Kockavica

četvrtak, 21.08.2025.

Bolji dio dana

Jučer sam imala jedan grozan dan,
i jedan predivan dan.
Predivni dan je počeo u trenutku stupanja na Brdo.

Prvo sam legla na zemlju
i zurila u košnje stabala,
zelene treperave kupole.

Tek kad je moje tijelo reklo
sad se opet želim pomaknuti,
ustala sam
i zalila ono par biljaka
do kojih kiša ne dopire.

Muž je naložio vatru,
rješava neki zadrti korijen,
a ja sam čistila orahe,
brala breskve,
brala kupine,
pekla kukuruze,
disala,
postojala.

Mala je pozobala kupine,
pa jela jogurt žlicom
pa jela paštetu žlicom,
pa oštrila zube na jabuci...
Doma pije samo mlijeko
i jede štapiće,
na Brdu ne moram ni gledati,
mala brsti sve do čega dođe.

Vožnja prema tamo
bila je u mukloj nategnutoj tišini,
vožnja natrag
bila je u plesu,
pjevanju,
vrištanju
i ludiranju.

Brdo liječi,
ne prvi put.

21.08.2025. u 07:08 • 5 Komentara • Print • #

srijeda, 20.08.2025.

Odustajem

Petak je trebao biti lijep dan,
sastanak s kolegicama,
više druženje nego sastanak,
i onda početak godišnjeg,
ali one će se družiti,
a ja ću biti na policiji.
Dat iskaz
jer me stranka kazneno prijavila,
ne znam za što,
niti se sjećam te stranke,
navodno sam ju vidjela prije trudnoće,
uzela njenu izjavu na zapisnik.
Prijavila nas je više,
nisam ja tu ništa posebno,
a druženje je druženje,
pa makar i s policajcima,
valjda.

Nezgodno zgodni kolega je pogledao moje slike,
poslušao moja objašnjenja o okolnostima nastanka,
i srećom nije imao nikakve pretjerane izljeve ničeg,
moglo bi se reći da je bio autentičan.
A to je svakako osobina koja se podržava.

Danas mi je riknuo usb,
novih nemamo na zalihama,
i pitanje kad ćemo ih imati,
i da li uopće,
pa mi uz sporost kompa,
sad nedostaje i alat rada
koji je inače svakodnevno u upotrebi.

Odustala sam od Šeika,
pojela jutros jogurt sa žitaricama,
ni u tome nisam mogla uživati,
jer je viša šefica upala u sobu u 7 i 2 minute
sa isprintanim e-mailom HITNO,
objavom info da sam kazneno prijavljena,
i suptilnim prigovorom da nešto nije odrađeno,
(sori što mi je pol ljudi na GO,
i što neke stvari zahtijevaju vrijeme).

Odustajem,
dan je za vola ubit.

20.08.2025. u 11:19 • 3 Komentara • Print • #

utorak, 19.08.2025.

Nova dimenzija

Jučer su moji otišli na veliki put.
Kad kažem moji,
mislim na starce.
Kad kažem veliki put
mislim na zbilja veliki put.
Plan je preko Njemačke do Danske
u Švedsku
pa preko Estonije i Poljske natrag.
Vuku kamp prikolicu.

Rekla sam mami
Luđake i djecu Bog čuva,
a vi ste pomalo oboje,
zato se opusti i ne brini.

Konačno su dani divno ugodni,
konačno mogu sjediti na terasi popodne.
Terasa gleda na zapad.

Pijem svoj šeik
proteinski prah s okusom keksa,
i moringa prah,
kao da pijem razvodnjene kekse sa travom.
Bagi užas.
Morat ću doraditi plan.
Ovo grize dušu.

Jučer sam popila ketanol
legla u mračnu sobu,
odspava sat i pol,
poslije bila donekle funkcionalna.
S obzirom na opis boli
i mučninu pri svakom pokretu,
reklo bi se da je migrena,
ali ja sebe ne doživljavam kao osobu sa migrenama.
Pa ćemo to i dalje doživljavati kao jednomjesečnu glavobolju.

Čitam knjigu Kad tijelo kaže ne,
Gabor Mate,
zapravo čitam ja svašta nešto,
ali i ovo između ostalog,
"prve tri su najvažnije"
dobiva sasvim novu dimenziju nakon te knjige.

Danas ću Nezgodno zgodnog kolegu odvest na svoju izložbu.

19.08.2025. u 07:16 • 4 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 18.08.2025.

Kupine, orasi i zmajevi

Moram uvesti doručak.
Bar sam tako odlučila.
Kvaka je u tome kako osigurati doručak
a da ne radim buku ujutro,
i da ga ne moram pripremiti večer prije.

Razmišljala sam u proteinskom šeiku,
ali navodno te to protjera,
i stvara vjetrove,
i odvratno je samo s vodom.

Uglavnom,
plan je u razradi.

Jučer
na Brdu,
u jaje ljuljački,
ležala sam sa svoje dvije cure.
Vrištale smo,
smijale se,
proizvodile smiješne zvukove,
a mala bi zagrlila i mene i seku,
i onda kaže
- Moja mama,
moja Vanja.

Katarina se voli grliti,
voli nas grliti,
često s osmjehom kaže
- Ovo je moja mama.
kao da se hvali,
ponosna,
ili si ponavlja,
sigurnosti radi.

Brala sam kupine,
čistila orahe,
Vanja je puštala zmaja,
prvi put da joj je uspijevalo,
jer je vjetar bio povoljan.

Gladna sam.
Posao postaje sporedna točka .

18.08.2025. u 10:32 • 9 Komentara • Print • #

nedjelja, 17.08.2025.

Savršeno

Svi spavaju,
već je kasno,
al svaki dan koja riječ
za spokoj duše.

Došli smo doma po mraku,
cure su zaspale u vožnji,
prljavi,
ljepljivi,
smrdljivi,
maloj je iz gaća ispao smrdljivi martin,
svaka je dobila svoju porciju mlijeka,
i brzo u krpe.

Došli su nam prijatelji na Brdo,
klinci su haračili naokolo,
u jednom trenutku došli su sa kukuruzima.
A šta sad,
spekli smo ih.
Starijoj sam ionako rekla
ako to ikad napravi da se neću ljutiti.
U pitanju je stvaranje djetinjstva,
sjećanja za cijeli život,
vjerujem da niti jedan vlasnik polja ne bi zamjerio,
pogotovo kad mu divlje svinje izoru pol polja.

Sutra počinje novi radni tjedan,
ne veselim mu se,
al bar više ne mijenjam šeficu,
a i kolegica se vraća,
pa će biti lakše,
a i samo pet dana
pa na konačno zasluženi godišnji.

Preživjela ljeto,
danas smo prvi put naložili vatru,
za mene je to znak da je jesen došla,
moje najdraže godišnje doba,
puhalo je,
i bilo čak hladnjikavo,
savršeno.

17.08.2025. u 22:35 • 0 Komentara • Print • #

subota, 16.08.2025.

Smirena i zahvalna

Pijem crni čaj na terasi.
Pilar pili drva,
brat mu pomaže.
Ali nisu me oni probudili,
iako su počeli u 7.
Moj "mali alarm" je uvijek budan prije 7.

Jučer smo popodne otišli do frendova na njihov "ranč",
tako ga zovu,
oni imaju 4 djece,
i žive u stanu od 50 kvadrata.
Bijeg na ranč,
koji pripada njegovima,
je nužni predah da ne izlude po ljeti,
a vjerojatno i cijele godine.
Bazen na napuhavanje
livada,
vrt sa šeri rajčicama,
što uopće klincima više treba?

Lijepo smo se podružili,
moja mala je čuvala njihovog najmlađeg koji nema godinu dana,
zvala ga beba,
jer ona nije beba,
a stariji su pak čuvali njih dvoje,
svi jedni drugima do uha.

Frendovi traže kuću,
zemlju,
nešto,
jer više ne mogu u tom stanu.
Ali cijene su divlje,
a otići u npr. Delnice
je ipak veliki skok za iščupat se iz sredine gdje rade
gdje im djeca idu u škole i vrtiće,
ma koliko god volili prirodu i planine.

Ponekad zaboravim koliko mi je dobro,
pa mi je drago kad me se podsjeti na to.

Jest da moja priča nije uobičajena,
rijetko koji roditelj daruje svoje nekretnine
dok je još u punoj snazi,
a moji su to napravili.
I da,
povlači to za sobom hrpu sranja,
poreza,
računa,
legalizacije,
sudski sporovi,
međe,
susjedi,
krov koji prokišnjava,
šta ti srce poželi,
ali opet ulažeš u svoje,
i nemamo kredit.
Naše plaće,
koje su ipak pristojne,
su samo naše za trošiti kako želimo,
ja kad uđem u dućan ne gledam cijene,
kad sjednem u birc
naručuje tko šta hoće koliko hoće.

Kad smo prošle nedjelje sjeli s tim frendovima na kavu poslije mise,
reko je muž da će častiti,
ja sam pod normalno za svu djecu naručila sokove,
a ne da jedan podijele.

Ipak ta frendica mi je uzor.
Bar u pogledu dojma koji ostavlja ne mene.
Smirena i zahvalna,
s puno više djece
u puno manjem prostoru,
s puno manje prihoda,
na kraju krajeva na porodiljnom je i dobiva naknadu trenutno.

Vrijeme je za doručak.

16.08.2025. u 07:41 • 0 Komentara • Print • #

petak, 15.08.2025.

PČ

Zadnji dan šefovanja prošao je
i više nego dobro.
Od
- Ti imaš duge noge,
aj dođi do nas,
da mi stare ne trošimo svoje.
kaže starija kolegica.
Nisam joj pokušala objasniti kontradiktornost
s obzirom je već prevalila put do mog ureda
na svojim "starim nogama".

- Vi ste visoki,
dajte mi dosegnite hranu za mačke.
kaže gospođa u dućanu.

- Hvala vam,
puno vam hvala!
viče zamnom prosjakinja na izlazu iz dućana,
nakon što se oporavila od čuda
kad sam joj u ruke predala posudice s hranom,
i nešto slatkog,
jer što je ručak bez deserta.

PČ je bio veseo
unatoč upadu kolegice
o kojoj je mišljenje na niskim granama.

Objašnjavala sam kolegicama
da su žene ofarbane u kričave boje otrovne,
odnosno tu poruku šalju,
"Ne diraj me! Opasna sam!"

Kao i u životinjskom svijetu,
žabe, gušteri, kukci, zmije,
žarkim bojama govore
Otrovan sam,
ne diraj me!
Nisu se baš bile spremne složiti sa mnom,
al onda sam im rekla da govorim iz osobnog iskustva,
ja sam jedno vrijeme bila ofarbana kričavo,
nisam tad bila u najboljoj fazi.

Naravno,
u društvu psihologa i socijalnih radnika,
ne možeš izbjeć ispitivanje,
al odsmijala sam to bez da im kažem.
Bila je previše dobra atmosfera
za ubaciti rečenicu
"U to vrijeme mi je sestra umirala od raka dojke".

15.08.2025. u 17:43 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 14.08.2025.

Malo manje

Jučer sam pustila kolegicu iz Splita da ide doma.
Pravilo je da se cure ne smiju preklapati po sobama kad idu na GO.
Pravilo koje sve svake godine prekrši.
Samo što do sad nisam ja bila šef koji ostane bez ljudi,
pa razmišlja kako pokriti sranja bez ljudi.

Ali netko drugi je odobrio preklapanje od preko tjedan dana,
pa sam ja odlučila dopustiti preklapanje od dva dana,
jer je cura prekinula svoj GO da ne bi bilo preklapanja,
odradila tjedan dana,
pokrpala rupe i pohvatala konce,
i sad bi rado doma za Gospu.
Neka ide.

Jutros sam krenula objesiti veš prije posla,
pa mi se uz noge stvorio mali popanac,
još nije ni oči otvorila,
al je uspjela nasumično pogoditi pravac do mene,
noseći svoju plišanu micu macu.

Najslađi jutarnji zagrljaji.

Nisam baš svoja zadnjih dana,
kapak mi titra,
ponekad mi se čini da mi se vrti,
al bar je produženi vikend preda mnom.
Malo dužeg spavanja,
npr do pola 7,
a ne do 6,
malo manje donošenja odluka,
malo manje odraslih ljudi oko mene,
odraslih ljudi sa pitanjima,
prohtjevima,
zahtjevima,
već samo malih ljudi
sa pitanjima,
prohtjevima,
zahtjevima,
ne nužno lakšim od onih odraslih.

Ali ipak značajnije slađim.

14.08.2025. u 07:20 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 13.08.2025.

Jackpot

Jučer je Mala davala prdac puse.
Cijelu me zabalavila.
Onda sam joj rekla neka tati da prdac pusu,
pa joj se i starija pridružila.
Jedno vrijeme se sve orilo.

I kolač od smokve je skoro nestao
kad su buraz i šogorica došli na degustaciju.

Još dva dana šefovanja.
Brojim to kao da će mi biti puno lakše kad prođe,
i bit će,
a onda opet i neće.

Ne da mi se raditi,
obavim najnužnije,
ali se ne hvatam hrpe koja stoji.
Možda je to ipak znak da je vrijeme za godišnji.

Jučer je Starija htjela gledati Pink Pantera,
a ja nešto drugo,
pa mi je na kraju rekla:
- Izgubila si.
mama je izgubila.
A mala je ponovila za njom,
i gledala me sa prepredenim smiješkom,
to dijete sve kuži,
i već se možeš s njom suvislo razgovarati.
- Jesi ti pas?
- Nisam.
- Jesi ti stol?
- Nisam.
- Jesi ti mica maca?
- Ja sam Ina, Ina!!!!

Ona zna tko je,
i zna da je voljena.

Svako večer u krevetu ponavljamo:
- Tko voli Katarinu?
- Ujo.
- Tko još voli Katarinu?
- Tata.
- Tko još?
- Ujo. (Ujo ide bar dva put )
- Tko još?
- Mama.

I tako redom, dok ne prođemo sve
i batu i seku i Karla...
- Svi vole Katarinu.
I tek onda gasimo svjetla.

- Mama igubla!
Ponavlja ona za sekom.

- Mama je osvojila jackpot. - kažem i smijem se.
- Što je jackpot? pita me starija.
- Kad osvojiš na lutriji najveću nagradu.
- A što je lutrija?
- Igra na sreću.
- A kako si to osvojila?
- Dobila sam vas dvije.

13.08.2025. u 07:08 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 12.08.2025.

Šešir

Danas sam se sjetila uzeti šešir.

Jučer mi je nedostajao,
po povratku doma,
a i sunčane mi je Mala posijala negdje na moru,
pa ni njih nisam imala.

Još tri dana šefovanja,
pa povratak na staro,
pa konačno godišnji,
pa početak školske godine,
novi vrtić.

I tako mogu nabrojati do kraja godine,
sve popločeno, kao da nema sutra.
A sutra doista i ne postoji.
Još ga nikad nisam doživjela,
stalno to vječito sada s kojim se borim i hrvam.

I dalje čistim stvari iz kuće,
svaki dan,
koja god sitnica,
mora nešto napustiti kuću.
Ide sporo,
ali sve brže i brže,
što više toga odvojim
to mi je lakše još više toga izdvojiti.
Danas sam donijela na posao cijeli registrator,
rješenja kojima sam imenovana posebnim skrbnikom
zadnjih desetak godina.
To će danas sve u rezalicu,
a registrator se može iskoristiti za neš drugo na poslu,
bitno da više nije doma pod krevetom.

Malo po malo.
Nulla dies sine linea.

Jučer sam napravila pitu od smokvi,
koje je mama poslala s mora.
Ispala mi je pre slatka,
po receptu ide šećer
ali zapravo su smokve toliko slatke same po sebi
da nisam ništa trebala staviti,
a jesam,
jer piše u receptu.
Ne treba uvijek slušati recepte.
Ne treba uvijek slušati druge ljude.
Ponekad si ti čovjek kojeg moraš slušati.

Danas sam se sjetila uzeti šešir.

12.08.2025. u 06:57 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 11.08.2025.

Priča za sebe

Velika se vratila s mora od bake.
Kose začupane u dredlocksima.
Izderanih nogu,
crna,
s tetovažom,
višlja,
žilavija,
sposobnija.

Mala i Velika opet u sestrinskom zagrljaju.

Već drugi tjedan mijenjam šeficu,
inače sam samo dva u jedan,
pravnik i voditelj odjela,
sad sam 4 u jedan,
dodala ulogu upravitelj PU
i kolegica pravnik koja je isto na GO.

Ajd Nezgodno zgodni kolega je tu,
pa krpa kolegičine predmete,
ali neke me stvari ne mogu mimoići.

Spori komp me u svakom slučaju ne mimoilazi,
nešto što bi trebalo biti tri klika mišem,
meni ode deset minuta.

Bol u prsima je i dalje konstanta.
Već mi ide pun kufer na živce,
značajno utječe na kvalitetu života,
ali trenutno me prvenstveno ljuti,
već mi je svejedno što je
samo da znam,
da se mogu postaviti,
u kojem god smjeru,
može i rak
prognoza 6 mjeseci,
pa da znam napisati oporuku i javiti ekipi na blogu da je gotovo,
a ne ovako,
ni sim ni tam,
iritantno.

Nastavljam s pretragama,
ali em ja odugovlačim s time,
jer me i to živcira,
trošiti vrijeme na bug searching,
em dobiš termin za godinu dana,
pa si misliš koja svrha.
Rekla sam mužu da me preko svoje firme naruči na sistematski,
svoj sam unutar firme propustila,
mlađi od 50 imaju svake tri godine pravo,
a ja bila na porodiljinom kad je bila ta godina.

Fali mi jutarnjih sat vremena za sebe.
Prije sam se ustajala prije drugih,
popila kavu u miru,
čitala knjigu,
al fućkaš to sad,
ove štetočine ko da osjete čim se ja ustanem,
i evo ih odmah do mene,
šta ta djeca ne znaju uživati u spavanju!

Al bar uživam u šetnji do posla,
to je doduše kratkih 12 minuta,
ali ipak samo mojih 12 minuta,
grad je još usporen prije 7,
prođem kraj Marije i Isusa,
tamo me jutarnje sunce poljubi
pa usporim korak.

Sad vidim da sam puna šljokica.
Kad živiš s dvije djevojčice,
navikneš se da vadiš šljokice iz gaća,
pereš permanentne markere s malih trbuha,
i spavaš sa pet tisuća plišanaca,
i tri bebe,
od koji se jedna zove Štef Bačurin,
al to je priča za sebe.

11.08.2025. u 07:24 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 06.08.2025.

...

Danas je baš lijep dan.
Za voziti se po brežuljcima,
otvorenog prozora,
dok se svjetlost raspršeno prosijava kroz krošnje,
a svijet treperi.

Prekrasan dan za doći na posao,
sjest u službeni auto,
u punoj spremi,
ući u tuđu kuću,
uzeti dijete,
primiti psovanje,
vrijeđanje,
prijetnje novinarima,
odvjetnicima,
pravobraniteljicom,
upozoravati da se pred djetetom ne smije psovati,
da se pred djetetom ne smije negativno govoriti o drugom roditelju,
da se ne može "na taj način" obraćati službenoj osobi.

Danas je divan dan,
sunčan,
a blag,
idealan za popiti hladan crni čaj po povratku u ured.

06.08.2025. u 13:42 • 4 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>