Naš život bez tebe

nedjelja, 30.08.2015.

***

Nemam sine kome, tebi mogu, tebi sam uvijek mogla reći. S tobom sam razgovarala o svemu, uvijek. Što da ti zapravo kažem? Da ti kažem da me boli, da ti kažem da sam slomljena i potrta? Da ti kažem kako ovo vrijeme ništa ne znači, kako čekam da čim prije prođe. Gledala sam danas slike iz našega života, vidim sve je ostalo tamo negdje. Moj život je stao 02.08.2013. i postoji život prije tog datuma. Ovo poslije je za mene preživljavanje. Znam da moram koračati, moram jer sam ti obećala, ali to je tako teška zadaća, najteža od svih u mom životu. Imam sve, nemam tebe...i sve, baš sve bi dala, za jedan zagrljaj, za jedan osmjeh.
I neka nikada nitko ne kaže da se ovo može preboljeti, da se može zaliječiti, da se može zaboraviti. Sine, sama sam...nije lako živjeti samoću, ali ja sam to odabrala. Nitko ne gleda moje suze, nitko me ne pita kako ste danas, nitko ne zna za moju ranu. Nadam se da će oni koji su "pomogli" da odem jednog dana shvatiti. Znam da si se borio uvijek i svugdje za obitelj. Budi i tamo borac za ljubav i pravednost. Volim te sine do bola, onako kako može majka voljeti. Gori svijeća na mom prozorskom oknu, gori za svjetlo tvoje duše i čeka. Nada se majka tvom dolasku u dašku vjetra, u kapljici kiše, u mirisu cvijeta, nada se i čeka. Do susreta sine, leti majčin nevidljivi, lepršavi, najnježniji putem neba.

subota, 01.08.2015.

Posljednja večera

Sine moj, oprosti. Oprosti za sve, za sve što mislim, radim, pišem. Oprosti za svaku riječ, osmijeh i suzu. Oprosti mami što joj nedostaješ, oprosti što te želim vidjeti, zagrliti, odrezati ti najdraži komad maminog kruha. U ovo doba prije dvije godine upravo sam to učinila. Odrezala sam ti posljednji komad još toplog kruha, koji si pojeo i nikada više. Ne zna sine nitko majčinu ranu. Ide mama onako kako ti želiš, neće nitko više hraniti dušu na mojim suzama. Plačem kad sam sama, kad nitko ne vidi. To znamo ja i ti. Prošle su dvije godine od kada si zadnji put sjedio s mamom u dnevnoj sobi, meni kao jučer. Isto je to sve sine, ništa to manje ne boli. Mama je samo naučila kako koračati dan po dan, i svakim korakom, svakim danom sam bliže tebi. To je ono što daje nadu i utjehu. Znam ja sve što činiš za mamu, i sada kad nisi fizički tu, tvoja nemirna duša neda da mama pada. Osjetim to svaki puta kad posrnem, osjetim duhovnu snagu tvoje mlade duše koja ne dozvoli mamine padove. Ljudi su skloni suditi, govoriti neistine, ali...ja znam da meni više nitko i ništa ne može nauditi. Sila odozgor sve mijenja na dobro. Zahvaljujem Bogu na darovanoj vjeri, zahvaljujem na patnji i križu. Moja nagrada biti će susret s tobom, drugo ne trebam i ne želim. Moja jedina želja je da ti dođeš, daš mami ruku i krenemo zajedno na put. I znam da će tako biti, samo ne znam dana i časa. Strpljivo ću čekati sine, onako kako sam te znala čekati u noćima kada si izlazio sa svojim društvom. Znaš koliko nedostaješ ovdje, znam da znaš...tamo gdje si ti postoji nešto iznad naših spoznaja i doći će trenutak svjetla i bezuvjetne ljubavi. Volim te sine, grlim te najčvršćim i najnježnijim majčinskim zagrljajem, nevedljivim, lepršavim koji leti putem prema tebi. Vidimo se sine...

<	kolovoz, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)