Marketing
***
Sine moj...nemam kome, nemam gdje. Dijelim ovdje svoju bol, tugu, patnju, stradanja kao da je koga briga zato. Nemam pojma zašto pišem, valjda je to vrisak duše u nemoći. Ne može to nitko shvatiti ni razumjeti, ne razumijem ni ja. Dođu ponekad dani kada je nepodnošljivo, kada imaš samo jednu želju, nestati zauvijek...izgubiti se u beskraju, u moru plavetnila, u ljepoti mira i tišine, tamo gdje se ne čuje ništa osim anđeoskog pjeva, tamo gdje se ni let ptice ne čuje. Danas je jedan od tih dana, dan kada se ne vidim nigdje nego s tobom. Tamo gdje nebo zemlju ljubi, tamo gdje zvijezde imaju neodoljiv sjaj, tamo negdje daleko gdje nestaju sve patnje i boli, tamo gdje stanuje mir i vječna ljubav. Danas je bol toliko jaka da samo želim da sve prestane, danas nemam snage nositi. Padam pod teretom svoga križa, molim za snagu da se dignem, ali ne ide...samo da mogu usnuti san iz kojeg se ne budi, samo jedna želja. Tako malena i nedostižna...i kad vidim svijet oko sebe shvatim da zbilja nešto nije u redu. Ljudi imaju tisuće želja, nada, snova, stvarnih i nestvarnih...ja samo jednu i ta mi se ne može ostvariti. Barem ne sada kada tako silno želim, ali znam da jednog dana hoće. Do tada će sine letjeti ovaj moj nevidljivi, lepršavi zagrljaj pun čežnje prema nebu. Volim te Boris beskrajno, silno mi nedostaješ, za jedan susret život bih dala.
Post je objavljen 22.07.2014. u 11:42 sati.