji će zauvijek trajati,
I budući da je svaki dan isti,
Nećeš čeznuti za prošlošću.
Bio si mi odan, pun povjerenja i čestit.
Ponekad si napravio nešto,
Znajući da ne bi trebao, ali oprostio
Sam ti, a sad si napokon slobodan.
Nećeš li doći, prihvatiti moju ruku
I podijeliti svoj život sa mnom?"
Pa kad sutrašnji dan počne bez mene,
Nemoj misliti da smo razdvojeni,
Jer svaki put kad pomisliš na mene
Ja sam tu, u tvome srcu.
David M. Romano, 1993. (dio)

Ne mogu sine izustiti ništa, samo da znaš da mi nedostaješ svaki dan sve više.

02.03.2015. u 18:48 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	ožujak, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31