Naš život bez tebe

srijeda, 30.07.2014.

Ljetne kiše...

Pada sine, ne staje kiša ovoga ljeta. Proplakalo nebo nad našom tužnom dolinom, plače, plače i plače. Neki su jako nesretni zbog toga, ne mogu uživati u ljetu, suncu, kupanju, moru. Meni kiša nikada draža bila nije nego što je sada, donosi smiraj na moje mokro lice, ispire moje suze pa nitko ne zna jel' to kiša ili su suze. Ne, nisam ja sretna zbog kiše, ali ona smiruje moju tugu, čini mi se da nebo plače samnom. Prođe nam godina bez tebe, mami kao jučer bilo kako si utrčao u kuću, milo moje. Pusto je sve bez tebe...ne mogu to ja riječima opisati, ne postoje te riječi koje mogu opisati nedostajanje. I neka pada...neka donosi smiraj majčinoj duši, neka pada da nitko ne vidi suzu u majčinu oku...nek pada. Volim te sine, šaljem ti nevidljivi, lepršavi u visine pun nježnosti i majčinske ljubavi.

30.07.2014. u 22:02 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi