Zadnji dan šefovanja prošao je
i više nego dobro.
Od
- Ti imaš duge noge,
aj dođi do nas,
da mi stare ne trošimo svoje.
kaže starija kolegica.
Nisam joj pokušala objasniti kontradiktornost
s obzirom je već prevalila put do mog ureda
na svojim "starim nogama".
- Vi ste visoki,
dajte mi dosegnite hranu za mačke.
kaže gospođa u dućanu.
- Hvala vam,
puno vam hvala!
viče zamnom prosjakinja na izlazu iz dućana,
nakon što se oporavila od čuda
kad sam joj u ruke predala posudice s hranom,
i nešto slatkog,
jer što je ručak bez deserta.
PČ je bio veseo
unatoč upadu kolegice
o kojoj je mišljenje na niskim granama.
Objašnjavala sam kolegicama
da su žene ofarbane u kričave boje otrovne,
odnosno tu poruku šalju,
"Ne diraj me! Opasna sam!"
Kao i u životinjskom svijetu,
žabe, gušteri, kukci, zmije,
žarkim bojama govore
Otrovan sam,
ne diraj me!
Nisu se baš bile spremne složiti sa mnom,
al onda sam im rekla da govorim iz osobnog iskustva,
ja sam jedno vrijeme bila ofarbana kričavo,
nisam tad bila u najboljoj fazi.
Naravno,
u društvu psihologa i socijalnih radnika,
ne možeš izbjeć ispitivanje,
al odsmijala sam to bez da im kažem.
Bila je previše dobra atmosfera
za ubaciti rečenicu
"U to vrijeme mi je sestra umirala od raka dojke".
Post je objavljen 15.08.2025. u 17:43 sati.