Broji majka sine, brojim sekunde, minute, sate, dane, mjesece. U svakoj sekundi i udahu živiš. Kako vrijeme prolazi ti si sve življi i bliži meni, tako te osjećam da živiš. U nekom novom vremenu, u nekom novom prostoru, ali ti si tu...u svakom trenutku. Nikada nećeš ni otići jer je tako želim. Želim da i dalje živiš u mojim snovima, nadanjima, mislima. Nitko to meni ukrasti ne može, sve su mi uzeli ali to ne mogu. Moj ponos, moje dostojanstvo, moj obraz je nešto s čim si se izuzetno ponosio. I dalje možeš biti ponosan na svoju mamu, mamu koja te neizmjerno voli, koja te svaki dan predaje u Božju prisutnost i svjetlo, koja nikada nije ukaljala svetinju obitelji. Došli su teški dani, tmurni oblaci su se nadvili na našu obitelj, ali ostali smo sine skupa. Jači nego ikada koračamo s tugom kroz život, ali svjesni da nas pratiš, da želiš sretne roditelje i braću. Znamo to i trudimo se sakriti koliko možemo, majka nabaci kao nekada osmjeh na lice i skriva svoju bol koliko može. Shvatila sam da ne smijem pokazivati koliko boli, ranjivost je podloga za napad i onda tuče sa svih strana. Slažu se polako neke stvari, ja moram koračati bez obzira na sve...teško je ali koračam dan po dan, nekada brže, nekada sporije, ali idem...idem tebi u susret i to mi daje snagu. Kada dođe dan koji čekam doći će i novi život. Šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi put visina i beskrajno te volim.
Post je objavljen 02.06.2014. u 21:30 sati.