Naš život bez tebe

srijeda, 08.04.2015.

***

Nisam ti pisala sine, ne pišem više često. Planiram to ovih dana, danas moram jer ne mogu više izdržati. Nekako moram izbaciti ovu bol i tugu. Treba se s ovim znati nositi, boriti, izdignuti iznad sebe i svog bola. Ti znaš da ja mogu puno, ti znaš što je tvoja mama u životu radila i kako se borila. Ostalo je još nešto u meni što mi daje snagu za svako novo jutro, za svaki udah, za svaku besanu noć. Zaspem s tobom pred očima, budim se s tobom pred očima, to ne može nitko znati ni razumjeti. Ne mogu ni ja, ne mogu još uvijek, jer zapravo ti živiš tako besmrtno u mom srcu, duši, umu, mislima. Što je zapravo život? Nekome sve, nekome nešto, nekome ništa. Ja se ne smijem žaliti, ja sam majka trojice sinova koji su mom životu udarili pečat radosti, sreće, ponosa. Ti si bio to sve, sada si mami ostavio sjećanja na neke lijepe dane, na dane smijeha, šale, briga. I danas sam tako sigurna da ćeš doći jednog dana, onako razigran i veseo, nasmijan i reći:"Mama, evo me, ja sam došao po tebe. Danas ideš sa mnom, idemo tamo gdje nema suza, gdje nema boli i patnje:" I znaš, to me zapravo drži na životu, ta nada, vjera da ću sa ovog svijeta otići sa osmjehom na licu, jer ćeš me ti povesti sa sobom. To je sve čemu se nadam, to je sve što želim. Sine, bdij nad svojom braćom i Janom, čuvaj ih i bori se za njih kao što si to uvijek radio. Do susreta sine, leti majčin nevidljivi, lepršavi put neba. Grlim te.

<	travanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)