Naš život bez tebe

srijeda, 30.07.2014.

Ljetne kiše...

Pada sine, ne staje kiša ovoga ljeta. Proplakalo nebo nad našom tužnom dolinom, plače, plače i plače. Neki su jako nesretni zbog toga, ne mogu uživati u ljetu, suncu, kupanju, moru. Meni kiša nikada draža bila nije nego što je sada, donosi smiraj na moje mokro lice, ispire moje suze pa nitko ne zna jel' to kiša ili su suze. Ne, nisam ja sretna zbog kiše, ali ona smiruje moju tugu, čini mi se da nebo plače samnom. Prođe nam godina bez tebe, mami kao jučer bilo kako si utrčao u kuću, milo moje. Pusto je sve bez tebe...ne mogu to ja riječima opisati, ne postoje te riječi koje mogu opisati nedostajanje. I neka pada...neka donosi smiraj majčinoj duši, neka pada da nitko ne vidi suzu u majčinu oku...nek pada. Volim te sine, šaljem ti nevidljivi, lepršavi u visine pun nježnosti i majčinske ljubavi.

30.07.2014. u 22:02 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 22.07.2014.

***

Sine moj...nemam kome, nemam gdje. Dijelim ovdje svoju bol, tugu, patnju, stradanja kao da je koga briga zato. Nemam pojma zašto pišem, valjda je to vrisak duše u nemoći. Ne može to nitko shvatiti ni razumjeti, ne razumijem ni ja. Dođu ponekad dani kada je nepodnošljivo, kada imaš samo jednu želju, nestati zauvijek...izgubiti se u beskraju, u moru plavetnila, u ljepoti mira i tišine, tamo gdje se ne čuje ništa osim anđeoskog pjeva, tamo gdje se ni let ptice ne čuje. Danas je jedan od tih dana, dan kada se ne vidim nigdje nego s tobom. Tamo gdje nebo zemlju ljubi, tamo gdje zvijezde imaju neodoljiv sjaj, tamo negdje daleko gdje nestaju sve patnje i boli, tamo gdje stanuje mir i vječna ljubav. Danas je bol toliko jaka da samo želim da sve prestane, danas nemam snage nositi. Padam pod teretom svoga križa, molim za snagu da se dignem, ali ne ide...samo da mogu usnuti san iz kojeg se ne budi, samo jedna želja. Tako malena i nedostižna...i kad vidim svijet oko sebe shvatim da zbilja nešto nije u redu. Ljudi imaju tisuće želja, nada, snova, stvarnih i nestvarnih...ja samo jednu i ta mi se ne može ostvariti. Barem ne sada kada tako silno želim, ali znam da jednog dana hoće. Do tada će sine letjeti ovaj moj nevidljivi, lepršavi zagrljaj pun čežnje prema nebu. Volim te Boris beskrajno, silno mi nedostaješ, za jedan susret život bih dala.

22.07.2014. u 11:42 • 2 Komentara • Print • #

petak, 18.07.2014.

Klarin rođendan

Znam da si bio danas s nama, znam da nisi zaboravio. Ti si Klari obećao da ćeš paziti na nju, ti si njen kum. Kum koji svjedoči vjeru. Bilo mi je jako teško otići tamo umjesto tebe, bojala sam se kako ću, ali kad sam je vidjela nestale su sve moje boli. Toliko ljepote je u tom malenom biću, toliko života...ne mogu opisati, nemam riječi. Znam jedino da bi se ti ponosio, da si kum jednoj malenoj djevojčici anđeoske dražesnosti. Sine moj, čini mi se da si jučer bio na njenom 1. rođendanu, a godina je prošla. Klara te se neće sjećati, znati će samo po pričama tko je bio njezin kum, znati će samo da si joj bio na prvom rođendanu i nakon dva tjedna napustio ovozemaljski život. Nedostaješ nam, svima nam silno nedostaješ...mamina bol je svakog dana dublja, rana izvana zacjeljuje, iznutra se širi. Samo majka zna, majka koja neizmjerno voli, koja polaže svoj život za dijete...živjeti sa ovom boli može samo majka. Nitko ne može to izdržati, to se može jedino zbog ljubavi prema djetetu. Samo silna ljubav pobjeđuje ovu razarajuću bol. Bliži se godina, bojim se te godišnjice, bojim se tog dana...ne znam kako ću ga preživjeti, a zapravo bih voljela da ga ne moram preživjeti. Do susreta sine, leti onaj naš lepršavi, nevidljivi put neba...

Ti i tvoja Klara

18.07.2014. u 21:29 • 2 Komentara • Print • #

petak, 11.07.2014.

Krila leptira...

Osjećaj tanan, nemoćan...
u srcu se čežnja budi,
kao krhka krila leptira
slomili me dani ludi.

Prolazi prolaznost života...
ja čekam da poletim,
dok moja krila ne sprže,
k tebi sine da doletim.

Dani su postali isti...
beskrajno sumorni i sivi,
u srcu se čežnja budi,
ovako se život ne živi.

Tanka je linija života...
leptira sprženih krila,
samo je jedna ostala želja,
Boris, mama nije što je bila.

Čekaj me među zvijezdama...
ti znaš da ja ću doći,
prije nego li sprže krila moja,
poletit će i mama jedne noći.

11.07.2014. u 10:31 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 02.07.2014.

11 mjeseci

Sine moj mili, nemam ja više riječi. Sve ja zamrlo, riječi, misli, radost, snovi...sve je ostalo u ljetnom predvečerju. Prođe evo 11 mjeseci, meni kao 11 dana. Ništa se sine promijenilo nije, jednako boli kao prvog dana ili čak više. Prvih mjeseci žalovanja i gubitka, nekako ga nisi svjestan...sada sam se probudila iz agonije od života i shvatila da te ne mogu zagrliti, da ti ne mogu reći kako te volim, da mi je žao što ti nisam to svaki dan govorila. Žao mi je zbog svakog propuštenog dana koji smo imali a nismo si sve rekli što smo mogli i htjeli. Znam da će ovako ostati do kraja života, znam da nedostajanje nikada minuti neće, ali svaki novi dan je korak bliže tebi. Volim te sine, silno mi nedostaješ, šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi do susreta u vječnosti.