Naš život bez tebe

petak, 13.06.2014.

Petak je...

Sine, dugo ti pisala nisam...što ne znači da ne mislim na tebe. Tu si ti ljubavi majčina, u svakoj pori mog života, u svakom otkucaju mog srca, u svakom udahu, u svakoj suzi izdajici koja se skotrlja niz moje lice. Prolaze dani i mjeseci, a ti sve više i tako bolno nedostaješ. Skupila se danas mami velika sjeta u srcu i duši. Bila sam u crkvi i tamo sam osjetila da si samnom. Bio si tamo, ali nisam te mogla dotaknuti, nisam te mogla zagrliti, ali znam da si samnom. Znam da je tvoja mlada nevina duša kod Boga izmolila za mamu spasenje...znam da me pratiš, da me čuvaš. Mama je dobila zadaću, veliku odgovornu, zahtjevnu. Nadam se da sam dostojna svoje uloge, da ću uspjeti odraditi sve što sam Bogu obećala. Bog mi je otvorio put, koliko god učinila, nikada neće biti dovoljno da se zahvalim za sve, za svoj teški križ koji sam dobila, skoro se slomila, pala na samo dno...ali Bog je htio za mene nešto drugo, ne kraj. On me zove da radim za Njega, da širim Evanđelje...samo da budem dostojna tog zadatka. Ako Bog vjeruje u mene ne smijem ni ja sumnjati...obećala sam da ću ubuduće sve raditi za Boga, tebe i našu tužnu obitelj koja se diže kao feniks iz pepela. Boli sine, jako boli, ali ne smijemo posustati na putu prema tebi...samo vjera da nas tamo čekaš daje snagu za svaki novi dan. Gdje sam ja tu si ti, mama te nosi u svom ranjenom srcu, koje krvari i boli, ali ponos na tebe je jači od svega. Imala sam nešto neprocjenjivo, imala sam sina koji je znao pokazati ljubav, sina koji živi zauvijek. Volim te sine, šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi put neba. Hvala ti za svaku suzu, hvala ti za svaki osmjeh.

13.06.2014. u 19:54 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2014 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi