Naš život bez tebe

četvrtak, 19.06.2014.

Mama i tata

Znaš, ja sam danas jako tužna. Danas je točno 32 godine kako smo ja i tata položili svoje zavjete na vječnu ljubav, poštovanje, u dobru i zlu. Tata je imao 23,5 godine, ja 18,5. Mladi, premladi smo bili. Mišela smo dobili dan prije mog 19.-og rođendana. Ne mogu riječima iskazati koliko sam ja tada sretna bila. Mladi, izvan svoje domovine, sami, ali sretni zajedno. Tata je sam radio u to vrijeme, bilo nam je jako teško. Prala sam robu na ruke, auta nismo imali, ali bili smo mladi, sretni, voljeli smo se. Nakon šest i pol godina stigao si i ti u našu obitelj. Mišel je dobio brata, našoj sreći nije bilo kraja. U to vrijeme sam i ja već radila, imali smo i nekakav autić...mislim da smo nakon fiće kupili zastavu 101. Za toliko smo imali, bili smo podstanari, borili se iz dana u dan. Živjeli smo, nismo ni znali da imamo probleme, bili su svakodnevni i zanemarivi. Dobili smo i stan, koji smo odkupili, radili obadvoje i imali sve što je jednoj mladoj obitelji potrebno. I ne znam što se onda zapravo dogodilo i zašto. U jeku rata, tata je poželio u Hrvatsku, ja se dvoumila, molila da razmisli, ali on je jednostavno želio ovamo. Ja sam popustila u nadi da ćete vi možda danas sutra imati bolju budućnost. Kako sam se silno prevarila, nikada ja sebi nisam to oprostila što sam se vratila. Odmah slijedeće godine dobio si još jednog brata, našeg Ivana koji je upotpunio našu obitelj, sreću, ljubav. Zaista ste rođeni iz velike ljubavi i želje, odrastali ste, školovali se...ja sam nakon silnih ispisanih molbi dobila posao, vi ste svi bilo oko tate i sve je trebalo biti dobro. Sve je trebalo biti dobro, ali ti nas ostavi...ode bez pozdrava, zagrljaja, poljubca, a obećao si mi da dolaziš za pola sata, a nikada više došao nisi. Sine, naš život se zaustavio 02.08.2013. Ponoviti ću opet ovdje rečenicu jednog blogera: "Taj dan smo umrli, sahranili smo samo tebe." Sve se okrenulo naopako, svi smo se stresli iz temelja, nikada naša obitelj neće biti što je bila. Volimo mi sine jedni druge kao i prije, ali nema više radosti u našim srcima, naša obitelj će zauvijek ostati "obilježena". Mama je u svojoj borbi donijela odluku da odlazi odavde. Ne ide sine, ja znam da ti razumiješ. Znam da svojim duhom pomažeš mami da izdrži, znam da ne želiš da plačem, to nikada nisi mogao podnijeti. Idem tamo gdje je ostala moja sreća, znam da ona tamo više ne stanuje, ali ja ću tamo živjeti od sjećanja na neke lijepe dane. Idem tamo tražiti svoj unutarnji mir, tamo gdje me Bog zove. Volim te sine, nedostaješ mi jako, jako. Šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi put neba do susreta u vječnosti.

<	lipanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)