Samo da ti kažem da te jako volim, da te grlim, da mi nedostaješ. Nosim te sine u svom srcu, gdje sam ja, tu si ti. I tako će biti do zadnjeg mog udaha, do zadnjeg otkucaja mog srca. Moram ti i to reći da sam ponosna na tebe, ponosim se što sam tvoja majka, ponosna sam na svaki dan koji smo proveli zajedno. Ne može te nitko i ništa izbrisati iz mog života, svaki dan si prisutniji i življi. Zahvalna sam Bogu što sam te imala i ovo malo vremena, jer samo si ti mogao ostaviti iza sebe neizbrisiv trag ljubavi. Volim te sine...
< | lipanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.