Marketing
***
Nisam ti pisala sine, ne pišem više često. Planiram to ovih dana, danas moram jer ne mogu više izdržati. Nekako moram izbaciti ovu bol i tugu. Treba se s ovim znati nositi, boriti, izdignuti iznad sebe i svog bola. Ti znaš da ja mogu puno, ti znaš što je tvoja mama u životu radila i kako se borila. Ostalo je još nešto u meni što mi daje snagu za svako novo jutro, za svaki udah, za svaku besanu noć. Zaspem s tobom pred očima, budim se s tobom pred očima, to ne može nitko znati ni razumjeti. Ne mogu ni ja, ne mogu još uvijek, jer zapravo ti živiš tako besmrtno u mom srcu, duši, umu, mislima. Što je zapravo život? Nekome sve, nekome nešto, nekome ništa. Ja se ne smijem žaliti, ja sam majka trojice sinova koji su mom životu udarili pečat radosti, sreće, ponosa. Ti si bio to sve, sada si mami ostavio sjećanja na neke lijepe dane, na dane smijeha, šale, briga. I danas sam tako sigurna da ćeš doći jednog dana, onako razigran i veseo, nasmijan i reći:"Mama, evo me, ja sam došao po tebe. Danas ideš sa mnom, idemo tamo gdje nema suza, gdje nema boli i patnje:" I znaš, to me zapravo drži na životu, ta nada, vjera da ću sa ovog svijeta otići sa osmjehom na licu, jer ćeš me ti povesti sa sobom. To je sve čemu se nadam, to je sve što želim. Sine, bdij nad svojom braćom i Janom, čuvaj ih i bori se za njih kao što si to uvijek radio. Do susreta sine, leti majčin nevidljivi, lepršavi put neba. Grlim te.
Post je objavljen 08.04.2015. u 18:09 sati.