Naš život bez tebe

petak, 17.04.2015.

U mislima

Navratim ja ovamo često, ako ništa drugo da vidim tvoje nasmijano lice. Tako ti živiš u mojim sjećanjima i mislima, svakog trenutka. Zaspem s tobom pred očima, budim se s tobom u mislima. To je moja svakodnevna rutina i onda slijedi posao, tamo se dajem svim srcem i dušom, usmjerim svoje misli jer volim svoj posao. Tamo zbilja odlazim zadovoljna i zahvalna Bogu što radim nešto što zaista volim, što mi je dodatna snaga za izgurati dan. I znaš, moram ti reći...nije mi žao što sam ostavila sve što sam imala. Da sam ostala još uvijek bi bila na istom mjestu, sada znam da sam donijela ispravnu odluku. Kad već moram živjeti, onda neka bude ovako. Tamo više nije dom koji sam imala, tamo je ostalo moje najdraže i najmilije što imam, ali kad mogu živjeti bez tebe, mogu i bez njihove blizine. Njih čujem svaki dan, viđam ih prema mogućnostima, oni su blizu isto kao ti. Tvoj odlazak promijenio je sve, ali...sada živimo drugačije. Ljubav, sjećanja, mirise djetinjstva ne može nitko ukrasti i tako će ostati zauvijek, to neću nikome dozvoliti. Dok moje srce kuca u njemu ćeš živjeti, dok moje misli lete, k tebi će letjeti. Svaki dan lete nevidljivi, lepršavi zagrljaji put neba, do susreta u vječnosti. Nedostaješ nam sine...

srijeda, 08.04.2015.

***

Nisam ti pisala sine, ne pišem više često. Planiram to ovih dana, danas moram jer ne mogu više izdržati. Nekako moram izbaciti ovu bol i tugu. Treba se s ovim znati nositi, boriti, izdignuti iznad sebe i svog bola. Ti znaš da ja mogu puno, ti znaš što je tvoja mama u životu radila i kako se borila. Ostalo je još nešto u meni što mi daje snagu za svako novo jutro, za svaki udah, za svaku besanu noć. Zaspem s tobom pred očima, budim se s tobom pred očima, to ne može nitko znati ni razumjeti. Ne mogu ni ja, ne mogu još uvijek, jer zapravo ti živiš tako besmrtno u mom srcu, duši, umu, mislima. Što je zapravo život? Nekome sve, nekome nešto, nekome ništa. Ja se ne smijem žaliti, ja sam majka trojice sinova koji su mom životu udarili pečat radosti, sreće, ponosa. Ti si bio to sve, sada si mami ostavio sjećanja na neke lijepe dane, na dane smijeha, šale, briga. I danas sam tako sigurna da ćeš doći jednog dana, onako razigran i veseo, nasmijan i reći:"Mama, evo me, ja sam došao po tebe. Danas ideš sa mnom, idemo tamo gdje nema suza, gdje nema boli i patnje:" I znaš, to me zapravo drži na životu, ta nada, vjera da ću sa ovog svijeta otići sa osmjehom na licu, jer ćeš me ti povesti sa sobom. To je sve čemu se nadam, to je sve što želim. Sine, bdij nad svojom braćom i Janom, čuvaj ih i bori se za njih kao što si to uvijek radio. Do susreta sine, leti majčin nevidljivi, lepršavi put neba. Grlim te.

<	travanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)