Marketing
Šešir
Danas sam se sjetila uzeti šešir.
Jučer mi je nedostajao,
po povratku doma,
a i sunčane mi je Mala posijala negdje na moru,
pa ni njih nisam imala.
Još tri dana šefovanja,
pa povratak na staro,
pa konačno godišnji,
pa početak školske godine,
novi vrtić.
I tako mogu nabrojati do kraja godine,
sve popločeno, kao da nema sutra.
A sutra doista i ne postoji.
Još ga nikad nisam doživjela,
stalno to vječito sada s kojim se borim i hrvam.
I dalje čistim stvari iz kuće,
svaki dan,
koja god sitnica,
mora nešto napustiti kuću.
Ide sporo,
ali sve brže i brže,
što više toga odvojim
to mi je lakše još više toga izdvojiti.
Danas sam donijela na posao cijeli registrator,
rješenja kojima sam imenovana posebnim skrbnikom
zadnjih desetak godina.
To će danas sve u rezalicu,
a registrator se može iskoristiti za neš drugo na poslu,
bitno da više nije doma pod krevetom.
Malo po malo.
Nulla dies sine linea.
Jučer sam napravila pitu od smokvi,
koje je mama poslala s mora.
Ispala mi je pre slatka,
po receptu ide šećer
ali zapravo su smokve toliko slatke same po sebi
da nisam ništa trebala staviti,
a jesam,
jer piše u receptu.
Ne treba uvijek slušati recepte.
Ne treba uvijek slušati druge ljude.
Ponekad si ti čovjek kojeg moraš slušati.
Danas sam se sjetila uzeti šešir.
Post je objavljen 12.08.2025. u 06:57 sati.