Evo bas mi misli idu k tebi...dodjem tu a ono Borisu rodjendan. Nadam se da ces smoci snage za biti s obitelji...Bojim se da ovo nije dobro ni za tebe ni za njih.... Lako je meni pricat, znam....nadam se da cete vi ostali naci utjehu jedni u drugima...
10.03.2015. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Ema, nisam išla kući. Muž je došao k meni. Slavili smi Borisov rođendam svetom misom u crkvi, popodne u 6 sati. Muž je jutros otputovao, ja ću možda u subotu k njima ako stignem, jer je Ivanu rođendan. Ja se ne mislim vraćati u Hrvatsku, oni su odrasli. Žao mi je, jako, ali si ne mogu pomoći. Oni od mene tamo i onako nemaju više ništa. Ovdje još nekako funkcioniram jer ne vidim nikoga i ništa što me podsjeća na moju tugu.
11.03.2015. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duboko me dirnuo ovaj tvoj post.... mogu ti samo reči: ženo griješiš što si tako postupila, vrati se siinovima, pomisli da li bi mu bllo drago da vidi kako si postupila i uništila ono što je ostalo iza njega.... znam što govorim i ja sam prošla to isto i govorila iste riječi, napisala nekoliko zbirki pjesama jer sam tako izlijevala svoju tugu.... ali neću više o tome jer život ide dalje.... lako je doći do dna, skupi hrabrost uzdigni se i nastavi dalje tvoja obitelj će ti pomoći i oni te trebaju.... i nakon 14 godina ja se opet smijem i radosna sam a bila sam kao i ti na samom dnu .... i ti nisi kukavica jer kukavica ne bi napisala ovo što ti pišeš
11.03.2015. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Orin, znam sve. Stariji sin je već oženjen, mlađi će u subotu napuniti 20 godina. Zovem ga stalno k sebi, on zna da ga mama čeka raširenih ruku. Ja ovdje imam posao, našla sam neki unutarnji mir. Ja se tamo više ne vidim, tamo više nije moje toplo gnjezdo, tamo više ne postoji ono što sam nekada imala. Muž mi je dao podršku, u kontaktu smo svaki dan, godina je puno na leđima i puštam životu da me nosi.
11.03.2015. (15:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilly vjerujem ti i sve mi je poznato, vjeruj mi moraš se boriti ako misliš opstati... tvoja bol je svježa, bori se s njom ne popuštaj joj.... s vremenom će biti lakše i popustit će, ovo ti govorim iz iskustva
11.03.2015. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti draga na riječima utjehe. Vjerujem da razumiješ ako si prošla kroz isto, možda ću i ja jednog dana lakše nositi svoj križ. Sada je to tako, otvorio mi se put na kojem ga uspijevam nositi. Ponekad posrnem, padnem, ali polako ustanem i idem polako korak po korak.
11.03.2015. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Evo bas mi misli idu k tebi...dodjem tu a ono Borisu rodjendan.
Nadam se da ces smoci snage za biti s obitelji...Bojim se da ovo nije dobro ni za tebe ni za njih....
Lako je meni pricat, znam....nadam se da cete vi ostali naci utjehu jedni u drugima...
10.03.2015. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilly
Draga Ema, nisam išla kući. Muž je došao k meni. Slavili smi Borisov rođendam svetom misom u crkvi, popodne u 6 sati. Muž je jutros otputovao, ja ću možda u subotu k njima ako stignem, jer je Ivanu rođendan. Ja se ne mislim vraćati u Hrvatsku, oni su odrasli. Žao mi je, jako, ali si ne mogu pomoći. Oni od mene tamo i onako nemaju više ništa. Ovdje još nekako funkcioniram jer ne vidim nikoga i ništa što me podsjeća na moju tugu.
11.03.2015. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Ko zna draga..mozda se nesto i promijeni. Sad je kako jest i vidim da ne mozes drugacije. Razumiju oni to sigurno.
11.03.2015. (15:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
snowmen
duboko me dirnuo ovaj tvoj post.... mogu ti samo reči: ženo griješiš što si tako postupila, vrati se siinovima, pomisli da li bi mu bllo drago da vidi kako si postupila i uništila ono što je ostalo iza njega.... znam što govorim i ja sam prošla to isto i govorila iste riječi, napisala nekoliko zbirki pjesama jer sam tako izlijevala svoju tugu.... ali neću više o tome jer život ide dalje.... lako je doći do dna, skupi hrabrost uzdigni se i nastavi dalje tvoja obitelj će ti pomoći i oni te trebaju.... i nakon 14 godina ja se opet smijem i radosna sam a bila sam kao i ti na samom dnu .... i ti nisi kukavica jer kukavica ne bi napisala ovo što ti pišeš
11.03.2015. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilly
Orin, znam sve. Stariji sin je već oženjen, mlađi će u subotu napuniti 20 godina. Zovem ga stalno k sebi, on zna da ga mama čeka raširenih ruku. Ja ovdje imam posao, našla sam neki unutarnji mir. Ja se tamo više ne vidim, tamo više nije moje toplo gnjezdo, tamo više ne postoji ono što sam nekada imala. Muž mi je dao podršku, u kontaktu smo svaki dan, godina je puno na leđima i puštam životu da me nosi.
11.03.2015. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
snowmen
Lilly vjerujem ti i sve mi je poznato, vjeruj mi moraš se boriti ako misliš opstati... tvoja bol je svježa, bori se s njom ne popuštaj joj.... s vremenom će biti lakše i popustit će, ovo ti govorim iz iskustva
11.03.2015. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilly
Hvala ti draga na riječima utjehe. Vjerujem da razumiješ ako si prošla kroz isto, možda ću i ja jednog dana lakše nositi svoj križ. Sada je to tako, otvorio mi se put na kojem ga uspijevam nositi. Ponekad posrnem, padnem, ali polako ustanem i idem polako korak po korak.
11.03.2015. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...