Naš život bez tebe
petak, 06.02.2015.
Čežnja
Ne ide više ni pjesma, ni stih,
ne ide ništa sine, svijet je tih.
Tih je od bola, tuge i jada,
mama stalno pita, gdje si sada...
Znam da si tamo, gdje bola nema,
mama se stalno k tebi sprema.
Čekam da dođeš i pružiš ruku,
povedeš mamu, skratiš mi muku.
Ne ljuti se sine, što to te molim,
znaš koliko te silno volim.
Sve što želim i mislim sada
moja je jedina nada.
Zagrliti tebe i vidjeti osmjeh tvoj
za mamu bi bio mir i spokoj.
Molim te, nemoj da čekam dugo,
volim te Boris, srećo i moja tugo.
| < | veljača, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)
Opis bloga
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.