Naš život bez tebe

ponedjeljak, 02.03.2015.

19 mjeseci

Kad sutrašnji dan počne bez mene,
Kad me ne budeš mogla vidjeti.
Ako se sunce uzdigne i obasja ti oči
Ispunjene suzama zbog mene,
Želio bih da ne plačeš
Onako kako si plakala danas,
Razmišljajući o svemu onome
Što si nismo rekli
Znam koliko me voliš,
Isto onoliko koliko ja volim tebe
I svaki put kad pomisliš na mene
Znam da ću i ja tebi nedostajati.
Ali, kad sutrašnji dan počne bez mene,
Molim te, pokušaj shvatiti
Da je došao anđeo i zazvao moje ime,
Uzeo me za ruku.
Rekao mi da je moje mjesto
Visoko gore na nebu spremno za mene
I da ću morati napustiti
Sve one koje od srca volim.
Ali kad sam se okrenuo i pošao
Iz oka mi je suza kapnula
Jer sam cijelog svog života
Da ne želim umrijeti.
Imao sam za što živjeti,
Još puno toga za napraviti.
Izgledalo mi je nemoguće
Da napuštam tebe.
No, kad sam prošao kroz rajska vrata,
Osjećao sam se kao kod kuće.
Kad je Bog spustio pogled prema meni i osmjehnuo mi se
sa svog zlatnog veličanstvenog prijestolja, rekao mi je:
"Ovo je vječnost, i sve ono što sam ti obećao.
Danas je tvoj život na Zemlji završen,
Ali ovdje počinje ispočetka.
Ne obećajem ti da ćeš imati sutrašnji dan,
Ali današnji će zauvijek trajati,
I budući da je svaki dan isti,
Nećeš čeznuti za prošlošću.
Bio si mi odan, pun povjerenja i čestit.
Ponekad si napravio nešto,
Znajući da ne bi trebao, ali oprostio
Sam ti, a sad si napokon slobodan.
Nećeš li doći, prihvatiti moju ruku
I podijeliti svoj život sa mnom?"
Pa kad sutrašnji dan počne bez mene,
Nemoj misliti da smo razdvojeni,
Jer svaki put kad pomisliš na mene
Ja sam tu, u tvome srcu.
David M. Romano, 1993. (dio)

Ne mogu sine izustiti ništa, samo da znaš da mi nedostaješ svaki dan sve više.

02.03.2015. u 18:48 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi