Ne ide više ni pjesma, ni stih,
ne ide ništa sine, svijet je tih.
Tih je od bola, tuge i jada,
mama stalno pita, gdje si sada...
Znam da si tamo, gdje bola nema,
mama se stalno k tebi sprema.
Čekam da dođeš i pružiš ruku,
povedeš mamu, skratiš mi muku.
Ne ljuti se sine, što to te molim,
znaš koliko te silno volim.
Sve što želim i mislim sada
moja je jedina nada.
Zagrliti tebe i vidjeti osmjeh tvoj
za mamu bi bio mir i spokoj.
Molim te, nemoj da čekam dugo,
volim te Boris, srećo i moja tugo.
Post je objavljen 06.02.2015. u 20:57 sati.